Jakobijeve eliptičke funkcije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jakobijeve eliptičke funkcije predstavljaju funkcije značajne za jednačinu klatna. Poznata je njihova analogija sa trigonometrijskim funkcijama. Uveo ih je oko 1830. nemački matematičar Karl Gustav Jakobi. Inverzne su eliptičkim integralima.

Označavanje[uredi | uredi izvor]

Eliptičke funkcije mogu da se predstave u više različitih notacija. Prvi argement može da bude amplituda ili . Drugi argument može da bude parametar ili eleiptički modul , gde vredi: . Može da bude i modularni ugao , za koji vredi:.

Definicija eliptičke funkcije kao inversa eliptičkih integrala[uredi | uredi izvor]

Jakobijeva funkcije može da se predstavi kao inversa eliptičkoga integrala prve vrste. Neka je eliptički integral prve vrste dan sa:

Eliptička funkcija sn u je onda:

a cn u je onda dan sa:

i

Ugao je amplituda, a dn u = Δ(u) se naziva delta amplituda.

Definicija pomoću teta funkcija[uredi | uredi izvor]

Jakobijeve eliptičke funkcije mogu da se predstave i pomoću teta funkcija, tako da vredi:

Druge funkcije[uredi | uredi izvor]

Izmenom poredka slova dobijaju se dodatne tri funkcije:

Međusobni odnos tri glavne funkcije definiše dodatne funkcije kod kojih prvo i drugo slovo daju kvocijente funkcija:

Adicioni teoremi[uredi | uredi izvor]

Glavne eliptičke funkcije zadovoljavaju adicione relacije:

Te tri funkcije (cn, sn, dn) parametarski određuju eliptičku krivu. Pored ostaloga vrede i sledeće jednačine:

Relacije između kvadrata funkcija[uredi | uredi izvor]

gde je m + m1 = 1 i m = k2.

Razvoj u red[uredi | uredi izvor]

Jakobijeve funkcije mogu da se razviju u red pomoću i :

Jakobijeve funkcije kao rešenja diferencijalnih jednačina[uredi | uredi izvor]

Derivacijom tri osnovne Jakobijeve eliptičke funkcije dobija se:

Funkcija zadovoljava diferencijalne jednačine:

Funkcija zadovoljava diferencijalnu jednačinu:

Funkcija zadovoljava diferencijalne jednačine:

Literatura[uredi | uredi izvor]