Trag amin

С Википедије, слободне енциклопедије
Hemijska struktura serotonina
Hemijska struktura fenetilamina

Trag amini su endogena jedinjenja strukturno slična klasičnim biogenim aminima, kao što su kateholamini, serotonin[1] i histamin. U trag amine se uvrstavaju p-tiramin, β-feniletilamin, triptamin, oktopamin, i 3-iodotironamin. Oni su rasprostranjeni u životinjskim nervnim sistemima od insekata do sisara.[2][3] Takođe enteogenski DMT se stvara u malim količinama u ljudskom telu u toku normalnog metabolizma[4] enzimom triptamin-N-metiltransferaza.

Trag amini se u značajnoj meri preklapaju sa klasičnim biogenim aminima neurotransmiterima u pogledu hemijskih osobina, sinteze, i razlaganja; trag amini su često kolokalizovani u neuronima sa tim neurotransmiterima.

Psihijatrijski poremećaju kao što je depresija i šizofrenija su bile povezane sa iregularnim nivoima trag amina.

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Thomas L. Lemke; David A. Williams, ур. (2002). „Chapter 12. Serotonin receptors and drugs affecting serotonergic neurotransmission”. Foye's Principles of Medicinal Chemistry (5. изд.). Baltimore: Lippincott Willams & Wilkins. ISBN 0781744431. 
  2. ^ Larry S. Barak; Ali Salahpour; Xiaodong Zhang; Bernard Masri; Tatyana D. Sotnikova; Amy J. Ramsey; Jonathan D. Violin; Robert J. Lefkowitz; Marc G. Caron & Raul R. Gainetdinov (2008). „Pharmacological Characterization of Membrane-Expressed Human Trace Amine-Associated Receptor 1 (TAAR1) by a Bioluminescence Resonance Energy Transfer cAMP Biosensor” (PDF). Molecular pharmacology. 74: 585—594. doi:10.1124/mol.108.048884. [мртва веза]
  3. ^ James R. Bunzow; Mark S. Sonders; Seksiri Arttamangkul; Laura M. Harrison; Ge Zhang; Denise I. Quigley; Tristan Darland; Katherine L. Suchland; Shailaja Pasumamula; James L. Kennedy; Susan B. Olson; R. Ellen Magenis; Susan G. Amara; And David K. Grandy (2001). „Amphetamine, 3,4-Methylenedioxymethamphetamine, Lysergic Acid Diethylamide, and Metabolites of the Catecholamine Neurotransmitters Are Agonists of a Rat Trace Amine Receptor”. Molecular pharmacology. 60: 1181—1188. 
  4. ^ Barker SA, Monti JA and Christian ST (1981). N,N-Dimethyltryptamine: An endogenous hallucinogen. In International Review of Neurobiology, vol 22, pp. 83-110; Academic Press, Inc.

Literatura[уреди | уреди извор]