Strukturni motiv

С Википедије, слободне енциклопедије

Strukturni motiv je kod bioloških polimernih molekula, kao što su proteini ili nukleinske kiseline, supersekundarna struktura koja se javlja u mnoštvu različitih molekula. Biološka funkcija se ne može predvideti na osnovu strukturnog motiva, jer su oni nađeni u proteinima i enzimima sa dijametralno različitim funkcijama.[1]

Relacija između primarne strukture i tercijarne strukture nije jednostavna, te dva biopolimera mogu da imaju zajednički motiv mada nemaju sličnu primarnu strukturu. Drugim rečima, strukturni motiv ne mora da bude asociran sa motivom sekvence. Isto tako, postojanje motiva sekvence ne podrazumeva postojanje distinktne strukture. U većini DNK motiva, na primer, podrazumeva se da DNK struktura ima normalnu strukturu dvostrukog dvostrukog heliksa.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Donald Voet; Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 изд.). Wiley. ISBN 9780471193500. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]