Jakov Gotovac

Jakov Gotovac
Jakov Gotovac 1940. godine
Lični podaci
Datum rođenja	(1895-10-10)10. oktobar 1895.
Mesto rođenja	Split, Austrougarska
Datum smrti	16. oktobar 1982.(1982-10-16) (87 god.)
Mesto smrti	Zagreb, SFRJ

Jakov Gotovac (Split, 10. oktobar 1895 — Zagreb, 16. oktobar 1982) je bio hrvatski kompozitor i operski dirigent. Vodio je pevačka društva Mladost, Mladost-Balkan i Jug, a nakon Drugog svetskog rata Pavao Markovac i Vladimir Nazor. Bio je akademik i član Hrvatskog narodnog kazališta (HNK). Dobitnik je nagrade za životno delo Vladimir Nazor (1964) kao i nagrade AVNOJ-a (1972). Prvi njegov opus Dva skerca za mješoviti zbor na narodne tekstove (1916) pokazao je pravac kojim će njegovo stvaralaštvo ići. Bio je to put nacionalnog muzičkog realizma, kojem će gotovo bez izuzetka ostati veran u svojim daljnjim ostvarenjima.

Za svoja vokalna dela, Gotovac je uzimao najviše narodne tekstove. Stihovi iz narodne lirike i epike našli su u njemu izvanrednog tumača, umetnika koji je znao ne samo tonovima ocrtati njihov sadržaj, nego i muzičkim sredstvima dati potrebno raspoloženje i dočarati sredinu. Uz folklorna obobeležja, Gotovac je u svoja dela uneo i mediteransku raspevanost, prožetu senzibilnošću, što se najviše odrazilo u operama.

Vrhunci njegovog prvog stvaralačkog razdoblja su narodni obred „Koleda” (1925) i Simfonijsko kolo (1926), uz koje treba još spomenuti scensku muziku za Gundulićevu „Dubravku” (1926) i romantičnu narodnu operu „Morana” (1930). Iduća etapa u Gotovčevom operskom stvaralaštvu je njegova komična narodna opera „Ero s onoga svijeta” (1935) koja je obišla više od 80 evropskih muzičkih pozornica i izvođena je na devet jezika.

Spomenik Jakovu Gotovcu

U književno vrednom libretu Milana Begovića, Gotovac je našao izvrsnu podlogu na kojoj se u okviru arhitektonski izrađene celine mogao slobodno prepustiti svim svojim sklonostima za komiku i humor. Opus Jakova Gotovca još sadrži opere „Mila Gojsalića” (1951), „Dalmaro” (1958) i „Stanac” (1959), više orkestarskih dela, horskih kompozicija i solo pesama.

Opus

Orkestarska dela

• Simfonijsko kolo op. 12 (1926)
• Pjesma i ples s Balkana op. 16 (1939)
• Orači op. 18 (1937)
• Guslar op. 22 (1940)
• Dinarka (1945)
• Bunjevačke igre (1960)

Horska dela

• 2 Skerza (1916)
• 2 Pjesme za muški zbor (1918)
• 2 Pjesme čuda i smijeha (1924)
• Koleda (1925)
• Dubravka op. 13 Pastorala za mješoviti zbor i orkestar na tekst Ivana Gundulića (1927 — 28.)
• 3 momačka zbora (1932)
• Pjesme vječnog jada (1939)
• Pjesme zanosa (1955)

Solo pesme

• Djevojka i mjesec za alt i orkestar (1917)
• Moments érotiques za glas i klavir (1929)
• 2 Soneta za bariton i orkestar (1921)
• Djevojačke pjesme za glas i klavir (1923)
• Kroz grad za glas i klavir (1924)
• Rizvan-aga za bariton i orkestar (1938)
• Pjesme čeznuća za glas i orkestar (1939)

Opere

• Morana op. 14 (1928 — 30.)
• Ero s onoga svijeta op. 17 (1933 — 35.)
• Kamenik op. 23 (1939 — 44.)
• Mila Gojsalića op. 28 (1948 — 51.)
• Đerdan op. 30 (1954 — 55.)
• Dalmaro op. 32 (1958)
• Stanac op. 33 (1959)
• Petar Svačić op. 35 opera-oratorijum (1969, prerađena 1971)