Djana

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Ђхана)
Ne mešati sa džnana, što znači znanje.

Dhjana (sanskrit: ध्यान dhyāna) ili džhana (pali: झान jhāna) označava motrenje, zagledanje, kontemplaciju[1], odnosno meditativnu zadubljenost koja se postiže intenzivnom koncentracijom na odredeni duhovni ili telesni predmet.[2]

Bitan je pojam u hinduizmu, džainizmu i budizmu. Ošo je opisuje kao "dublju pažnju usmerenu na sebe, koja uključuje opažaj tela, uma, čula i okoline, bez poistovećenja sa tim."[web 1]

Ekvivalent u kineskom jeziku je č'an a u japanskom zen.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Sanskritska reč dhyāna je nastala od indo-evropskog korena „dheia“, što znači gledati, videti. Originalno značenje reči bilo je razmotriti, sagledati, iako je već u Budino vreme dobila značenje meditativnog zadubljenja.[3]

U hinduizmu[uredi | uredi izvor]

Od vremena upanišada, indijski religijski pravci naglašavaju djanu i odnos učitelj-učenik.[4]

U sistemu joge, djana kao pretposlednji član duhovne discipline prethodi stanju pune sabranosti (samadi). Kasniji budistički modeli pružaju oštrije specifikacije i skoro doslovno odgovaraju formulacijama u Patanđalijevevim jogasutrama.[5] U svakom slučaju Patanđalijevo delo datira iz postbudističkog perioda.[5]

U cainizmu[uredi | uredi izvor]

Sistem meditativnog zadubljenja nosi u nekoliko džainskih tekstova naziv džhana. U oba slučaja ima četiri razine ili područja, s analognim obeležjima kao u budizmu.[5]

U budizmu[uredi | uredi izvor]

Bodisatva sedi u zadubljenju. Avganistan, 2. vek.

Buda je reč džhana koristio da označi stupnjeve koje prelazi um na putu od uobičajene prenatrpanosti do potpune jasnoće. Džhana, zagledanje, je jedno od sredstava postizanja nirvane putem kroćenja svesti i postizanja potpunog mira.[1] Prvi korak u zagledanju je istrajna i redovna vežba do nivoa kada su pet prepreka napretku uma neutralisane.[3] Buda je uočio četiri stupnja zagledanja.[3]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Iveković, Rada (1977). Rana budistička misao. Sarajevo: IP Veselin Masleša. 
  • Filozofijski rečnik, Matica hrvatska, Zagreb 1984.
  • Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd. 2004. ISBN 978-86-19-02360-3.
  • Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd. 

Извори[uredi | uredi izvor]

  1. ^ а б Rada Iveković, Rana budistička misao. Biblioteka Logos, IP Veselin Masleša, Sarajevo. 1977. pp. 131-152
  2. ^ dhyāna, Филозофијски речник, Матица хрватска, Загреб 1984.
  3. ^ а б в Budizam od A do Ž
  4. ^ Зен, Енциклопедија живих религија, Нолит, Београд. 2004. ISBN 978-86-19-02360-3.
  5. ^ а б в Čedomil Veljačić, Put meditativnog zadubljenja u đainizmu i buddhizmu
  1. ^ „Osho on Dhyana – A non-thinking awareness is what dhyana is, a contentless consciousness”. Архивирано из оригинала 13. 06. 2015. г. Приступљено 20. 09. 2015. 

Види још[uredi | uredi izvor]

Спољашње везе[uredi | uredi izvor]