Ratko Rudić

Из Википедије, слободне енциклопедије
Ratko Rudić

Ratko Rudić 2010.jpg

Датум рођења: 7. juna 1948.
Освојене медаље
Vaterpolo
Олимпијске игре
Злато Los Anđeles 1984. Trener SFRJ
Злато Seul 1988. Trener SFRJ
Злато Barselona 1992. Trener Italije
Бронза Atlanta 1996. Trener Italije
Злато London 2012. Trener Hrvatske
Светска првенства
Злато Madrid 1986. Trener SFRJ
Злато Rim 1994. Trener Italije
Злато Melburn 2007. Trener Hrvatske
Бронза Rim 2009. Trener Hrvatske
Бронза Šangaj 2011. Trener Hrvatske
Европска првенства
Сребро Sofija 1985. Trener SFRJ
Сребро Strazbur 1987. Trener SFRJ
Злато Šefild 1993. Trener Italije
Злато Beč 1995. Trener Italije
Бронза Firenca 1999. Trener Italije

Шаблон:Medalja SL

Сребро Podgorica 2009. Trener Hrvatske
Бронза Niš 2010. Trener Hrvatske

Шаблон:Medalja SK

Сребро Oradea 2010. Trener Hrvatske

Ratko Rudić (Beograd, 7. juna 1948) je hrvatski vaterpolo trener, nekadašnji vaterpolista.

U mladosti je živeo u Beogradu (2 godine), Rijeci (4), Zadru (4), Splitu (4) i Zagrebu (6).

Igračka karijera[уреди]

Igrao je za klubove: "Jedinstvo" iz Zadra, "Jadran" iz Splita i "Partizan" iz Beograda.

Lažno je optužen za uzimanje dopinga na svetskom prvenstvu 1975. u Kaliju, zbog koje je reprezentacija Jugoslavije izbačena iz borbe za medalje. Naknadnom analizom utvrđeno je da nije uzimao doping te je oslobođen svake odgovornosti.

Kao vaterpolista nastupio je za reprezentaciju Jugoslavije i osvojio srebrnu medalju na OI 1980. u Moskvi. Bio je član reprezentacije na OI 1968. u Sijudad Meksiku. Zbog povrede pre početka vaterpolo turnira nije uvršten među 11 igrača s kojima je Jugoslavija osvojila zlatnu medalju.

Trenerska karijera[уреди]

Bio je trener omladinaca VK "Partizan" iz Beograda 1981.-1983., omladinske reprezentacije Jugoslavije 1983.-1984., reprezentacije Jugoslavije 1984.-1988., VK "Partizan" iz Beograda 1989., reprezentacije Italije 1990.-2000., reprezentacije SAD 2000.-2004., reprezentacije Hrvatske od 2004..

Najtrofejniji je vaterpolo trener na svetu. Bio je selektor Jugoslavije, Italije, SAD-a i sada Hrvatske.

Tri puta zaredom i četiri puta ukupno je osvajao olimpijska zlata, dva puta s Jugoslavijom, OI 1984. u Los Anđelesu i OI 1988. u Seulu i jednom s Italijom, u Barseloni 1992., kao i s Hrvatskom u Londonu 2012. godine.

Na Univerzijadi u Zagrebu je osvojio sa reprezentacijom Jugoslavije srebrno odličje.

Tri puta, bio je svetski prvak s tri različite reprezentacije: Jugoslavijom (1986.), Italijom (1994.) i Hrvatskom (2007.).

Dva je puta bio evropski prvak s Italijom, 1993. u Šefildu i 1995. u Beču.

Osvojio je Svetski kup s Jugoslavijom 1987. i s Italijom 1993.

Selektor je hrvatske vaterpolo reprezentacije od 2005.. Na SP-u u Montrealu 2005., odveo je Hrvatsku do polufinala. Nesretni poraz i nesigurna igra u ključnim trenucima su rezultovale poraz od Grka u dvoboju za bronzu. Na EP-u u Beogradu 2006. osvojio je sedmo mesto. Na SP-u u Melburnu 2007. osvojio je prvo mesto s Hrvatskom, koja je prvi put osvojila medalju na SP-u i prvo seniorsko zlato u vaterpolu uopšte. 2007. godine dobitnik je Državne nagrade za sport "Franjo Bučar".

Izvori[уреди]