Organizacija islamske konferencije
(Zastava Organizacija islamske konferencije) |
|
| Nastanak | 22. septembar 1969. (Rabat, Maroko) |
| Službeni jezici | arapski, engleski, francuski |
| Članice | 57 država, 5 država s posmatračkim statusom |
| Sedište | Džeda (Saudijska Arabija) |
| Generalni sekretar | Ekmeledin Ihsanoglu |
Organizacija islamske konferencije ili OIK (arapski: منظّمة المؤتمر الأسلامي Munazzamat al-mu'tamar al-islāmī; engleski: Organization of the Islamic Conference, OIC; francuski: L'Organisation de la Conférence Islamique, OCI) je međunarodna organizacija s trajnim izaslanstvom pri UN-u, koja okuplja 57 država u kojima je islam državna, većinska ili manjinska religija.
Садржај |
Istorija [уреди]
25. septembra 1969. godine, veliki broj vođa islamskih zemalja sastao se u Rabatu u Maroku zbog slučaja paljenja džamije Al Aksa u Jerusalimu, kojeg je 21. avgusta te godine podmetnuo australijski protestantski ekstremista.
U martu 1970. godine održana je prva islamska konferencija ministara inostranih poslova u Džedi. Stvorena su prva tela koja su zadužena za održavanje veza između zemalja članica i koordinacije u njihovim postupcima. U Džedi je od tad smešteno privremeno sedište organizacije u iščekivanju tzv. oslobođenja Jerusalima.
5. avgusta 1990. godine, na konferenciji ministara inostranih poslova u Kairu prihvaćena je Deklaracija o ljudskim pravima u islamu što je svojevrsno prilagođavanje ljudskih prava šerijatskom zakonu.
Ciljevi [уреди]
Ciljevi Organizacije islamske konferencije koji su definirani poveljom stvorenom u Džedi u martu 1972. su:
- Učvršćivanje islamske solidarnosti između zemalja članica;
- Ojačavanje saradnje između zemalja članica na privrednim, društvenim, kulturnim, naučnim i drugim važnim poljima i savetovanje među zemljama članicama unutar međunarodnih organizacija;
- Raditi na uklanjanju rasne diskriminacije i kolonijalizma u svim oblicima;
- Podnošenje odgovarajućih mera kako bi se učvrsnuo mir i svetska sigurnost osnovana na pravdi;
- Usklađivanje postupaka u svrhu očuvanja svetih mesta, podrška borbi palestinskom narodu i pomoć u ostvarenju njihovih prava i oslobađanju njihova teritorija;
- Potpora svim muslimanima koji se bore za očuvanje svog dostojanstva, nezavisnosti i nacionalnih zakona;
- Stvaranje pogodne atmosfere za saradnju i razumevanje između zemalja članica i drugih zemalja.
Popis glavnih sekretara [уреди]
Ovo je popis glavnih sekretara OIK-a od njezina stvaranja:
- Tunku Abdul Rahman (Malezija): (1971.-1973.)
- Hasan Touhami (Egipat): (1974.-1975.)
- Dr. Amadou Karim Gaje (Senegal): (1975.-1979.)
- Mr. Habib Chati (Tunis): (1979.-1984.)
- Šarifudin Pirzada (Pakistan): (1985.-1988.)
- Dr. Hamid Algabid (Niger): (1989.-1996.)
- Dr. Azedine Laraki (Maroko): (1997.-2000.)
- Dr. Abdelouahed Belkeziz (Maroko): (2001.-2004.)
- Prof. dr. Ekmeledin Ihsanoglu (Turska): (2005. do danas)
Bivši susreti [уреди]
| Broj | Godina | Država | Mesto |
|---|---|---|---|
| 1. | 1969. | Maroko | Rabat |
| 2. | 1974. | Pakistan | Lahore |
| 3. | 1981. | Saudijska Arabija | Meka i Taif |
| 4. | 1984. | Maroko | Casablanca |
| 5. | 1987. | Kuvajt | Kuvajt |
| 6. | 1991. | Senegal | Dakar |
| 7. | 1994. | Maroko | Kazablanka |
| 1. vanredni | 1997. | Pakistan | Islamabad |
| 8. | 1997. | Iran | Teheran |
| 9. | 2000. | Katar | Doha |
| 2. vanredni | 2003. | Katar | Doha |
| 10. | 2003. | Malezija | Putrajaja |
| 3. vanredni | 2005. | Saudijska Arabija | Meka |
Spoljašnje veze [уреди]
- ((ar))((en))((fr))Službena stranica Organizacije islamske konferencije
- ((ar))((en))((fr))Islamska konferencija dokumenti i informacije s zadnjeg sastanka na vrhu