Stjepan Hosu

Stjepan Hosu
Лични подаци
Датум рођења	30. jul 1913.
Место рођења	Andrijaševci, Austrougarska
Датум смрти	1. april 1958.
Место смрти	Zagreb, SFRJ

Stjepan Hosu (30. jul 1913, Andrijaševci, Austrougarska – 1. april 1985, Zagreb, SFRJ) je bio hrvatski klasični filolog, prevodilac i pedagog.

Biografija

Rodio se u Andrijaševcima 30. jula 1913. godine. Narodnu školu završio je u rodnom mestu a zatim je otišao u franjevačku gimnaziju u Travnik odakle se vratio kući. Gimnaziju je nastavio u Vinkovcima krajem 20-ih, a završio je u Zagrebu 1933. godine. Studije klasične filologije završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1937. Službovao je u Prosvetnom zavodu u Zagrebu, u gimnaziji na Sušaku (Rijeka). Radio je kao asistent na Filozofskom fakultetu, od 1945. do 1976. na Srednjoj verskoj školi u Zagrebu, pa do 1980. u Hrvatskom književnom društvu sv. Ćirila i Metodija (sv. Jeronima). Od pojave Glasa koncila 1963. do penzionisanja bio je njegov lektor.

Dela

Uz nastavnički i lektorski rad Stjepan Hosu se bavio prevođenjem sa grčkog, latinskog, nemačkog, francuskog i engleskog.

Prva prevedena knjiga – Gustav Švab: Najlepše priče klasične starine (Die schönsten Sagen des klassischen Altertums) – izašla je u izdanju zagrebačke „Mladosti“ 1952. godine. Skraćena i znatno prerađena izašla je knjiga još tri puta kod istog izdavača (1961, 1965. i 1974), a puno izdanje, revidirano, jezički doterano i bogato ilustrovano pojavilo se 1985. Hosu nije Švaba tek preveo, nego je, sledeći autorov metod, pronašao gotovo svaku rečenicu Švabovog teksta u originalima klasičnih autora, uporedio je i ispravio Švaba ili njegove izdavače, ako je ustanovio da se radi o očitoj grešci ili zabuni. Ovo standardno izdanje doživelo je niz novih izdanja (Zagreb: GZH, 1987, 1989; DiVič, 2000; Mostar: Grafex, 2002; Zagreb: Globus media, 2004-2005; Niš: Niški kulturni centar, 2004).

Drugo prevedeno delo bilo je takođe sa područja antike – Gaj Svetonije Trankvil: Dvanaest rimskih careva (De vita Caesarum, Zagreb: IBI, 1956; drugo izdanje: Zagreb: Naprijed, 1978). Zatim je došao na red čitav niz prevoda verskih klasika i popularne, mahom verske, literature:

• Sveta Terezija od Deteta Isusa (svetovno ime: Thérèse Martin): Povijest jedne duše (L'Histoire d'une Âme, Zagreb: Glas Koncila, 1961, 1968, 1970, 1975, 1984, 1989, 1997, 2005);
• Johanes Lepih (Johannes Leppich): Razmišljanja na asfaltu (Meditationen auf dem Asphalt, Đakovo: Biskupsko bogoslovno sjemenište, 1965);
• Anri Daniel-Rop (Henri Daniel-Rops) (pravo ime: Henry Jules Charles Petiot): Život Isusa Krista (Brève histoire du Christ-Jésus, Vinkovci: L. Vincetić, 1967; Split: Verbum, 2003);
• Fulton Dž. Šin (Fulton J. Sheen): Himna života (Life Is Worth Living, Đakovo: I. Ćavar i dr., 1967);
• Ferdinand Holbek (Ferdinand Holböck): Credimus. Ispovijest vjere Pavla VI. (Credimus. Kommentar zum Credo Pauls VI, Zagreb: HKD sv. Ćirila i Metoda, 1971);
• Hajnrih Bel (Heinrich Böll): Kruh ranih godina (Das Brot der frühen Jahre, Zagreb: HKD sv. Ćirila i Metoda, 1972);
• Aurelije Avgustin: Ispovijesti (Confessiones, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1973, 1982, ?, 1987, 1991, 1994, 1997, 1999, 2002, 2007);
• Franc Vajser (Franz Weiser): Svjetlo planina (Das Licht der Berge, Zagreb: HKD sv. Ćirila i Metoda, 1981; Đakovo: Biskupski ordinarijat, 1982?, 1983, 1988; Đakovo: UPT, 1994, 2004);
• Franc Vajser: Sin bijelog poglavice (Der Sohn des weißen Häuptlings, Đakovo: Biskupski ordinarijat, 1981, 1988);
• Franc Vajser: Putovanje Waltera Klingera oko svijeta (Walter Klingers Weltfahrt, Đakovo: Biskupski ordinarijat, 1982, ?, 1988).

Za najrasprostranjeniju hrvatsku Bibliju u izdanju „Stvarnosti“ (1968.) preveo je Prvu i Drugu knjigu o Samuelu, i sa Josipom Tabakom obavio sveukupnu lekturu prevoda.

Za drugi tom zbirke Povijesti svjetske književnosti (izdanje „Liber-Mladost“) napisao je poglavlje o srednjovekovnoj latinskoj književnosti (Zagreb, 1977), a u zbirci Hermana Dilsa Predsokratovci (Die Fragmente der Vorsokratiker, Zagreb: Naprijed, 1983) preveo je sa grčkog fragmente Filolaja, Arhite, Anaksagore i tridesetak manjih filozofa. Prevodio je i manje odlomke grčkih i latinskih autora za neka izdanja „Školske Knjige“ u Zagrebu.

Umro je u Zagrebu 1. aprila 1985.