Đorđe Lobačev
Đorđe Lobačev | |
---|---|
Puno ime | Jurij Pavlovič Lobačev |
Datum rođenja | 4. mart 1909. |
Mesto rođenja | Skadar, Osmansko carstvo |
Datum smrti | 23. jul 2002.93 god.) ( |
Mesto smrti | Sankt Peterburg, Rusija |
Jurij Pavlovič Lobačev (rus. Юрий Павлович Лобачев; Skadar, 4. mart 1909 — Sankt Peterburg, 23. jul 2002), poznat kao Đorđe Lobačev bio je jugoslovenski umetnik. Jedan od pionira i jedan od najznačajnijih autora u istoriji srpskog i jugoslovenskog stripa.[1] Među njegove najpoznatije stripove spadaju Ženidba cara Dušana, Propast grada Pirlitora, Baš Čelik, Čardak ni na nebu ni na zemlji, Baron Minhauzen, Čarobnjak iz Oza, Pepeljuga i drugi.[2] Autor je stripa Uragan dolazi u ponoć — prvog stripa objavljenog u SSSR 1966.[1][2] Škola stripa „Đorđe Lobačev“ iz Beograda nosi njegovo ime.[3]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]
Đorđe Lobačev je rođen 4. marta 1909. u Skadru, gde mu je otac bio na službi kao ruski konzul.[4]
Detinjstvo je za vreme Balkanskih ratova proveo u Crnoj Gori, gde je kršten na Cetinju. Živeo je i u Kosovskoj Mitrovici, a potom na Kritu i u Solunu. Kao emigrantsko siroče imao je teško detinjstvo i mladost.
U periodu 1922—1929. učio je u Prvoj rusko-srpskoj gimnaziji, da bi posle studirao istoriju umetnosti na beogradskom Filozofskom fakultetu.
Predratna stripska karijera[uredi | uredi izvor]
Kada je zbog svetske ekonomske krize Lobačev izgubio posao u građevinskoj firmi 1934, okreće se namenskom reklamnom i drugom crtanju da bi prehranio porodicu. Ilustrovao je knjige, crtao karikature i reklame.
Pod uticajem svetske popularnosti američkog avanturističkog stripa, Lobačev počinje da radi i stripove, prvo u Panorami i Stripu, a zatim i drugim listovima: Mika Miš, Mikijevo carstvo, Politika i Politikin Zabavnik. Redakciji „Politike” se nametnuo kao saradnik pokazavši Dušanu Dudi Timotijeviću napola dovršen strip „Hajduk Stanko”. 1936. postao je stalni saradnik lista, i tu se, uz osnovna zaduženja – retuširanje fotografija, ispisivanje slova za licencirane stripove, reklamnih naslova i sl., posvetio autorskim strip-adaptacijama slovenske epike, kao i književnih dela, te „pustolovno-oniričnom” žanru stripa, kako ga je sam imenovao. ”Srpske narodne bajke, legende i narodne pesme smatrao je riznicom stvaralačkih podsticaja, no i vrhunskim izrazom folklornog duha, čak i u svetskim okvirima”.[5]
Kao jedan od utemeljivača tzv. „Beogradskog kruga“, objavio je mnogobrojne stripove, među kojima je i „Hajduk Stanko,“ „Baron Minhauzen“, „Plava pustolovka“, „Princeza Ru“, „Baš Čelik“... Stripovi su mu objavljivani i u Francuskoj pre Drugog svetskog rata, poput serijala „Princesse Thanit“ („Princeza Ru“) u časopisu Aventures (1939).
Posleratni period[uredi | uredi izvor]
Učestvovao je u oslobođenju Beograda 1944. godine i sve do 1949. radio umetničke poslove. Jedan je od osnivača časopisa Duga, za koji je izradio prvi logotip.
U vreme Informbiroa, kao sovjetski građanin proteran je u Rumuniju. Posle nekoliko godina, prešao je u Lenjingrad (Sankt Peterburg), gde je ostao do kraja života.
Beogradska „Prosveta“ izdala mu je autobiografsku knjigu Kada se Volga ulivala u Savu, a novopazovski „Bonart“ postao je ekskluzivni izdavač njegovih stripova i slikovnica.
Jedan od značajnih stripova koje je nacrtao je i „Tragom narodne mašte“ u kome se na maštovit način opisuje ženidba cara Dušana.
Umro je u Sankt Peterburgu 23. jula 2002. godine.
Stripografija[uredi | uredi izvor]
„Panorama“[uredi | uredi izvor]
- „Krvavo nasledstvo” 1935. (scenario Vadim Kurganski)
„Strip“[uredi | uredi izvor]
- „Zrak smrti” 1935. (scenario Vadim Kurganski)
„Crveni vrabac“[uredi | uredi izvor]
- „Deca kapetana Granta” 1936. (prema romanu Žila Verna) nedovršeno
„Politika“[uredi | uredi izvor]
- „Hajduk Stanko” 1936. (prema romanu Janka Veselinovića obradio Miloš Stevanović)
- „Ženidba cara Dušana” 1938.
- „Propast grada Pirlitora” 1939. (scenario Pavle Cerović)
- „Baron Minhauzen” 1940.
- „Čarobnjak iz Oza” 1941. (prema priči Franka Bauma) nedovršeno
„Mika Miš“[uredi | uredi izvor]
- „Carev glasnik” 1936. (prema romanu Žila Verna)
- „Dubrovski” 1937. (prema delu Aleksandra Puškina)
- „Plava pustolovka”- epizoda: „Inspektor Roldi” 1937.
- „Plava pustolovka” – epizoda: „Gangsteri morskih dubina” 1937/38.
- „Plava pustolovka”- epizoda: „Gorostasova osveta” 1938.
- „Plava pustolovka” – epizoda: „Avantura u Turkestanu” 1938.
- „Plava pustolovka”- epizoda: „Zarobljenica Inda” 1938.
- „Princeza Ru” 1938.
- „Beli duh” 1938.
- „Princeza Ru”- epizoda: „Mefisto se zabavlja” 1938/39.
- „Plava pustolovka” 1939.
- „Beli duh” 1940.
„Mali zabavnik Mika Miš“[uredi | uredi izvor]
- „Prepad u avionu” 1937.
„Tarcan“[uredi | uredi izvor]
- „Beli duh” 1938.
„Politikin zabavnik“[uredi | uredi izvor]
- „Baš Čelik” 1939. (prema narodnoj pripovetki)
- „Čardak ni na nebu ni na zemlji” 1939.
- „Pepeljuga” 1940. (obradio u stihu Živorad Vukadinović)
„Mikijevo carstvo“[uredi | uredi izvor]
- „Šeikov sin” 1939.
- „Gospodar smrti” 1939.
- „Gospodar smrti” 1939/40.
- „Gospodar smrti”- epizoda: „Tajanstvena pustolovka” 1940.
- „Gospodar smrti”- epizoda: „Avion smrti” 1940.
„Kolo“[uredi | uredi izvor]
- „Biberče” 1942. (prva skraćena verzija)
„Duga“[uredi | uredi izvor]
- „Pionir Ika i leni drug Žika” 1945.
„Biberče“[uredi | uredi izvor]
- „Biberče” 1951. (druga duža verzija)
„Politikin zabavnik“[uredi | uredi izvor]
- „Tajanstvena pećina” (serijal o Draganu i Miri), 21 tabla, PZ 700-719, 29. maj — 9. oktobar 1965.
- „Hajduk Veljko”, 20 tabli, PZ 720-739, 16. oktobar 1965. — 26. februar 1966.
- „Saturn dolazi u pomoć” (serijal o Draganu i Miri), 20 tabli, PZ 740-759, 5. mart — 16. jul 1966.
- „Doživljaji u brdima” (serijal o Draganu i Miri), 20 tabli, PZ 783-802, 31. decembar 1966. — 13. maj 1967.
- „Čuvaj se senjske ruke”, prema romanu Augusta Šenoe, 30 tabli, PZ 803-832, 20. maj — 9. decembar 1967.
„Pegaz“[uredi | uredi izvor]
- „Čarobnjak iz Oza” 1974. (kompletna obrada priče Franka Bauma)
„Čudesni svet Đorđa Lobačeva“ 1976.[uredi | uredi izvor]
- „Ženidba Dušanova” (nova verzija)
- „Baš Čelik” (nova verzija)
- „Čardak ni na nebu ni na zemlji” (nova verzija)
- „Propast grada Pirlitora” (nova verzija)
- „Biberče” (nova verzija)
Priznanja[uredi | uredi izvor]
- Velika povelja Gašinog sabora porodici Lobačev (2018), dodeljuju Centar za umetnost stripa Beograd pri Udruženju stripskih umetnika Srbije i Dečji kulturni centar Beograd[6]
- Salon jugoslavenskog stripa u Vinkovcima mu je dodelio gran-pri nagradu za životno delo 1985. godine.[traži se izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Odlazak Đorđa Lobačeva: Avantura je šampanjac života, Nebojša Grujičić, VREME 604, 1. avgust 2002. / KULTURA
- ^ a b Intervju: Đorđe Lobačev - Prednosti Troglave aždaje Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. decembar 2008), Sonja Ćirić, Vreme broj 516, 23. novembar 2000. / Mozaik
- ^ Škola stripa „Đorđe Lobačev“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. april 2009) na veb stranici Studentskog kulturnog centra
- ^ IN MEMORIAM Đorđe Lobačev (1909—2002), „Glas javnosti“, Beograd, 1. avgust 2002.
- ^ Bogunović, Slobodan Giša (2019). Ljudi Politike - leksikon saradnika 1904-1941. Beograd: Politika ad. str. 288—289. ISBN 978-86-7607-148-7.
- ^ Udruženje stripskih umetnika Srbije.„Dve gospe, sedamdeset vitezova i 6.000 ulazaka u plemeniti svet stripa: Izveštaj sa prvog Gašinog sabora, 26. april — 11. maj 2018.” Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. maj 2018), 17. maj 2018.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Zdravko Zupan i Slavko Draginčić, Istorija jugoslovenskog stripa I, Forum Marketprint, Novi Sad, 1986. E-izdanje: Projekat Rastko
- Zdravko Zupan, Vek stripa u Srbiji, Kulturni centar — Galerija savremene umetnosti, Pančevo, 2007.
- Slobodan Ivkov: 60 godina domaćeg stripa u Srbiji (1935—1995), Galerija „Likovni susret“, Subotica, 1995. E-izdanje: Projekat Rastko
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- IN MEMORIAM Đorđe Lobačev (1909—2002), „Glas javnosti“, Beograd, 1. avgust 2002.
- Treća knjiga sabranih dela legendarnog Đorđa Lobačeva („Večernje novosti”, 4. maj 2021)