Pi retrodonacija

С Википедије, слободне енциклопедије
(Gore) HOMO i LUMO molekula CO. (Sredina) Primer sigma vezujuće orbitale u kojoj CO donira electrone u metalni center iz svoje HOMO. (Dole) primer gde metalni center donira elektrone putem d orbitale u LUMO CO molekula. U ovom opisu y-osa ne označava energijske nivoe.

π retrodonacija je hemijski koncept koji označava pojavu da elektroni prelaze iz atomske orbitale jednog atoma u π* antivezujuću orbitalu drugog atoma ili liganda.[1][2] Ona je posebno zastupljena u organometalnoj hemiji prelaznih metala sa multiatomskim ligandima poput ugljen-monoksida, etilena ili nitrozonijum katjona. Elektroni metala se se koriste za vezivanje liganda, u procesu kojim se umanjuje metalni višak negativnog naelektrisanja. Jedinjenja u kojima se javlja π retrodonacija su između ostalog Ni(CO)4 i Zeisova so.

IUPAC opisuje retrodonaciju kao vezivanje π-konjugovanih liganda za prelazni metal pri čemu dolazi do sinergističkog procesa donacije elektrona sa popunjenih π-orbitala ili orbitala sa slobodnim elektronskim parom liganda u praznu orbitalu metala (donor–akceptor veza), zajedno sa oslobađanjem elektrona iz nd orbitale metala (koji ima π-simetriju u odnosu na metal–ligand osu) u prazne π*-antivezujuće orbitale liganda.[3]

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Miessler, Gary L.; Donald Arthur Tarr (1999). Inorganic Chemistry. ISBN 978-0-13-841891-5. 
  2. ^ Cotton, Frank Albert; Wilkinson, Geoffrey; Carlos A. Murillo (1999). Advanced Inorganic Chemistry. ISBN 978-0-471-19957-1. 
  3. ^ McNaught, A.; Wilkinson (2006). IUPAC. Compendium of Chemical Terminology, 2nd ed. (the "Gold Book"). Oxford: Blackwell Scientific Publications. ISBN 978-0-9678550-9-7. doi:10.1351/goldbook. 

Literatura[уреди | уреди извор]