Đurići (Šekovići)
Đurići | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Bosna i Hercegovina |
Entitet | Republika Srpska |
Opština | Šekovići |
Stanovništvo | |
— 2013. | 45 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 14′ 10″ S; 18° 50′ 26″ I / 44.2361° S; 18.8406° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 640-840 m |
Površina | 3,62 km2 |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 056 |
Đurići su naseljeno mjesto u opštini Šekovići, Republika Srpska, BiH.[1] Prema popisu stanovništva iz 2013. u naselju je živjelo 45 stanovnika.[2] Naseljeno mjesto Đurići obuhvata dio područja naseljenog mjesta Markovići.[1]
Geografija[uredi | uredi izvor]
Nalazi se na 640-840 metara nadmorske visine, površine 3,62 km2, udaljeno oko 8 km od opštinskog centra. Pripada mjesnoj zajednici Šekovići. Razbijenog je tipa, a zaseoci su: Vasilići, Vidovići, Gredina, Dukići, Mićići i Ristići. Smješteno je na brdovitom terenu, bogatom pašnjacima i livadama. Obodom atara protiču potoci Bogataš i Čainovac.[3]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Selo je nazvano po porodici Đurić. Na lokalitetu Vrljina nađeni su ostaci građevina, za koje se smatra da su iz bronzanog ili gvozdenog doba. Nekada su u selu živjele i porodice Đurić i Pajkić. Prema predanju, preci današnjih stanovnika došli su iz okoline Nevesinja u selo Tepen, a odatle na prostor današnjeg sela Đurići. Solunski dobrovoljci bili su: Jovan Aćimović, David Vidović, Vićo, Marko i Obren Ristić. U Drugom svjetskom ratu poginulo je 19 boraca Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije i 12 civila, a u Odbrambeno-otadžbinskom ratu 1992-1995. dva borca Vojske Republike Srpske. Stanovništvo se uglavnom bavi poljoprivredom. Od 1955. do osamdesetih godina HH vijeka đaci su pohađali osnovnu školu u susjednom selu Markovići, a otad u Šekovićima, gdje se nalazi i najbliža crkva. U ataru postoji groblje Vukov do, a dio mještana sahranjuje se na groblju Betežica u Markovićima. Selo je dobilo električnu energiju 1970. godine. Lokalni vodovodi sprovedeni su sa izvora Avdin do, Vrela i Točak. Kroz atar prolazi asfaltni put Podpola-Markovići, izgrađen 2002. godine.[3]
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Selo je 1879. imalo 26 domaćinstava i 177 stanovnika (pravoslavci); 1910. - 230 stanovnika; 1948. - 283; 1971. - 215; 1991. - 104; 2013. - 23 domaćinstva i 45 stanovnika (Srbi). Porodice Aćimović, Vasilić, Vasić, Vidović, Dukić, Maksimović, Mićić, Ristić slave Đurđevdan.[3]
Demografija[4][5][6][7][2] | ||
---|---|---|
Godina | Stanovnika | |
1879. | 177 | |
1910. | 230 | |
1948. | 283 | |
1971. | 215 | |
1981. | 140 | |
1991. | 104 | |
2013. | 45 |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Opština Šekovići: Statut opštine Šekovići[mrtva veza] (jezik: srpski)
- ^ a b „Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik”. popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano iz originala 8. 11. 2021. g. Pristupljeno 8. 11. 2021.
- ^ a b v Enciklopedija Republike Srpske. 3, D-Ž. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2020. str. 597. ISBN 978-99976-42-37-0.
- ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
- ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 8. 11. 2021.
- ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 8. 11. 2021.
- ^ „Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 100)” (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 8. 11. 2021.