Šabetaj Cvi

С Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са Sabataj Cevi)
Šabetaj Cvi
Šabetaj Cvi
Datum rođenja(1626-08-01)1. avgust 1626.
Mesto rođenjaIzmir
  Osmansko carstvo
Datum smrti17. septembar 1676.(1676-09-17) (50 god.)
Mesto smrtiUlcinj
  Osmansko carstvo

Šabetaj Cvi (hebr. שַׁבְּתַאי צְבִי Shabbetai Tzvi, tur. Sabetay Sevi; 1. avgust 1626, Izmir — 17. septembar 1676)[1] bio je sefardski rabin i osnivač jevrejske sabatarijanske sekte, koji je u svojoj četrdesetoj godini pod prisilom Sultana Mehmeda IV primio islam, zajedno sa oko 300 porodica svojih sledbenika, iako ga nikada nije praktikovao. Navodno zbog svoje lojalnosti judaizmu i neprihvatanju islama, proteran je u Ulcinj, za tadašnje pojmove najudaljeniji grad Osmanskog carstva. U Islamu preuzeo je ime Mehmet Efendi.

Umro je u Ulcinju (17. septembar 1676), ostavivši za sobom sledbenike Sabatijanstva.

Biografija[уреди | уреди извор]

Mladost[уреди | уреди извор]

Rođen je u Smirni (danas Izimir) 1. avgusta 1626. godine, porodici koja se je preselila iz Patrasa. Porodica verski nije pripadala niti Sefardima, niti Aškenazima, nego manjoj grupi carigradskij Jevreja — Romanioti, koji su se tamo naselili za vreme istorijskih migracija (progoni iz Vavilonije, Rimskog carstva, Seleukidskog carstva). Otac Mordehaj je bio trgovac živinom i imao je dobre veze širom Evrope[2]. Dva njegova brata su takođe postala trgovca, dok je Šabataj studirao Ješivu i Talmud od izmirskih rabina. Njegov učitelj je bio kabalist i rabin Josif Eskapa. Kad je napunio 16 godina počeo je svoj asketski način života i studirao knjigu Zogar i tradiciju lurijske kabale (nazvane po rabinu Izaku Luriji)[3].

Šabetaj Cvi je verovao da je asketski način života, sa znanjem kabale, dovoljan za komunikaciju sa Bogom u anđelima, da time predvidi budućnost i raditi čuda.

Smirna[уреди | уреди извор]

Dok je bio mlad kod sebe je već imao mladi krug somišljenika, sa kima su studirali Talmud, molili, meditirali i zajedno se kupali.[4] Do svoje 20 godine oženio se dva puta, ali su se žene zbog njegovog asketizma vratile roditeljima.[3] Za njegovo vreme jevrejski narod je mnogo propatio[5] or more,[6] naročito sa pogromima Bogdana Hmeljnickog (1648—1654), nakon uspešnog ustanka Kozaka protiv Poljsko-litvanske države.[7] Neki hrišćani su tada čekali apokalipsu, kada bi trebalо nastupiti Peto Kraljevstvo i prelazak Hristove vlasti u ruke sveca; Jevreji bi se tada vratili iz egzila (povratak Jevrejske dijaspore u Palestinu) i sa hrišćanima slili se u jednu veru.[8][9]

Još za vreme mladosti postao je samouveličan i dobio viziju, sebe kao spasioca Izraela. 1648. o tome je govorio u svom krugu sledbenika, ali u tome nije dobio nikakve podržke, zbog skandala oterali su ga iz opštine Smirna, preselio se je u Solun, ali bio oteran i odatle.[10]

Inspiracija Abrahama Jahina[уреди | уреди извор]

U Carigradu, 1653. godine, sbližio se je sa propovednikom Abrahamom Jahinom, koji ga je podržao u njegovim mesijanskim pretenzijama, pogotovo zbog neprezaviđenih oratorskih sposobnosti. Priznanje Šabetaju je dao 1655. godine u Carigradu. Nakon Carigrada dobije dozvolu vlasti da odputuje u Egipat (tada takođe deo Osmanskog carstva). Poremećaje koje je iskusio Šabetaj Cvi su podsečali na manično-depresivnu psihozu — bipolarni poremećaj (poremećaj raspoloženja karakterisan ponovljenim epizodama povišenog raspoloženja, povećane energije i aktivnosti (manija ili hipomanija) i depresije). Taj poremećaj su neki shvatili kao Božiji pridah.[3] Na putu do Egipata prošao je mnoge jevrejske zajednice, a najbolje su ga prihvatili u samom Egiptu.

Žena Sara[уреди | уреди извор]

Tu se je prvi put udao sa Jevrejkom iz Državne zajednice Poljske i Litvanije (verovatno Malorusija), sirotinjom Sarom, koja je postala siročad za vreme kozačkog ustanka Bogdana Hmeljnickog[11]. Sara je sa šest godina išla u starateljstvo hrišćanskoj porodici. Nakon deset godina pobegla[12] je u Amsterdam. Nakon nekoliko godina ide u italijanski Livorno, gde se (prema nekima), bavila prostitucijom. Sari se je u Livornu desio prikaz, da če postati žena Mesije, koji će se tek pojaviti.[2]

Kada je saznala o Mesiji pošla je dalje u Egipat, gde je tada bio Šabetaj Cvi. Šabetaj se je tada nalazio u Kairu i kad je saznao o Sari, otpravio je do nje kurira-misiju, koja ju je dovela do njega.[10] Protivnici Šabetaja su govorili da je reč o bludnici (prostitutka). Šabetaj je nad Sarom izveo očišćenje, nakon toga Sara je godinama bila verna pratilja njegove sekte Sabatijanstva. Sara je, kao lepa žena, pripomogla utjecaju Šabetaja Cevija, uprkos zlim glasima o njenoj prošlosti. Kod ove situacije je pomogla i biblijska prića o jevrejskom proroku Osiji, koji se je oženio sa prostitutkom.[13][2]

Inspiracija Natana iz Gaze[уреди | уреди извор]

Natan iz Gaze

Posle Kaira otpravio se je u Gazu, do mladoga rabina i iscelitelja Natana iz Gaze.[14] Natan iz Gaze je i prije toga imao videnja, a posle saznanja sa Šabetajem Cvijem odma je poverovao u njegovo mesijanstvo, rećima da njemu lečenje nije potrebno (Šabetaj je tražio kod Natana lek za njegov bipolarni poremećaj). Natan je tada stao ideologom Sabatijanstva, koji je širio učenje i uticaj njihove sekte. Natan je podržao Šabetaja u tom mesijanstvu i obavestio jevrejske zajednice da ga priznaju kao Mesiju.[14][15]

Dana 31. maja 1665. (hebrejski kalendar 17. Sivana 5425) Šabetaj Cvi je u Gazi sebe zvanično proglasio Mesijom.[16]

Uspon mesijanskog pokreta[уреди | уреди извор]

Vest o novoj mesiji se je kod Jevreja brzo razširila, naročito zbog širenja mesijanstva Natana iz Gaze. To je izazvalo i komešanje širom jevrejskih zajednica po svetu. U narodu se širila vest da če se Mesija vratiti na sam Sion. Po Novom zavetu (Biblija) Sionska gora je mesto iskupljenih ljudi i simbol novog spasenja. Iz Gaze, Šabetaj je triumfalno ušao u Jerusalim, sa društvom 12 sledbenika[17], gde ga je sa oduševljenjem pozdravila jevrejska zajednica. Jevrejski rabini nisu bili tako doumljivi na novog Mesiju i gledali su na njega sa nepoverenjem. Štaviše, žalili su se turskim vlastima da Šabetaj Cvi, novi Mesija, deluje protiv sultana, Islama i hteli su ga proterati iz grada.[10]

Spomenik u Ulcinju

Naredna stanica Šabetaja je bio Carigrad, gde se je hteo sresti sa sultanom Mehmedom IV. Na putu je prolazio kroz gradove Safed, Damask, Alepo i Smirnu. Na putu su ga oduševljeno, kao Mesiju, pozdravljale jevrejske zajednice, posebno u gradu Alep. Opet se je nastanio u Smirni, gde su ga jevrejski lideri gledali nezadovoljstvom. Ipak neslogu je uspeo da ukloni.

Na jevrejsku novu godinu, u sinagogi, u Smirni, kod zvuka rogova, na oduševljenje naroda, Šabetaj je oznanio o sebi kao Mesiji. U subotu 12. decembra 1665 protivnici Šabetaja (sa odvažnim rabinima) zatvore se u sefardsku[18] sinagogu, u strahu od odmazde Sabatijanskih pristalica. Dan ranije pristalice su napale bogatog meštanina, Hajima Penju, kome su kamenjem razbili kuću, gonjenje su prestali tokom noći[19], zbog nadolazeće subote (Šabat, jevrejski praznik). Dan kasnije Hajim Penja je pobegao u sinagogu. Šabetaj Cvi je tako, u subotu, tražio od rabina, zatvorenih u sinagogu, da predaju nevernika, dok je napolju čekala rulja spremna za obračun, iako je bila subota (Šabat), dan kada se Jevreji vesele i odmaraju (neradni dan). Rulja je ipak napala sinagogu, slomila dveri i prekinula subotnu molitvu u sinagogi. Hajim je u međuvremenu utekao skrivenim predorom, i umesto rasprave, Šabetaj je u sinagogi počeo da pjeva uzvišanim tonom, pozdravio rabine i kasnije pevao dugu pripoved o kabali. Taj čin je imao velik značaj ka popularnosti Sabatijanstva. Za vreme praznika, lažni Mesija je dodelio (čak i svojim nepristalicama) zvanje kralja u 26 stranica sveta. I sami rabini sinagoge u Smirni su dobili visoke pozicije i zvanja. Svaki novopostavljeni vladar je pred imenovanjem morao da izreče ime (tetragramaton).[20][21]

Uverenost u mesijanstvo je bila tako velika, da je većina novih kraljeva do kraja života cenila i verovala u Šabetaja Cvija, čak i kada je prešao u Islam i Sabatijanstvo zamrlo. Ni prosijak Abraham Rubijo nije hteo da proda svoju krunu (kraljevski naziv) bogatim.

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Scholem, Sabbatai Sevi: The Mystical Messiah: 1626— (1676). стр. 103—106 has a whole discussion of the historical probabilities that he was really born on the 9th of Av, which according to Jewish tradition is the date of the destruction of both Temples and is also the date 'prescribed' in some traditions for the birth of the Messiah.
  2. ^ а б в This article incorporates text from a publication now in the public domain: Kaufmann Kohler & Henry Malter (1901—1906). „SHABBETHAI ẒEBI B. MORDECAI”. In Singer, Isidore; et al. Jewish Encyclopedia. New York: Funk & Wagnalls Company.
  3. ^ а б в Gershom Scholem: Sabbatai Sevi: The Mystical Messiah: 1626—1676: London: Routledge Kegan Paul. 1973. ISBN 978-0-7100-7703-5. стр. 106—115.
  4. ^ Werner Keller. Und wurden zerstreut unter alle Völker. — R. Brockhaus Verlag (Wuppertal), — 1993. ISBN 978-3-417-24639-1. стр. 376—380.
  5. ^ Sources estimating 100,000 Jews killed:
    • „Bogdan Chmelnitzki leads Cossack uprising against Polish rule; 100,000 Jews are killed and hundreds of Jewish communities are destroyed.” Judaism Timeline 1618—1770, CBS News. Accessed May 13, 2007.
    • "The peasants of Ukraine rose up in 1648 under a petty aristocrat Bogdan Chmielnicki. ... It is estimated that 100,000 Jews were massacred and 300 of their communities destroyed". Oscar Reiss (2004). The Jews in Colonial America. McFarland & Company. стр. 98–99. ISBN 978-0-7864-1730-8. 
    • „Moreover, Poles must have been keenly aware of the massacre of Jews in 1768 and even more so as the result of the much more widespread massacres (approximately 100,000 dead) of the earlier Chmielnicki pogroms during the preceding century.” Manus I. Midlarsky. The Killing Trap: genocide in the twentieth century. Cambridge University Press. 2005. стр. 352. ISBN 978-0-521-81545-1. 
    • "... as many as 100,000 Jews were murdered throughout the Ukraine by Bogdan Chmielnicki's Cossack soldiers on the rampage." Martin Gilbert (1999). Holocaust Journey: Traveling in Search of the Past. Columbia University Press. стр. 219. ISBN 978-0-231-10965-9. 
    • "A series of massacres perpetrated by the Ukrainian Cossacks under the leadership of Bogdan Chmielnicki saw the death of up to 100,000 Jews and the destruction of perhaps 700 communities between 1648 and 1654. .." Samuel Totten (2004). Teaching About Genocide: Issues, Approaches, and Resources. Information Age Publishing. стр. 25. ISBN 978-1-59311-074-1. 
    • "In response to Poland having taken control of much of the Ukraine in the early seventeenth century, Ukrainian peasants mobilized as groups of cavalry, and these „cossacks” in the Chmielnicki uprising of 1648 killed an estimated 100,000 Jews." Cara Camcastle (2005). The More Moderate Side of Joseph De Maistre: Views on Political Liberty And Political Economy. McGill-Queen's Press. стр. 26. ISBN 978-0-7735-2976-2. 
    • "Is there not a difference in nature between Hitler's extermination of three million Polish Jews between 1939 and 1945 because he wanted every Jew dead and the mass murder 1648–49 of 100,000 Polish Jews by General Bogdan Chmielnicki because he wanted to end Polish rule in the Ukraine and was prepared to use Cossack terrorism to kill Jews in the process?" Colin Martin Tatz (2003). With Intent to Destroy: Reflections on Genocide. Verso. стр. 146. ISBN 978-1-85984-550-9. 
    • "... massacring an estimated one hundred thousand Jews as the Ukrainian Bogdan Chmielnicki had done nearly three centuries earlier." Mosheh Weiss (2004). A Brief History of the Jewish People. Rowman & Littlefield. стр. 193. ISBN 978-0-7425-4402-4. 
  6. ^ Sources estimating more than 100,000 Jews killed:
    • "This situation changed for the worse in 1648–49, the years in which the Chmelnicki massacres took place. These persecutions, which swept over a large part of the Polish Commonwealth, wrought havoc with the Jewry of that country. Many Jewish communities were practically annihilated by the ruthless Cossack bands, and many more were disintegrated by the flight of their members to escape the enemy... The Jews of the Ukraine, Podolia and Eastern Galicia bore the brunt of the massacres. It is estimated that about two hundred thousand Jews were killed in these provinces during the fatal years of 1648–49." Meyer Waxman (2003). History of Jewish Literature Part 3. Kessinger Publishing. стр. 20. ISBN 978-0-7661-4370-8. 
    • „…carried out in 1648 and 1649 by the Cossacks of the Ukraine, led by Bogdan Chmielnicki. The anti-Semitic outburst took the lives of from 150,000 to 200,000 Jews.” Michael Clodfelter. Warfare and Armed Conflicts: A Statistical Reference to Casualty and Other Figures, 1500—1999, McFarland & Co Inc, (2002). стр. 56.
    • "Between 100,000–500,000 Jews were murdered by the Cossacks during the Chmielnicki massacres. Zev Garber, Bruce Zuckerman (2004). Double Takes: Thinking and Rethinking Issues of Modern Judaism in Ancient Contexts. University Press of America. стр. 77. ISBN 978-0-7618-2894-5. , footnote 17.
    • „After defeating the Polish army, the Cossacks joined with the Polish peasantry, murdering over 100,000 Jews.” Chmielnicki, Bohdan, The Columbia Encyclopedia, Sixth Edition, 2001—05.
    • "In 1648–55 the Cossack under Bogdan Chmielnicki (1593—1657) joined with the Tartars in the Ukraine to rid themselves of Polish rule... Before the decade was over, more than 100,000 Jews had been slaughtered." Robert Melvin Spector (2005). World Without Civilization: Mass Murder and the Holocaust, History, and Analysis. University Press of America. стр. 77. ISBN 978-0-7618-2963-8. 
    • "By the time the Cossacks and the Poles signed a peace treaty in 1654, 700 Jewish communities had been destroyed and more than 100,000 Jews killed". Sol Scharfstein (2004). Jewish History and You. KTAV Publishing House. стр. 42. ISBN 978-0-88125-806-6. 
  7. ^ Anna Reid, Borderland: A Journey Through the History of Ukraine. . Westview Press. 2000. pp. 35. ISBN 978-0-8133-3792-0. 
  8. ^ Gershom Scholem: Sabbatai Sevi: The Mystical Messiah: 1626—1676: London: Routledge Kegan Paul: 1973. 1666. ISBN 978-0-7100-7703-5. стр. 461—463.
  9. ^ Harris Lenowitz. The Jewish Messiah from the Galilee to Crown Heights. 1998, pp. 149—150
  10. ^ а б в Werner Keller. Und wurden zerstreut unter alle Völker. — R. Brockhaus Verlag (Wuppertal), 1993. — С. 376—380. —. ISBN 978-3-417-24639-1.
  11. ^ Kozaci su se loše odnosili do Jevreja, za koje su tvrdili da su bili previše dobri sa Poljacima za vreme katoličke represije nad pravoslavnom rajom Malorusije (danas Ukrajina)
  12. ^ po nekima ovo je bio deo čuda
  13. ^ Ветхий Завет : Книга Пророка Осии : Глава 1 / Патриархия.ru
  14. ^ а б Гершом Шолем. Основные течения в Еврейской мистике. Алия, 1989. т. 2, pp. 121
  15. ^ Gershom Scholem: Sabbatai Sevi: The Mystical Messiah: 1626—1676: London: Routledge Kegan Paul. 1973. ISBN 978-0-7100-7703-5. стр. 218.
  16. ^ Gershom Scholem: Sabbatai Sevi: The Mystical Messiah: 1626—1676: London: Routledge Kegan Paul. 1973. ISBN 978-0-7100-7703-5. стр. 223.
  17. ^ sličnost sa Hristovim ulazkom u Jerusalim
  18. ^ portugalsku sinagogu
  19. ^ kod Jevreja novi dan počinje sa mrakom, tako i Šabat počinje u petak naveče (erev šabat)
  20. ^ Gershom Scholem: Sabbatai Sevi: The Mystical Messiah: 1626—1676: London
  21. ^ Harris Lenowitz. The Jewish Messiah from the Galilee to Crown Heights. 1998

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Šabetaj Cvi на Викимедијиној остави.
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Šabetaj_Cvi&oldid=26793475”