FK Lacio

С Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са S.S. Lacio)
FK Lacio
logo
Puno imeSocietà Sportiva Lazio S.p.A.
NadimakBiancocelesti (Nebeskoplavi)
Aquile (Orlovi)
Aquilotti (Mladi orlovi)
Osnovan9. januar 1900.
StadionOlimpiko, Rim
Kapacitet70.634
VlasnikИталија Klaudio Lotito
MenadžerИталија Mauricio Sari
LigaSerija A
2022/23.Serija A, 2.
Domaća oprema
Gostujuća oprema
Treća oprema

Lacio (ital. Società Sportiva Lazio) fudbalski je klub iz Rima, Italija. Klub je osnovan 1900. godine i trenutno se takmiči u Seriji A. Lacio svoje mečeve igra na stadionu Olimpiko koji ima kapacitet od 70.633 mesta. Lacio je titulu prvaka Italije osvajao 2 puta i to u sezonama: 1973/74 i 1999/00, 7 puta Italijanski kup: 1958, 1997/98, 1999/00, 2003/04, 2008/09, 2012/13. i 2018/19, 5 puta Superkup Italije, 1998, 2000, 2009, 2017. i 2019, Kup pobednika kupova 1998/99 i Superkup Evrope 1999.

Istorija[уреди | уреди извор]

Sportsko društvo Lacio je osnovano 1900. godine, a fudbalska sekcija je osnovana 1910. godine. Dve godine kasnije čim je Fudbalski savez Italije počeo organizovanje prvenstva u centru i na jugu Italije, Lacio se pridružio ligi. Tri puta je dostigao finale plej-ofa prvenstva, ali nikada nije osvojio, gubeći od Pro Verčelija 1913, od Kasalea 1914 i od Đenove 1923.

Godine 1927. Lacio je bio jedini veći rimski klub koji se odupro fašističkom režimu da ujedini sve rimske klubove u jedan. Tako je nastala Roma.

Klub je igrao u prvoj sezoni Serije A 1929. godine. Sa legendarnim italijanskim napadačem Silviom Piolom Lacio stiže do drugog mesta u Seriji A 1937. godine, što je najbolji predratni rezultat kluba.

Kup Italije Lacio prvi put osvaja 1958. godine, a 3 godine kasnije prvi put ispada u Seriju B. Dve godine kasnije klub se vraća u Seriju A, da bi nakon osrednjih nastupa u najvišem rangu ponovo ispao u niži rang sezone 1970/71. Dve sezone kasnije ponovo igra u Seriji A i bori se za titulu sa Milanom i Juventusom. Ipak završava kao treći na tabeli posle tesne završnice. Iduće sezone Lacio po prvi put postaje šampion Italije.

Godine 1980. Lacio je uz Milan izbačen iz Serije A zbog skandala u vezi nameštanja utakmica. Vraćaju se u Seriju A 3 godine kasnije i jedva izbegavaju ispadanje, da bi u sledećoj sezoni ispali iz lige kao pretposlednji na tabeli. Godine 1986. Laciju je u Seriji B oduzeto 9 bodova, što zadaje težak udarac Laciju koji izbegava ispadanje u Seriju C1.

Dolazak Serđa Kranjotija na mestu predsednika kluba 1992, menja istoriju kluba. Kranjoti je dovodio igrače za ogromne sume novca, poput Huana Sebastijana Verona (26,4 miliona funti[1]), Kristijana Vijerija (22 miliona funti [2]) i Ernana Krespa (48,4 miliona funti[3]).

Lacio je bio vicešampion 1995, treći 1996. i četvrti 1997, da bi 1999. izgubio titulu za jedan bod od Milana. Iduće sezone Lacio osvaja duplu krunu pod vođstvom trenera Svena Gorana Eriksona, i sa igračima među kojima su Alesandro Nesta (kapiten), Siniša Mihajlović, Pavel Nedved i Marselo Salas.

Dve godine ranije Lacio stiže do finala Kupa UEFA, gde je izgubio od Intera sa 3:0. Klub je još osvojio Kup Italije 1998. i 2004, kao i Kup pobednika kupova 1999. i tako biva poslednji osvajač ovog evropskog takmičenja. Iste godine osvaja i Evropski superkup pobedom nad Mančester junajtedom.

Finansijske afera 2002. u vezi Kranjotija i njegove prehrambene fabrike „Cirio“, su naterale Kranjotija da napusti klub, što je rezultovalo slabijim rezultatima. Klub počinje da prodaje svoje zvezde, a među njima i kapitena Alesandra Nestu. Godine 2004. Klaudio Lotito postaje predsednik kluba.

Sezone 2006/07. Lacio je, uprkos oduzimanju 3 boda zbog skandala u vezi nameštanja 2006. godine, bio treći u Seriji A i tako iduće sezone igrao kvalifikacije za Ligu šampiona. Lacio je u kvalifikacijama izbacio Dinamo iz Bukurešta, a u grupnoj fazi je igrao sa Real Madridom, Olimpijakosom i Verderom, ali je odmah ispao.

Svoju petu titulu osvajača Kupa Italije osvaja pobedom nad Sampdorijom u finalu 2009, dok šestu titulu osvaja 2013. godine pobedom nad Romom u finalu. Nakon dva izgubljena finala od Juventusa 2015. i 2017. godine Lacio je svoj sedmi trofej u kupu osvojio 2019. pobedom nad ekipom Atalante u finalu.

Rivalstvo sa Romom[уреди | уреди извор]

Derbi dela kapitale (statistika)[уреди | уреди извор]

Od 10. januara 2024.

Takmičenje IG Lacio N Roma GolLacio GolRoma
Prvenstvo Italije (1945–1946) 2 1 0 1 2 2
Serija A (1929–1943, 1946–danas) 159 42 61 56 156 198
Ukupno prvenstvenih mečeva 161 43 61 57 158 200
Kup Italije 21 8 3 10 22 24
Ukupno zvaničnih mečeva 182 51 64 67 180 224
Nacionalna liga (1943–1944) 4 1 2 1 3 2
Prijateljski mečevi 4 2 1 1 10 9
Ostali susreti 8 4 0 4 9 11
Ukupno mečeva 198 58 67 73 202 246
IG: odigrano utakmica
Lacio: pobeda Lacija
N: nerešeno
Roma: pobeda Rome
GolLacio: postignutih golova Lacija
GolRoma: postignutih golova Rome

Uspesi[уреди | уреди извор]

Nacionalni[уреди | уреди извор]

  • Serija A :
    • Prvak (2) : 1973/74, 1999/00.
    • Viceprvak (7) : 1912/13, 1913/14, 1922/23, 1936/37, 1994/95, 1998/99, 2022/23.
  • Kup Italije :
    • Osvajač (7) : 1958, 1997/98, 1999/00, 2003/04, 2008/09, 2012/13, 2018/19.
    • Finalista (3) : 1960/61, 2014/15, 2016/17.
  • Superkup Italije :
    • Osvajač (5) : 1998, 2000, 2009, 2017, 2019.
    • Finalista (3) : 2004, 2013, 2015.
  • Serija B :
    • Prvak (1) : 1968/69.
    • Viceprvak (3) : 1962/63, 1971/72, 1982/83.
    • Promovisan u viši rang (2) : 1926/27, 1987/88.

Međunarodni[уреди | уреди извор]

Sva finala međunarodnih kupova Lacija[уреди | уреди извор]

Kup pobednika kupova

1998/99. Lacio 2-1 Majorka

Kup UEFA

1997/98. Inter 3-0 Lacio

Superkup Evrope

1999. Mančester junajted 0-1 Lacio

Kup Alpa

1971. Lacio 3-1 Bazel

Stadion[уреди | уреди извор]

Navijači Lacija na Olimpiku

Lacio igra svoje utakmice kao domaćin na stadionu Olimpiko, najvećem stadionu u Rimu kojeg deli zajedno sa najvećim rivalom Romom. Stadion je otvoren 1937. godine, a bio je domaćin na Olimpijskim igrama 1960, kao i Svetskog prvenstva u atletici 1987, finala Evropskog prvenstva 1980. i Svetskog prvenstva 1990, i finala Lige šampiona 1996. i 2009.

Trenutni sastav[уреди | уреди извор]

Od 18. januara 2024.

Бр. Позиција Играч
3 Италија О Luka Pelegrini (na pozajmici iz Juventusa)
4 Шпанија О Patrik
5 Уругвај С Matijas Vesino
6 Јапан С Daiči Kamada
7 Бразил С Felipe Anderson
8 Француска С Mateo Genduzi (na pozajmici iz Olimpik Marselja)
9 Шпанија Н Pedro Rodrigez
10 Шпанија С Luis Alberto
13 Италија О Alesio Romanjoli
15 Италија О Nikolo Kazale
16 Србија О Dimitrije Kamenović
17 Италија Н Ćiro Imobile (kapiten)
18 Данска Н Gustav Isaksen
Бр. Позиција Играч
19 Аргентина Н Valentin Kasteljanos
20 Италија С Matija Zakanji
22 Парагвај Н Dijego Gonzalez
23 Албанија О Eljseid Hisaj
29 Италија С Manuel Lacari
32 Италија С Danilo Kataldi
33 Италија Г Luiđi Sepe (na pozajmici iz Salernitane)
34 Шпанија О Mario Hila
35 Грчка Г Hristos Mandas
65 Италија С Nikolo Rovela (na pozajmici iz Juventusa)
77 Црна Гора О Adam Marušić
87 Италија Н Kristijano Lombardi
94 Италија Г Ivan Provedel

Pozajmljeni igrači[уреди | уреди извор]

Бр. Позиција Играч
Литванија Г Marius Adamonis (Peruđa)
Италија Г Alesio Furlaneto (Fermana)
Португалија Г Luiš Mašimijano (Almerija)
Италија О Romano Florijani Musolini (Peskara)
Италија О Matija Novela (AZ Pičerno)
Обала Слоноваче С Žan-Danijel Akpa Akpro (Monca)
Бр. Позиција Играч
Хрватска С Toma Bašić (Salernitana)
Италија С Marko Bertini (SPAL)
Алжир С Mohamed Fares (Breša)
Бразил С Markos Antonio (PAOK)
Италија Н Mateo Kančeljeri (Empoli)
Шпанија Н Raul Moro (Real Valjadolid)

Igrači iz mladog tima (Lacio primavera)[уреди | уреди извор]

Бр. Позиција Играч
46 Италија О Fabio Ruđeri
52 Румунија О Mateo Dutu
53 Италија Г Federiko Magro
Бр. Позиција Играч
59 Италија Г Davide Renceti
70 Гвинеја Бисао Н Sana Fernandeš

Povučen dres[уреди | уреди извор]

Dres sa brojem 12 je povučen iz upotrebe, jer je posvećen navijačima kao 12-om igraču.

Poznati bivši igrači[уреди | уреди извор]

Trofejni treneri Lacija[уреди | уреди извор]

Ime Nacionalnost Period Trofeji
Fulvio Bernardini Италија Italija 1958—1960 1 Kup Italije
Huan Karlos Lorenco Аргентина Argentina 1968—1971 1 Serija B
Roberto Lovati Италија Italija 1971 1 Kup Alpa
Tomazo Maestreli Италија Italija 1971—1975 1 Serija A
Sven Jeran Erikson Шведска Švedska 1997—2001 1 Serija A, 2 Kupa Italije, 2 Superkupa Italije, 1 Kup pobednika kupova, 1 UEFA superkup
Roberto Mančini Италија Italija 2002—2004 1 Kup Italije
Delio Rosi Италија Italija 2005—2009 1 Kup Italije
Davide Balardini Италија Italija 2009—2010 1 Superkup Italije
Vladimir Petković Швајцарска Švajcarska 2012—2013 1 Kup Italije
Simone Incagi Италија Italija 2016—2021 1 Kup Italije, 2 Superkupa Italije

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Архивирана копија”. Архивирано из оригинала 17. 11. 2013. г. Приступљено 31. 05. 2013. 
  2. ^ „Архивирана копија”. Архивирано из оригинала 27. 08. 2012. г. Приступљено 31. 05. 2013. 
  3. ^ „Архивирана копија”. Архивирано из оригинала 07. 06. 2013. г. Приступљено 31. 05. 2013. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]