Đuzepe Konte

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Đuzepe Konte
Lični podaci
Datum rođenja(1964-08-08)8. avgust 1964.(59 god.)
Mesto rođenjaVolturara Apula, Italija
ObrazovanjeUniverzitet Sapijenca u Rimu
Zanimanjeprofesor; advokat
Porodica
SupružnikValentina Fico (razvedeni)
PartnerOlivija Paladino
Deca1
Politička karijera
Politička
stranka
Pokret 5 zvezda (od 2021. godine)
1. jun 2018 — 13. februar 2021[a].
PredsednikSerđo Matarela
Zamenik predsednikaLuiđi Di Majo; Mateo Salvini
PrethodnikPaolo Đentiloni
NaslednikMario Dragi

Potpis

Đuzepe Konte (ital. Giuseppe Conte; Volturara Apula, 8. avgust 1964) je italijanski pravnik, političar i bivši premijer Italije od 1. juna 2018. do 13. februara 2021. (ponovo je izabran na ovu funkciju 5. septembra 2019. godine). Po zanimanju je profesor privatnog prava. Predložen je za premijera 21. maja 2018. na čelu koalicione vlade između Pokreta pet zvezdica i Lige Matea Salvinija. Dana 31. maja 2018. godine je položio zakletvu zajedno sa novim ministrom ekonomije i finansija Đovanijem Trijaom. Njegova vlada je prva populistička vlada u zapadnoj Evropi. On je prvi premijer poreklom iz Južne Italije, posle Ćirjaka De Mita iz 1989. godine.

Detinjstvo, mladost i karijera[uredi | uredi izvor]

Konte je rođen 8. avgusta 1964. godine u porodici srednje klase u Volturara Apuli. Otac Nikola je bio javni službenik u lokalnoj samoupravi, a majka Lilina Roberti je bila učiteljica u osnovnoj školi. Nakon što se sa porodicom preselio u San Đovani Rotondo, pošao je u klasičnu gimnaziju "Pjetro Đanone" u obližnjem gradiću San Marko in Lamis. Potom je nastavio studije na Univerzitetu Sapijenca u Rimu gde je diplomirao 1988. godine. Jedno kraći period je studirao u inostranstvu. Godine 1992, je studirao na Pravnom fakultetu Univerziteta Svetog duha Djukesne u SAD, a 1993. godine je pohađao studije na Međunarodnom institutu za kulturu u Beču. Kasnije je bio istraživač i predavač na Univerzitetu Sorbona (2000), Koledžu Girton u Oksfordu (2001) i Njujorškom univerzitetu (2008). Trenutno predaje na univerzitetima u Rimu i Firenci. Član je Upravnog odbora Univerziteta Džon Kabot u Rimu. Godine 2013, je postao sudija u Birou za upravnu pravdu. U periodu od 1996. do 2018. godine je objavio 7 knjiga iz oblasti prava i politikologije.

Formiranje vlade[uredi | uredi izvor]

Predsednik Pokreta pet zvezdica Luiđi di Majo je predložio Kontea za novog ministra javne uprave Italije. Zbog sukoba između potpredsednika Vlade Matea Salvinija i predsednika Italije Serđa Matarela, Konte je bio na ivici da odustane od formiraranja vlade, ali ga je predsednik Serđo Matarela zamolio da ostane mandatar jer se plašio da će dve vladajuće stranke izvesti Italiju iz Evropske unije.Đuzepe Konte je položio zakletvu kao premijer Italije 31. maja 2018. godine.

Premijer Italije[uredi | uredi izvor]

Uprkos činjenici da nije imao političkog iskustva, Konte je 1. juna 2018. godine nasledio demokratu Paola Đentilonija na čelu italijanske vlade. To je bila vlada sačinjena od predstavnika Lige i Pokreta pet zvezdica, ali i istaknutih nezavisnih eksperata. Mateo Salvini je postao potpredsednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova sa ciljem suzbijanja migracije, a Luiđi Di Majo je postao potpredsednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja, rada i socijalne politike sa ciljem da uvede univerzalni osnovni prihod. Tokom govora u Senatu Italije Konte je predložio ukidanje sankcija Rusiji. Senat je izglasao novu vladu sa 171 glasom za, 117 protiv i 25 uzdržanih. Nezavisni poslanici su bili za ili uzdržani, jer su uglavnom pružali podršku Mateu Salviniju. Od 5. februara 2019. godine Konte je vršilac dužnosti ministra za evropske poslove Italije nakon prelaska Paola Savone na novu funkciju. Konte očekuje veliki skok italijanske privrede, ali u tome nema slaganja sa Nacionalnom bankom Italije.

Konte i njegova vlada su sproveli reformu poreskog sistema po kojoj je utvrđen jedinstveni porez za preduzeća i pojedince i povećane kazne za utaju poreza. Sa ovim predlogom se nisu složili svi italijanski ekonomisti.

Od 2018. godine je započeta stroža kontrola italijanskih granica zbog migracija, a u italijanskim lukama je zabranjeno pristajanje brodova humanitarnih organizacija koji prevoze migrante. Dana 24. septembra 2018. godine usvojen je Salvinijev dekret kojim se olakšava deportacija migranata iz Italije.

Od početka mandata, Konteova spoljna politika je okarakterisana snažnim okretanjem ka Rusiji, zalaganjem za ukidanje međunarodnih sankcija Rusiji i bližu saradnju u borbi protiv terorizma. Konte je takođe rekao da će Italija ostati član NATO-a i blizak partner SAD.

Na samitu G7 u Kanadi 2018. godine je, zajedno sa predsednikom SAD Donaldom Trampom, predložio povratak Rusije u ovu organizaciju, čemu su se usprotivile ostale države članice. Na istom samitu, Konte je kritikovao politiku uvođenja tarifa na uvoz čelika i aluminijuma iz EU, koje je uveo Tramp. Tokom Konteove posete Vašingtonu, predsednik SAD Tramp je izjavio da je Konte zaista veliki vođa i podržao njegove napore u borbi protiv ilegalne migracije. Konte je u junu 2018. godine blokirao zajedničku izjavu Evropske unije o američkim tarifama. U martu 2019. godine kineski predsednik Si Đinping i Konte su, u Rimu, potpisali 29 ekonomskih sporazuma vrednih više od 7 milijardi evra u okviru inicijative "Jedan pojas, jedan put".

Politički stavovi[uredi | uredi izvor]

Godine 2018, Konte je izjavio da je pre prelaska u Pokret pet zvezdica bio levičar, ali i da je shvatio da je jedina ispravna politika borbe za poštovanje osnovnih prava i sloboda. U italijanskom Senatu je 5. juna 2018. godine branio političku ideologiju populističkih i nacionalističkih stranaka Pokret pet zvezdica i Liga. Zalaže se za pojednostavljenje birokratije i reformu obrazovnog sistema iz 2015. godine. Po veroispovesti je rimokatolik.

Kontroverze[uredi | uredi izvor]

Nakon što je postao premijer pojavile su se spekulacije o medijima da je lažirao podatke iz svoje biografije, jer ne postoje podaci da je ikada pohađao univerzitete u Njujorku,[1] Beču i Parizu.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Giuseppe Conte, Nyt: "Nel cv studi alla New York University che non-risultano all'ateneo". Accademici: "Visiting scholar non-sono registrati". Il Fatto Quotidiano (na jeziku: italijanski). 22. 5. 2018. Arhivirano iz originala 30. 3. 2019. g. Pristupljeno 1. 4. 2019. 

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ostavku je podneo 3. februara 2021, 13. februara je Mario Dragi stupio na dužnost

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]