Đuzepe Impastato

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pepino Impastato

Đuzepe Impastato, takođe poznat i kao Pepino (5. januar 1948 – 9. maj 1978), bio je italijanski politički aktivista koji se zamerio Mafiji, koja je naredila njegovo ubistvo 1978.

Detinjstvo[uredi | uredi izvor]

Đuzepe Impastato u detinjstvu, sa svojim ocem Luiđijem Impastatom (levo) i majkom Felicijom Bartolota (desno).

Đuzepe Pepino Impastato je rođen u mestu Činizi, u tadašnjem okrugu Palermo u mafijaškoj porodici. Njegov otac Luiđi bio je poslat u egzil tokom ere fašizma, i bio je blizak prijatelj mafijaškog šefa Gaetana Badalamentija. Zet njegovog oca, Čezare Manzela, bio je važan mafijaš koji je poginuo u napadu auto-bombom 1963. godine. Kao adolescent, Pepino je prekinuo kontakt sa svojim ocem koji ga je isterao iz kuće, i započeo niz političkih i kulturnih aktivnosti protiv mafije.[1]

Prema rečima njegovog mlađeg brata Đovannija Impastata, Pepinova antimafijaška aktivnost mogla je biti izazvana brutalnim ubistvom njegovog teče, Čezara Manzele, koji je raznasen u komade usled auto-bombe tookom aprila 1963. godine, kada je Pepino imao petnaest godina. Delovi njegovog strica - koji je u to vreme bio šef mafije u Činiziju - nađeni su u stablima limuna na stotine metara od kratera gde je automobil bio. Pepino je bio traumatizovan.[2] „Je li to stvarno mafija? Ako je ovo mafija, boriću se protiv nje do kraja života."[3]

Politički aktivista[uredi | uredi izvor]

Tokom 1965, Pepino Impastato je osnovao časopis Socijalistička ideja i pridružio se levičarskoj partiji (Italijanska socijalistička partija proleterskog jedinstva). On je preuzeo vodeću ulogu u aktivnostima novih revolucionarnih pokreta koji su se pojavili 1968. godine. Predvodio je borbe seljaka iz Činizija, čija je zemlja eksproprisana za izgradnju treće piste na aerodromu Punta Raisi u Palermu, kao i sporove između građevinskih radnika i nezaposlenih. Godine 1975. osnovao je udruženje „Muzika i kultura” sa drugim mladim ljudima u Činiziju. Grupa je organizovala debate, filmske, pozorišne i muzičke emisije i 1976. godine pokrenula radio-stanicu pod nazivom Radio Aut.[1]

Peppino Impastato je koristio humor i satiru kao svoje oružje protiv mafije. U svom popularnom dnevnom radio programu Onda pazza (Ludi talas) ismevao je i političare i mafijaše. Svakodnevno je otkrivao zločine i poslove mafijaša u „Mafiopoliju” (Činizi) i aktivnostima Tana Seduta (Tano Seduto), pseudonim Gaetana Badalamentija, šefa mafije u Činiziju. Ipak, Pepino Impastato i njegovi prijatelji smatrani su stvarnom smetnjom i "nepoželjnim elementima" od strane vlasti u gradu, a ne „pošteni” ljudi kao što je Badalamenti.

Peppinov brat Đovani izjavio je pred italijanskom Antimafijaškom komisijom: „Činilo se da je Badalamenti bio omiljen kod karabinijera jer je bio miran, pouzdan, i uvek voleo razgovor. Skoro se činilo kao da je radio njihov posao jer se ništa nije događalo u Činiziju, to je bio miran gradić, Štaviše, mi smo bili zločinci koji su pravili neprilike. To je bar ono što su karabinijeri mislili. Kada sam imao priliku da razgovaram sa jednim od njih - nešto što se nije često dešavalo jer nisam baš imao poverenja u njih - shvatio sam da je široko rasprostranjeno uverenje da je Tano Badalamenti jedan gospodin i da smo mi ti koji stvaramo probleme. [...] „Često sam ih viđao kako hodaju ruku pod ruku sa Tanom Badalamentijem i njegovim saradnicima. Ne možete imati poverenja u institucije kada vidite policajce ruku pod ruku sa mafijašima."[4]


Impastato je jasno razumeo opasnost koju predstavlja Badalamenti, a Badalamenti je jasno razumeo opasnost od Pepina Impastata.[4] Impastatove borbe su bile previše javne i odlučne, te je mafija odlučila da ne dopusti da se njegove neumorne aktivnosti nastave. Naravno, njegov otac je pokušao da ga zaštiti, ali nažalost, poginuo je u saobraćajnoj nesreći 1977. godine, što je moglo biti ubistvo sa predumišljajem. Očigledno, Badalamenti je čekao Čezareovu smrt da bi izdao naređenje da se ubije Pepino.[5]

Ubistvo[uredi | uredi izvor]

Godine 1978. Peppino Impastato je bio kandidat na izborima za Veće za demokratiju proletarijata u Činiziju. Ubijen je tokom predizborne kampanje u noći između 8. i 9. maja, tako što je njegovo telo bilo vezano za lokalnu železničku prugu,[1] a eksploziv je postavljen ispod njega. Istog dana leš hrišćanskog demokrate bivšeg premijera Alda Moroa otkriven je u ulici Via kaetani u Rimu. Dva dana kasnije birači u Činiziju izabrali su ga za odbornika.[1]

U početku su novinari, policija i istražne sudije smatrali da je Pepino Impastato bio levičarski terorista koji je pokušao da bombarduje željezničku prugu, ali je uzrokovao vlastitu smrt. Nakon otkrića pisma koje je Impastato napisao nekoliko meseci pre svoje smrti, vlasti su počele govoriti o samoubistvu. Zahvaljujući naporima njegovog brata Đovanija Impastata, njegove majke Felicije Bartolote Impastato (koja je javno prekinula odnose sa svojim mafijaškim rođacima), njegovih kolega aktivista, i Sicilijanskog arhivskog centra (osnovanog u Palermu 1977), odgovornost mafije za zločin će biti identifikovana nakon višegodišnje borbe.[1]

Nakon izjave bivšeg člana Mafije u Činiziju, Salvatorea Palacola, koji je postao državni svedok, i optužio Badalamentija kao podstrekača ubistva, istraga je formalno ponovo otvorena u junu 1996. godine, a u novembru sljedeće godine izdat je nalog za Badalamentijevo hapšenje. Godine 1998, Antimafijaška komisija Italijanskog parlamenta osnocvala je odbor koji je istraživao slučaj „Impastato“. Dana 6. decembra 2000. godine, odbor je objavio izveštaj u kojem su navedene odgovornosti državnih službenika u krivom vođenju istrage.[1] Dana 5. marta 2001. godine, sud je proglasio Vita Palacola krivim za ubistvo, prvobitno mu izričući kaznu od trideset godina zatvora.[6] Međutim, Sud je kasnije poništio presudu. Gaetano Badalamenti dobio je doživotnu zatvorsku kaznu 11. aprila 2002.[1][7]

Pepinova majka, Felicija Bartolota Impastato, reagovala je na presudu na veoma dostojanstven način: „Nikada nisam gajila želju za osvetom. Sve što sam uradila je poziv na pravdu za smrt moga sina. Moram da priznam da sam izgubila nadu posle toliko godina čekanja, nikada nisam mislila da će doći do ovog trenutka. Sada osećam mnogo zadovoljstva, oduvek sam znala šta se desilo, Badalamenti je često zvao mog muža Luiđija da se žali na Pepina, i moj muž ga je molio da ne ubije dečaka."[2]

U kinematografiji[uredi | uredi izvor]

  • 1994. godine u italijanskoj TV seriji La piovra 7 (it), lik Danijela Ranisija, mladića koji se odriče svoje mafijaške porodice i započinje vođenje satirične piratske radio emisije o njihovim aktivnostima, zasnovan je na životu Pepina Impastata.
  • 2000. godine u filmu I cento passi, u Režiji Marka Tulija Đordane, radi se o životu i smrti Pepina Impastata.I cento passi (Stotinu koraka) činilo je razdaljinu između Impastatove i Balamenetijeve kuće.
  • 2004. godine italijanska grupa Modena City Ramblers izdala je pesmu „I cento passi”" u sećanje na Pepina Impastata.
  • 2011. godine italijanska Ska grupa Talco izdala je konceptualni album La cretina commedia o životu i delu Pepina Impastata.


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Đuzepe Impastato: njegova dela, ubistvo, istraga i zataškavanje Arhivirano 2006-05-09 na sajtu Wayback Machine, Tom Behan, Centro Siciliano di Documentazione "Giuseppe Impastato"
  2. ^ a b Dickie, Cosa Nostra, p. 347-55
  3. ^ (jezik: italijanski) Condividevo ma non ho avuto lo stesso coraggio... Intervju sa Đovanijem Impastatom, Girodivite, mart 2004.
  4. ^ a b Odeljak iz izveštaja Parlamentarne antimafijaške komisije u slučaju Impastato Arhivirano 2006-05-09 na sajtu Wayback Machine
  5. ^ (jezik: italijanski) Storia di Peppino il ribelle, La Repubblica, May 9, 2011
  6. ^ (jezik: italijanski) Sentenza nel procedimento penale contro Palazzolo Vito, Corte di Assise di Palermo, March 5, 2001
  7. ^ (jezik: italijanski) Sentenza nel procedimento penale contro Badalamenti Gaetano, Corte di Assise di Palermo, April 11, 2002

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]