Timulin

С Википедије, слободне енциклопедије
Timulin
Nazivi
IUPAC naziv
(2S)-4-Amino-2-[[(2S)-2-[[2-[[2-[[(2S)-5-amino-2-[[(2S)-2-[[(2S)-6-amino-2-[[(2S)-2-[[(2S)-5-oksopirolidin-2-karbonil]amino]propanoil]amino]heksanoil]amino]-3-hidroksipropanoil]amino]-5-oksopentanoil]amino]acetil]amino]acetil]amino]-3-hidroksipropanoil]amino]-4-oksobutanska kiselina
Identifikacija
3D model (Jmol)
  • CC(C(=O)NC(CCCCN)C(=O)NC(CO)C(=O)N
    C(CCC(=O)N)C(=O)NCC(=O)NCC(=O)NC(CO)C(=O)N
    C(CC(=O)N)C(=O)O)NC(=O)C1CCC(=O)N1
Svojstva
C33H54N12O15
Molarna masa 858,85 g/mol
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Timulin (Timinski faktor) je nonapeptid koji formiraju dve različite epitelijalne populacije u grudnoj žlezdi.[3] Za njegovu aktivnost je neophodan cink.

Ovaj hormon učestvuje u diferencijaciji T-ćelija i u pojačanju dejstva T i NK ćelija.[3] Osim parakrinog dejstva na imunski sistem koji je zavisno od timusa, timulin ispoljava i neuroendokrine efekte. Postoji bidirekciona interakcija između epitela grudne žlezde i hipotalamusno-hipofizne ose (na primer, timulin sledi cirkadijalni ritam i fiziološki povišeni ACTH nivoi su u pozitivnoj korelaciji sa nivoima timulina u plazmi i obrnuto.[4])

Timulin delje kao efektor proinflamatornih posrednika/citokina. Peptidni analog timulina (PAT) ima analgetsko dejstvo pri većim koncentracijama, kao i neuroprotektivno antiinflamatorno dejstvo u centralnom nervnom sistemu.[5] Timulin je asociran sa anoreksijom nervozom.[6]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ а б Bach J, Bardenne M, Pleau J, Rosa J (1977). „Biochemical characterisation of a serum thymic factor”. Nature. 266 (5597): 55—7. PMID 300146. doi:10.1038/266055a0. 
  4. ^ Hadley AJ, Rantle CM, Buckingham JC (1997). „Thymulin stimulates corticotrophin release and cyclic nucleotide formation in the rat anterior pituitary gland”. Neuroimmunomodulation. 4 (2): 62—9. PMID 9483196. 
  5. ^ Dardenne M, Saade N, Safieh-Garabedian B (2006). „Role of thymulin or its analogue as a new analgesic molecule”. Ann. N. Y. Acad. Sci. 1088: 153—63. PMID 17192563. doi:10.1196/annals.1366.006. 
  6. ^ Wade S; Bleiberg F; Mossé A; et al. (1985). „Thymulin (Zn-facteur thymique serique) activity in anorexia nervosa patients”. Am. J. Clin. Nutr. 42 (2): 275—80. PMID 3927699. 

Vidi još[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]