Prezentacija antigena stimuliše T ćelije da postanu bilo "citotoksične" CD8+ ćelije ili "pomoćene" CD4+ ćelije.
T-ćelijski receptor ili TCR je molekul koji se nalazi na površini T limfocita (ili T ćelija).[1] On je odgovoran za prepoznavanje antigena vezanih za molekule glavnog kompleksa histokompatibilnosti (MHC) . Vezivanje TCR-a i antigenena ima nizak afinitet i malu specifičnost. Drugim rečima TCR prepoznaje mnoge antigene.[2]
TCR se sastoji od različitih proteinskih lanaca (on je heterodimer). U 95% T ćelija, on se sastoji od alfa (α) i beta (β) lanca, dok se kod 5% T ćelija sastoji od gama i delta (γ/δ) lanaca.
Kad TCR stupi u kontakt sa antigenom i MHC-om, T limfocit se aktivira kroz seriju biohemijskih događaja posredovanih enzimima, koreceptorima, specijalizovanim pomoćnim molekulima, i aktiviranim ili otpuštenim transkripcionim faktorima.
|
 |
| T-ćelijski receptorski kompleks sa TCR-α i TCR-β lancima, CD3 i ζ-lanac pomoćnim molekulima. |
| Identifikatori |
| Simbol |
? |
| Drugi podaci |
Strukturne karakteristike [уреди]
TCR se nalazi u ćelijskoj membrani. On se sastoji od dva dela, koja formiraju par (ili dimer) proteinskih lanaca. Delovi se nazivaju alfa (α) i beta (β) fragmenti (u γ/δ T ćelijama oni su gama (γ) i delta (δ) fragmenti). Svaki fragment je podeljen u konstantni (C) i varijabilni (V) region. Konstantni region ima kraj koji je učvršćen u ćelijskoj membrani. Varijabilni region je na spoljašnjoj strani i vezuje se HLA molekul i antigen koji on prezentira. Na α lancu, promenljivi region se naziva Vα, a konstantni Cα; na β lancu, oni se nazivaju Vβ i Cβ, respektivno.
TCR struktura je veoma slična sa imunoglobulinskim Fab fragmentima, koji su regioni definisani kao kombinacija lakog i teškog lanca ruke antitela. Svaki TCR lanac je član imunoglobulinske superfamilije i poseduje N-terminalni imunoglobulinski (Ig) varijabilni (V) domen, jedan Ig konstantan (C) domen, transmembranski region, i kratki citoplazmatični rep na C-terminalnom kraju.
Varijabilni domen oba TCR α-lanca i β-lanac imaju tri hipervarijabilna regiona koji određuju komplementarnost (CDR). Varijabilni region β-lanca ima dodatnu oblast hipervarijabilnosti (HV4) koja normalno ne dolazi u kontakt sa antigenom i stoga se ne smatra CDR-om.
Reference [уреди]
Vidi još [уреди]
Spoljašnje veze [уреди]
|
Transmembranski: Imunoglobulinska superfamilija imunskih receptora |
|
Receptori za antitela:
Fc receptor |
|
|
| Receptori za antigene |
|
|
|
Antigenski receptor
|
|
|
|
|
|
|
|
Pomoćni molekuli
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Antigenski receptor
|
|
|
|
Koreceptori
|
|
|
|
Pomoćni molekuli
|
|
|
|
|
| Citokinski receptor |
|
|
| Receptori ćelija ubica slični IG |
KIR2DL1, KIR2DL2, KIR2DL3, KIR2DL4, KIR2DL5A, KIR2DL5B, KIR2DS1, KIR2DS2, KIR2DS3, KIR2DS4, KIR2DS5, KIR3DL1, KIR3DL2, KIR3DL3, KIR3DS1
|
|
| Leukocitni receptori slični IG |
|
|
| B trdu: peptidi (nrpl/grfl/cytl/horl), receptori (lgic, enzr, gprc, igsr, intg, nrpr/grfr/cytr), itra (adap, gbpr, mapk), calc, lipd, signalni putevi (hedp, wntp, tgfp+mapp, notp, jakp, fsap, hipp, tlrp)
|
|