Pokajanje

Из Википедије, слободне енциклопедије

Pokajanje je promjena i mišljenja i djelanja kojom se nastoji ispraviti zlo i postići oprost od oštećene osobe. U vjerskom kontekstu se obično tumači kao priznanje Bogu, prestanak grijeha protiv njega i odluka da se živi u skladu s Njegovim zakonom. Uvijek sadrži element priznanje krivice, te barem jedan od ovih elemenata: svečano obećanje i odlučnost da se ne ponovi prekršaj; pokušaj da se nadoknadi šteta oštećenom ili uklone štetne posljedice zlog djela kada je to god moguće.

U biblijskom hebrejskom, ideju pokajanja opisuju dva glagola: שוב shuv (vratiti) i נחם nicham (osjećati žalost).

Jedna od ključnih opisa pokajanja u Novom zavjetu je priča o bludnom sinu koja se može naći u Evanđelju po Luki.

Spoljašnje veze[уреди]