Janko B. Vučinić

Janko Vučinić
Puno ime	Janko Bracanov Vučnić
Datum rođenja	(1913-01-24)24. januar 1913.
Mesto rođenja	Rogami, Piperi  Crna Gora
Datum smrti	7. avgust 1994.(1994-08-07) (81 god.)
Mesto smrti	Podgorica  SRJ

Janko B. Vučinić (Rogami, Piperi, 24. januar 1913 — Podgorica, 7. avgust 1994) je bio crnogorski i srpski pisac za djecu i odrasle, slikar, vajar, skupljač narodnih umotvorina i umjetnički fotograf.

Biografija

Školovanje i radni angažman

Školovanje započinje u četvorogodišnjoj školi rodnog sela u Piperima, a osmogodišnju i tzv. „nižu“ (dva razreda) Gimnaziju završava u Podgorici. Prvo radno iskustvo stiče u Šumskoj upravi Zetske oblasti/banovine u Podgorici 1928/31i 1931/33. Školovanje nastavlja u stručnoj Državnoj muškoj zanatskoj školi- elektro-mašinsko odjeljenje 1934/37u Skoplju. Po završenom školovanju radi u limarsko-bravarskoj radnji na Cetinju kod D. Vukčevića 1937/38, odakle, od 1938/40 prelazi u Fabriku aviona u Kraljevu gdje postaje i član KPJ. U Podgorici se 1940. otvara nova Državna muška zanatska škola u kojoj dobija namještenje za zanatskog učutelja- pripravnika.

Drugi svjetski rat

Okupacija u aprilu 1941. ga zatiče na radnom mjestu. Aktivno se priključuje Trinaestojulskom ustanaku kao borac Rogamske čete Piperskog bataljona, iz kojeg po slomu ustanka biva upućen, po nalogu Partije, na gradski teren tzv. „blok“ radi ilegalnog rada, u sastav zasebnog Zagoričkog voda pod komandom kučkog bataljona „Marko Miljanov“. Po povlačenju NOP odreda iz Crne Gore, krajem marta 1942. i njihovog prelaska u Zapadnu Bosnu dolazi do sveopšeteg kolapsa oslobodilačkog pokreta, čime prestaje i njegovo aktivno učestvovanje u NOP-u. Uhapšen je 18. aprila 1942, a krajem istog mjeseca ostaje i van radnog odnosa. Iz zloglasne Jusovače pušten je 20. juna iste godine, od kada sve do oslobođenja Podgorice 19. decembra 1944, aktivno sarađuje sa NOP-om povremeno obavljajući zadatke od interesa za isti. Do kraja rata ,5. maja 1945, obavljao funkciju sekretara seoskog NOO-Zagorič.

Poslijeratni period

Po okončanju rata kratko radi u Nikšićkoj gimnaziji, do početka 1946, a potom u istom gradu i iste godine, i kao honorarni upravnik Stručne produžene škola po rješenju Ministarstva industrije i rudarstva. S ovog prelazi, ali ovaj put sa zvanjem stručnog učitelja prosvjetno-naučne struke, takođe na mjesto upravnika u Stručnoj školi za zanatstvo i industriju i domu učenika centralne radionice za Crnu Goru „Metalac“ preimenovane u tvornicu „Radoje Dakić“ u Podgorici- Titogradu. Zbog sumnji da podržava Rezoluciju Informbiroa biva otpušten iz službe. Poslije godinu dana upošljen je u Limarskoj radionici GIZP Titograd, , odakle početkom 1952. prelazi na mjesto stručnog učitelja praktične nastave, Stručne škole učenika u industriji i zanatstvu - privredi, gdje i radi do penzionisanja 1974. Dane u „mirovini“ u potpunosti ispunjava plodonosnom stvaralačkim radom u krugu svoje porodice.

Stvaralaštvo

Svoju prvu pjesmu, "Nad grobljem", je objavio u nedjelju devetog avgusta, davne 1931. godine u podgoričkoj Zeti.

Proletjele su od tada, kako navodi njegov kolega po stihu, Dušan Đurišić: „...kao nemirne ptice, šezdeset tri godine stvaralačkih uzleta i klonuća, strepnji i nadanja, napora da se ostvareno prevaziđe boljim, savršenijim.“ i tako:„ Tiho i nenametljivo proživio je svoj mukotrpni dugi vijek „s bodljama u sebe okrenutim“, kako je davno, o ljudima sličnim Janku B. Vučiniću rekao pjesnik Aleksandar Ivanović“.

Sarađivao je sa preko tridesetak listova, časopisa i podlistaka za najmlađe, širom negdašnje Jugoslavije, objavio je preko 180 pjesama i priča za djecu. Mnoge od njih su mu prevedene na mađarski, češki, slovački, bugarski, makedonski, rusinski i druge jezike, zastupljen je u antologijama, zbornicima, čitankama. Nalaze se u "Politici za decu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016)", "Zmaju", "Osmjehu", „Veseloj svesci“, „Malim novinama", "Modroj lasti", „Galebu“, "Novoj Makedoniji", "Drugarčetu", "Našem kouteku", " Našim pionirima Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. mart 2016)", "Pobjeda za djecu", "Jedinstvu", "Dečjem dnevniku Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. mart 2016)", "Tik-taku" i drugdje...

Janko B. Vučinić, je bio dugogodišnji aktivni član Udruženja izvornih likovnih umjetnika Crne Gore i jedan od osnivača Udruženja crnogorskih pisaca za djecu i mlade. Njegovo ime je zastupljeno u crnogorskim, jugoslovenskim i stranim književnim antologijama za djecu i odrasle i leksikonima kulture.

Objavljena djela

Zbirke pjesama za djecu

• Sunce na dlanu. Urednik: Dušan Đurišić. „Bagdala“: Kruševac, pp. 1– 48. Titograd: Autorsko izdanje. 1972
• Pod sunčanim dahom. „Novi dani“: Beograd, pp. 1– 32. Titograd: Narodna biblioteka „Radoslav Ljumović“.1981

Zbirke pjesama za odrasle

• Uzdah. Pogovor: Dušan Đurišić. IŠ „Stručna knjiga“: Beograd, pp. 1– 46. Zemun: Pekograf. 1997

Zbirke priča i anegdota

• Crvena igračka. „Bagdala“: Kruševac, pp. 1– 75. Titograd: Autorsko izdanje. 1971
• Kosa i beleđija. „Pokret“: Podgorica, pp. 1– 49. Podgorica: Osmjeh. 2002

Literatura

Leksikoni

• Racković, Nikola (1987): Prilozi za leksikon crnogorske kulture. Kosmos: Beograd, pp. 1– 227. Cetinje: Centralna narodna biblioteka SR Crne Gore „Đurđe Crnojević“.
• Racković, Nikola (2009): Leksikon crnogorske kulture. Calibris: Beograd, pp. 1– 878. Podgorica: DOB.

Antologije

• Radusinović, Miloš ur. (1998): Pamtologija: jugoslovenska poezija za djecu. Pokret: Podgorica, pp. 1– 164. Podgorica: Pokret.
• Đurišić, Dušan ur. (2008): Sto pet pisaca: iz savremene crnogorske književnosti za djecu i mlade. Specijal: Podgorica, pp. 1– 228. Podgorica: Udruženje crnogorskih pisaca za djecu i mlade.
• Sekulić, Momir ur. (2003): Izbor iz savremene crnogorske poezije za djecu, drugo izdanje, drugo izdanje : Domaća lektira za IV razred osnovne škole,. HJP Pobjeda: Podgorica, pp. 1 - 142. Podgorica: Zavod za udžbenike i naztavna sredstva.

Udžbenici

• Ratković, Desanka (2006): Čitanka za drugi razred osnovne škole: dvanaesto izdanje. Obod: Cetinje, pp. 1– 125. Podgorica: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.