Đorđe Marjanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Đorđe Marjanović
Ispred svoje kuće u Prčnju, 2012. godine
Lični podaci
Ime po rođenjuĐorđe Marjanović
Druga imenaĐoka
Datum rođenja(1931-10-30)30. oktobar 1931.
Mesto rođenjaKučevo, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti15. maj 2021.(2021-05-15) (89 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
DržavljanstvoSrbija
Zanimanjepevač
Porodica
Supružnik1
Deca3
Muzički rad
Aktivni period1959—2004
Žanrpop muzika
Instrumentvokal
Izdavačka kućaPGP RTB, Jugoton
TV emisija Dugme za peti sprat, 1963. godine

Đorđe Đoka Marjanović (Kučevo, 30. oktobar 1931Beograd, 15. maj 2021) bio je jugoslovenski i srpski pevač, najpopularniji tokom šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka u SFR Jugoslaviji i Sovjetskom Savezu i, po mnogima, najveća zvezda jugoslovenske i srpske zabavne muzike.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Kučevu. Gimnaziju je završio u Požarevcu, nakon čega je u Beogradu studirao farmaciju.[1] Pošto je zapostavio studije, novac je zarađivao istovarajući vagone na železničkoj stanici, raznoseći mleko i novine, radeći kao inkasant u Radio Beogradu i statirajući u filmu "Svi na more" i predstavama Jugoslovenskog dramskog pozorišta.[2] Prvi put je zapevao na audiciji pevača zabavne muzike koju je organizovalo Udruženje džezista Srbije, da bi u narednom periodu pevao na igrankama i zabavama u gradu. Prelomni trenutak dogodio se 1958. godine u Nišu. Duško Radančević, šef jednog malog beogradskog orkestra koji je pratio pevače i glumce, pozvao ga je da peva u pauzi između nastupa pevača zabavne i narodne muzike. Đorđe je otpevao četiri pesme - Zvižduk u osam, Plavo u plavom, Stidljiva serenada i kaubojsku pesmu iz jednog filma. Publika je fantastično reagovala, tražila bis, a Đorđe, kako je spremio samo pomenute pesme, sve ih je otpevao na bis.[3] Njegovo pojavljivanje na televiziji sa pesmom „Zvižduk u osam“ odmah se pretvorilo u opšte oduševljenje. On je bio prvi pevač zabavne muzike na prostoru Jugoslavije koji nije samo stajao za mikrofonom već je padao na kolena, valjao se po podu, plakao, bacao sako u publiku.

Prva LP ploča Đorđa Marjanovića Muzika za igru (PGP RTB) pojavila se u prodaji na njegov rođendan, 30. oktobra 1959. godine. Ploča je prodata u 11.000 primeraka, u vreme kad u Jugoslaviji nije bilo više od 20.000 gramofona.[3] Druga LP ploča, pod nazivom Mustafa objavljena je 1962. godine. Omote za obe ploče oblikovao je istaknuti srpski dizajner Ljubomir Pavićević Fis. 1960. godine sa pesmama Pesma raznosača mleka i Prodavač novina učestvovao je na festivalu u Opatiji i osvojio tri nagrade. Na takmičenju Zlatni mikrofon 1961. godine u Domu sindikata, po mišljenju publike nepravedno mu je oduzeto prvo mesto i nezadovoljni „Đokisti“ su na trgu Marksa i Engelsa (danas Nikole Pašića) napravili demonstracije i ulične nerede, tako da je milicija morala da interveniše. Da bi nekako smirio razbesnelu masu, Đorđe se popeo na krov automobila i odatle pevao svojim obožavaocima.

1963. godine započinje svoju karijeru u Sovjetskom Savezu, čija ga je publika prihvatila od prvog trenutka. O njegovoj popularnosti u SSSR-u najbolje govori podatak da je na stadionu "Lenjin" imao petnaest uzastopnih koncerata pevajući svake večeri pred petnaestak hiljada ljudi.[4]

Učestvovao je na gotovo svim jugoslovenskim festivalima zabavne muzike - Beogradsko proleće, Vaš šlager sezone, Festival Opatija, Pesma leta, Splitski festival, Zagrebački festival, kao i nekoliko puta na jugoslovenskom izboru za Pesmu Evrovizije. Na Beoviziji 2009. je nastupio zajedno sa Oskarom i sastavom Bjuti kvins u pesmi Superstar Ognjena Amidžića, Vladimira Graića i Saše Miloševića Mareta.[5]

Dana 14. aprila 1990. je doživeo moždani udar na koncertu u Melburnu (Australija) gde je bio gost Lepe Brene. Udar je doživeo na sceni dok je pevao pesmu „Mene nema ko da žali“. Posle toga jedno vreme ostao je potpuno bez govora. Kasnije mu se govor povratio u izvesnoj meri tako da može da priča ali otežano. Uprkos bolesti, na insistiranje svojih obožavalaca priređivao je koncerte gde je uglavnom pevao sa gostima i na plejbek svoje stare hitove. Pojavljivao se i na koncertima drugih pevača i kao gost na televiziji. Oprostio se od muzičke publike i publike uopšte 31. maja 2004. koncertom u centru Sava.

Povodom 75. rođendana Đorđa Marjanovića, Kulturno-obrazovni program RTS-a napravio je seriju "K'o nekad u osam" od pet epizoda o njegovom životu i karijeri, čija je promocija održana u Ruskom domu, uz prisustvo delegacija Rusije, Belorusije i Ukrajine.[6] Povodom 80. rođendana, 30. oktobra 2011. godine u Domu sindikata održan je koncert, nazvan "Milordu s ljubavlju", na kom su Đorđu u čast pevali njegovi prijatelji i kolege: Bora Đorđević, Leo Martin, Miki Jevremović, Cune Gojković, Radmila Karaklajić, Ekstra Nena, Dragana del Monako, Živan Saramandić, Oliver Njego, Dušan Svilar, Andrej Berščenko, kao i grupa Ivan i klinci iz Marjanovićevog rodnog Kučeva.[7]

Juna 2016. godine, na oduševljenje brojne publike, pojavio se na festivalu Pesma leta u Smederevu i na plejbek izveo pesme Zvižduk u osam, Romana i Nikad nije kasno.[8]

Dobitnik je velikog broja nagrada i priznanja, među kojima su: priznanje Nacionalni estradno-muzički umetnik Srbije (2018), Zlatni mikrofon Radio Beograda (2016), Sretenjski orden trećeg stepena (2015), Zlatna plaketa Beograda, Orden rada, Orden zasluga za narod sa srebrnim vencem. Predsednik SSSR Mihail Gorbačov dodelio mu je Orden za učvršćivanje prijateljstva i širenje kulturnih veza između Jugoslavije i SSSR.[1]

Po Srbiji su postojali klubovi obožavalaca Đorđa Marjanovića, Đokisti, koje je on redovno obilazio, rukovao se i slikao.[9] U tadašnjem Sovjetskom Savezu Đorđe je bio veoma popularan pevač. Pevao je u najvećim dvoranama i bio dočekivan sa počastima. Na jednom od tih putovanja Đorđe je upoznao i svoju suprugu Eli, sa kojom je bio u braku od 1966 do njegove smrti.[10][11] Imao je troje dece. Živeo je u Beogradu.

Marijana Dujović je o Đorđu Marjanoviću objavila biografsku knjigu „Energija slobode” 2019. godine.[12]

Preminuo je 15. maja 2021. godine. Iako se u početku ispostavilo da je umro od posledica virusa korona, njegova kći Nevena je potvrdila da je on zapravo umro od opšte slabosti, budući da je imao 89 godina.[13][14][15] Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.[16]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Zlatna plaketa Beograda
  • Izvanredni Zlatni beočug (Kulturno - prosvetna zajednica Beograda), za životno delo, 1998.
  • Zlatni melos - nagrada za životno delo, 2015.
  • Zlatni mikrofon Radio Beograda, 2016.[20]
  • Estradno-muzička nagrada za životno delo Saveza estradno-muzičkih umetnika Srbije, 2017.[21]
  • Nagrada za životno delo Udruženja muzičara džeza, zabavne i rok muzike Srbije, 2018.[22]
  • Priznanje "Nacionalni estradno-muzički umetnik" od Saveza estradno-muzičkih umetnika Srbije, 2018.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Prva ploča Đorđa Marjanovića prodata je u tiražu od 11.000 primeraka, u vreme kad u Jugoslaviji nije bilo više od 20.000 gramofona.
  • U vreme najveće popularnosti, održavao je po nekoliko uzastopnih koncerata u Domu sindikata.
  • Za vreme jednog od jedanaest koncerata u Domu sindikata, Đorđu Marjanoviću je stiglo pismo sa porukom: "Molim Vas, Đorđe, izvinite, nisam u mogućnosti da dođem na Vaš koncert.". U potpisu je stajalo ime Jovanke Broz, prve dame SFRJ.[23]
  • Pojavio se u nekoliko filmova i televizijskih serija, uglavnom igrajući sebe.
  • Obožavatelji Đorđa Marjanovića poznati su kao "đokisti", a širom zemlje postojali su klubovi đokista.
  • Veliku popularnost imao je u Sovjetskom Savezu, a o njegovim uspesima u ovoj državi pisao je i američki Newsweek.[4]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Godina Naziv Izdavač
Studijski albumi
1959. Muzika za igru PGP RTB
1961. Mustafa PGP RTB
1969. Prijatelji, Zdravo! PGP RTB
1975. A život teče dalje... Jugoton
1979. Hvala vam prijatelji PGP RTB
1982. Dvadeset nikad više PGP RTB
Singlovi
1960. Pesma raznosača mleka Jugoton
1961. Milord PGP RTB
1962. Sam PGP RTB
1962. Ekspres kafa Jugoton
1962. Đavoli PGP RTB
1962. Igrajmo tvist PGP RTB
1963. Roberta PGP RTB
1963. Ljiljana Jugoton
1963. Gonzales PGP RTB
1963. Drugovi iz mog dvorišta PGP RTB
1963. Ja plaćam ove noći PGP RTB
1964. Zvižduk u osam tema iz filma Zvižduk u osam PGP RTB
1964. Medison u Meksiku PGP RTB
1965. Đavoli PGP RTB
1966. Drugovi moji PGP RTB
1967. Devojke PGP RTB
1968. Romana PGP RTB
1968. Mene nema ko da žali PGP RTB
1969. Ako ljubavi nema PGP RTB
1970. Od ljubavi do mržnje/Na gori raste jorgovan PGP RTB
1970. Od ljubavi do mržnje/Na gori raste jorgovan PGP RTB
1971. Za dane ljubavi PGP RTB
1971. I tako ode Marija PGP RTB
1971. Didu-lidu-dadu/Dirlada PGP RTB
1972. Grešnica Jugoton
1972. Ta tužna muzika/Digi-digi-dajge Jugoton
1974. Živiš sama/Ona me ne voli više Studio B
1974. A život teče dalje/Ema, Emili Jugoton
1975. Poslednji voz/Pesma sa planine Jugoton
1975. Činge-Linge/Ako čovek živi sam Jugoton
1977. Bela dama-Crni kralj PGP RTB
1978. Nikad nije kasno/Ružičasti sneg Jugoton
1979. Kabare/Ludo srce PGP RTB

Festivali[uredi | uredi izvor]

Beogradsko proleće:

  • Anđelina, pobednička pesma / Nek' prođe zima, druga nagrada publike, '61
  • Kiša i mi (duet sa Nadom Knežević), '61
  • Stjuardesa, pobednička pesma, '62
  • Male stvari, treća nagrada publike, '62
  • Beograde, druga nagrada publike, '63
  • Devojka moga grada, drugo mesto, 64
  • Ukrašću te / Devojke (alternacija sa Zlatkom Golubovićem), treća nagrada publike'66
  • Čemu laži, pobednička pesma, '67
  • Dve crvene ruže, pobednička pesma, '68
  • Ako ljubavi nema, drugo mesto, '69
  • Od ljubavi do mržnje, '70
  • Na gori raste jorgovan (Veče šansona), '70
  • Za dane ljubavi, '71
  • Mađioničar (sa dečjim horom "Kolibri", dečije pesme), '76
  • Bela dama, crni kralj, treća nagrada publike, treća nagrada za kompoziciju i nagrada za tekst, '77
  • Nikad nije kasno, druga nagrada publike, '78
  • Kabare, treća nagrada za kompoziciju, '79
  • Objavljujem rat, pobednička pesma, '82
  • Igram svoju igru, '83
  • Lubenice (Dečje beogradsko proleće), '83
  • Dve crvene ruže / Nikad nije kasno, (Veče retrospektive - najvećih hitova sa festivala Beogradsko proleće), '88

Pesma leta:

  • Romana, drugo mesto, '68
  • Da mi je ova pamet bila, '69
  • Ako me želiš draga, '71
  • Grešnica, '72

Opatija:

Split:

  • Ćakule o siromajima, prva nagrada publike i pobednička pesma, '62
  • More zlato / Grade moj / Kaštelanske balature (duet sa Beti Jurković), druga nagrada žirija i druga nagrada publike, '65
  • Splićanin pravi, '68

Vaš šlager sezone, Sarajevo:

  • Jesenji valcer / Igra je završena, '69
  • Prijatelju moj, '70
  • Hiljade godina još, '71
  • Ta tužna muzika, četvrto mesto, '72

Zagreb:

  • Ljubav prašta sve (duet sa Beti Jurković), '61
  • Svečanost, '61
  • Ljiljana / Ulicama sreće, '62
  • Lijepa Marija / Mi ćemo ostati (alternacija sa Gabi Novak), '63
  • Dečak s kraja ulice (alternacija sa Marjanom Deržaj), '63
  • Klin, '64
  • Lijepo mi je kad sam s tobom / Sunce će sjati za sve ljude ovog svijeta (alternacija sa Pro arte), '68
  • Prodavač uzaludnih stvari, '69
  • Devojka u plavim farmerkama, '72

Jugoslovenski izbor za Evrosong:

  • Reč il' dve, Ljubljana '61
  • Velika ljubav, Beograd '63
  • Stari kraj / Poletni vetre, 'Zagreb '65
  • Najlepši dan, Beograd '66
  • Ne verujem ti više, Skoplje '68

Skoplje:

  • Odi, baraj, '72

Srpski izbor za Pesmu Evrovizije:

Sabor narodne muzike Srbije, Beograd:

  • Nagrada nacionalnog estradno - muzičkog umetnika Srbije, 2018

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Godina Naziv Uloga
1962. Zvižduk u osam pevač
1962. Mediteransko putovanje
1963. Zvuci uz obalu
1963. Detelina sa tri lista
1963. Šest svečanih pozivnica
1963. Dugme za peti sprat
1965. Peva se u svetu
1966. Rođena na Seni pevač
1967. Zabavlja vas Mija Aleksić
1969. Veselo veče - 20 godina
1973. Obraz uz obraz
1973. Naše priredbe
1976. Čast mi je pozvati vas
1978. Muzika moje mladosti
1979. Sedam plus sedam
1980. Poletarac
1980. Mama i grešnica
1988. Zvezdana prašina 2 pevač

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Ko je ko u Srbiji 1991, Beograd 1991. strana 262, tekst „Marjanović S. Đorđe“
  2. ^ Ivačković, I. (4. 12. 2006). „Zemljotres na bini”. Novosti. Pristupljeno 5. 11. 2019. 
  3. ^ a b „Đorđe Marjanović : Milord za sva vremena - XXZ Portal”. Arhivirano iz originala 23. 11. 2018. g. Pristupljeno 22. 11. 2018. 
  4. ^ a b Ivačković, I. (6. 12. 2006). „Oreol svetske slave”. Novosti. Arhivirano iz originala 05. 11. 2019. g. Pristupljeno 5. 11. 2019.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  5. ^ Odabrani učesnici Beovizije 2009. Radio-televizija Srbije, 30. 1. 2009., Pristupljeno 30. 1. 2009.
  6. ^ Ivačković, I. (7. 12. 2006). „Koncert pun suza”. Novosti. Arhivirano iz originala 05. 11. 2019. g. Pristupljeno 6. 11. 2019.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  7. ^ „Milordu s ljubavlju”. rts. 12. 11. 2011. Pristupljeno 5. 11. 2019. 
  8. ^ Živanović., N. (26. 6. 2016). „Marjanović nastupio na Pesmi leta: Izdao ga glas, ali ne i srce”. Novosti. Pristupljeno 5. 11. 2019. 
  9. ^ Memoari Đorđa Marjanovića: Ko ga voli, obavezno je srećan
  10. ^ NAJVEĆA PODRŠKA MILORDU: Đorđe Marjanović i njegova supruga Eli proslavili 54 godine braka („Večernje novosti”, 11. decembar 2020)
  11. ^ Imao sam sreće da pronađem Eli („Večernje novosti”, 26. maj 2021)
  12. ^ Lijeskić, Biljana (31. 10. 2019). Energija slobode” Đorđa Marjanovića”. Politika. Pristupljeno 1. 11. 2019. 
  13. ^ „Preminuo Đorđe Marjanović”. rts. 15. 5. 2021. Pristupljeno 15. 5. 2021. 
  14. ^ „Preminuo Đorđe Marjanović”. Tanjug. Politika. 15. 5. 2021. Pristupljeno 16. 5. 2021. 
  15. ^ „ĐORĐE MARJANOVIĆ NIJE UMRO OD KORONE: Ćerka otkrila od čega je preminuo legendarni pevač”. Pristupljeno 19. 5. 2021. 
  16. ^ Sahranjen Đorđe Marjanović (B92, 21. maj 2021)
  17. ^ „Đorđe Marjanović: Optužen da kvari socijalističku omladinu - XXZ Portal”. Arhivirano iz originala 23. 11. 2018. g. Pristupljeno 22. 11. 2018. 
  18. ^ RTS :: Nikolić uručio odlikovanja
  19. ^ „Đorđu Marjanoviću „Karađorđeva zvezda”, posthumno”. www.republika.rs/vesti/srbija. Pristupljeno 2021-06-29. 
  20. ^ RTS :: Dan Radio Beograda
  21. ^ D., S. (12. 12. 2017). „Priznanja istaknutim umetnicima”. Novosti. Pristupljeno 5. 11. 2019. 
  22. ^ N., V. (21. 3. 2018). „Bubiši nagrada za životno delo”. Novosti. Pristupljeno 5. 11. 2019. 
  23. ^ Ivačković, I. (5. 12. 2006). „Pismo Jovanke Broz”. Novosti. Arhivirano iz originala 05. 11. 2019. g. Pristupljeno 6. 11. 2019.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]