Japanska laka krstarica Nagara

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Japanska laka krstarica Nagara
Laka krstarica Nagara 1931. godine.
Opšti podaci
KarijeraJapanska ratna zastava
Kobilica postavljena9. septembar 1920.
Porinut25. april 1921.
Završetak gradnje21. april 1922.[1]
Glavne karakteristike
Deplasman5.170 tona standardni deplasman
5.925 tona puni deplasman
Dužina162.99 metara
Širina14.75 metara
Gaz4.87 metara
Pogon12 kotla Kanpon, snage 90.000 KS
Brzina36 čvora
Posada438 oficira i mornara
NaoružanjeTopovi: 7 × 140 mm, 2 × 76 mm, 6 × 13 mm
Torpeda 8 × 610 mm
Avioni: 1

Krstarica Nagara (jap:長良 軽巡洋艦) je bila japanska laka krstarica iz serije lakih krstarica klase Nagara, a ime je dobila po reci Nagara, koja protiče kroz region Čibu, Japan.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Krstarica Nagara je bila prvi od šest brodova serije japanskih lakih krstarica klase Nagara. Kao i ostali brodove ove klase, ona je bila predviđena za zadatke zastavnog broda flotile razarača ili podmornica, a odigrala je značajnu ulogu prilikom invazije japanskih snaga na Filipine i Holandsku Istočnu Indiju.

Služba[uredi | uredi izvor]

Rani period[uredi | uredi izvor]

Nagara je građena u brodogradilištu Sasebo i kompletirana je 21. aprila 1922. godine. Ubrzo po završetku gradnje, Nagara je prebačena u japansku pomorsku bazu Port Artur, odakle obavlja patrolne zadatke duž kineske obale. Kada je otpočeo Drugi Kinesko-Japanski rat, Nagara je uključena u zaštitu japanskih transporta, koji su prevozili vojnike i tehniku ka Šangaju, a zatim nastavlja sa patrolom duž kineske obale i po reci Jangcekjang, sve do pred kraj 1939. godine. Od 30. januara do 8. aprila 1941. godine, Nagara učestvuje u japanskoj invaziji na Francusku Indokinu, a od 10. juna do 9. septembra iste godine, štiti iskrcavanja japanskih trupa na obalama južne Kine.

Invazija na Filipine i Holandsku Istočnu Indiju[uredi | uredi izvor]

Dana, 10. septembra 1941. godine, krstarica Nagara je uvrštena u sastav 16. divizije krstarica, japanske Treće flote viceadmirala Ibo Takahašija, zajedno sa lakim krstaricama Kuma, i Natori, i 5. flotilom razarača. Nagara postaje 26. novembra 1941. godine zastavni brod 4. jurišne grupe, pod komandom kontraadmirala Kjuđi Kuboa, i nalazi se u bazi Palau u vreme napada na Perl Harbor.

Tokom 11. i 12. decembra 1941. godine, krstarica Nagara pokriva iskrcavanja japanski trupa kod Legaspija, Luzon, Filipini, a u periodu od 24. do 30. decembra 1941. godine, pokriva nova iskrcavanja japanskih trupa na nekoliko tačaka jugoistočnog Luzona.

Januara 1942. godine, Nagara obezbeđuje iskrcavanje 1. Sasebo specijalne mornaričke desantne jedinice kod mesta Menado, Kena i Kendari na ostrvu Sulavesi. Dana, 25. januara 1942. godine, u luci Kendari, japanski razarač Hacuharu udara u krstaricu Nagara, oštećujući joj trup. Kontraadmiral Kubo, prebacuje svoju zastavu na razarač Hacušimo, a krstaricu Nagara šalje u bazu Davao radi remonta.

Po završenom remontu i povratku na Sulavesi 4. februara 1942. godine, kontraadmiral Kubo vraća svoju zastavu na krstaricu Nagara, nakon čega ona uzima učešće u obezbeđenju invazije na Makasar. Oko ponoći, 6. februara 1942. godine, japanske invazione snage su opažene od američke podmornice Skalpin, koja smatrajući da je krstarica Nagara jedna od japanskih lakih krstarica klase Tenrju, ispaljuje dva torpeda ka njoj; jedno torpedo promašuje, a drugo prerano eksplodira.

Dana, 17. februara 1942. godine, Nagara eskortuje transportne brodove na kojima su se nalazili vojnici 48. japanske pešadijske divizije, radi invazije na ostrva Bali i Java. Tokom ove operacije, britanska podmornica Truent ispaljuje 6 torpeda ka krstarici Nagara, ali sva promašuju.

Japanska Treća flota je rasformirana 10. marta 1942. godine, i zamenjena je Drugom Južnom ekspedicionom flotom, pod komandom viceadmirala Takahašija. Krstarica Nagara ostaje u sastav 16. divizije krstarica, pod komandom kontraadmirala Kenzaburo Hare, zajedno sa lakim krstaricama Kinu i Natori.

Dana, 29. marta 1942. godine, Nagara je bila deo snaga koje osvajaju Božićno ostrvo. Tokom ove operacije, američka podmornica Suvulf ispaljuje tri torpeda ka krstarici Nagara, ali sva promašuju. Nagara odlazi za Japan 2. aprila 1942. godine, gde se u bazi Maizuru na njoj montiraju dva dvocevna protiv-avionska mitraljeza od 13 mm.

Nakon završenog remonta, Nagara postaje zastavni brod 10. flotile razarača kontraadmirala Susumi Kimure, u čijem sastavu su se nalazili razarači: Novaki, Araši, Hagikaze, Maikaze, Makigumo, Kazagumo, Jugumo, Urakaze, Isokaze, Hamakaze i Tanikaze, a bila je u sklopu Prve flote admirala Čuiči Nagume.

Bitka za Midvej[uredi | uredi izvor]

Tokom bitke za Midvej, Nagara se nalazila u satavu Nagumovih udarnih snaga nosača aviona, u čijem sastavu su se nalazili nosača aviona Akagi, Kaga, Sorju i Hirju, bojni krstaši Haruna i Kirišima, i teške krstarice Tone i Čikuma. Dana, 4. juna 1942. godine, Nagara izvodi neuspešan napad na američku podmornicu Nautilus, nakon što je podmornica izvela torpedni napad na bojni krstaš Kirišima. Kada je tokom bitke, na nosaču aviona Akagi usled pogodaka bombi, izbio požar, viceadmiral Nagumo prebacuje svoju zastavu na razarač Novaki, a zatim na krstaricu Nagara. Krstarica Nagara se bezbedno vraća u Japan, 13. juna 1942. godine.

Borbe za Solomonova ostrva[uredi | uredi izvor]

Dana, 14. jula 1942. godine, 10. flotila razarača, zajedno sa krstaricom Nagara je uvrštena u ponovo formiranoj Trećoj floti, i odlazi 16. avgusta 1942. godine, ka bazi Truk, Karolinska ostrva. U sastavu Treće flote su se nalazili nosači aviona Šokaku, Zuikaku i Rjuho, bojni krstarši Hiei i Kirišima, teške krstarica Tone i Čikuma, i razarači Akigumo, Makigumo, Kazagumo, Jugumo, Akizuki, Hacukaze, Novaki, Amacukaze, Maikaze, Tanikaze i Tokicukaze.

Krstarica Nagara, učestvuje 25. avgusta 1942. godine u bici kod Istočnih Solomona, u kojoj prolazi bez oštećenja, i odlazi ka bazi Truk, gde stiže 5. septembra 1942. godine. Tokom septembra meseca, Nagara vrši nekoliko plovidba na relaciji Truk - Solomonova ostrva.

Tokom 25. i 26. oktobra 1942. godine, Nagara uzima učešće u bici kod Santa Kruz ostrva, u kojoj takođe prolazi bez oštećenja, i vraća se u bazu Truk.

Dana, 9. novembra 1942. godine, kontraadmiral Kimura i Nagarina flotila su dodeljeni kao zaštita bojnim krstašima Hiei i Kirišima, u misiji prebacivanja 14.500 vojnika, teškog naoružanja i i druge vojni opreme na Gvadalkanal. Japanski plan je prdviđa, da pre iskrcavanja bojni krstaši bombarduju Gvadalkanalski aerodrom „Hendersenovo polje“. Ova japasna akcija dovodi do bitke poznate kao prva pomorska bitka za Gvadalkanal i odigrala se 13. novembra 1942. godine. Tokom ove bitke, razarači Akacuki i Judači su potopljeni, dok su razarači Amacukaze, Murasame i Ikazuči, kao i bojni krstaš Hiei, oštećeni. Nagara se u ovoj bici našla pod vatrom američke teške krstarica San Francisko, koja je pogađa jednim projektilom od 203 mm i ubija šest člana njene posade, međutim, pričinjena šteta na krstarici Nagara je bila jako mala. Nagara se povlači ka zapadu, obilazeži ostrvo Savo, pritom eskortuje bojni krstaš Kirišima, koji je vukao bojni krstaš Hiei. Bojni krstaš Hiei je nešto kasnije potopljen od američkih aviona sa aerodroma „Hendersenovo polje“ i nosača aviona Enterprajs, kao i bombardera B-17 leteće tvrđave, koji su doleteli sa aerodroma na ostrvu Espiritu Santo.

Viceadmiral Guniči Mikava napušta Šortlendska ostva i odlazi ka Gvadalkanalu na krstarici Čokai, zajedno sa teškom krstaricom Kinugasa, lakom krstaricom Isuzu i razaračima Arašio i Asašio. Držeći se originalnog plana admirala Konde, on svojim krstaricama bombarduje aerodrom „Hendersenovo polje“, sa mesta odakle admiral Abe nije uspeo svojim bojnim krstašima. Krstarice Maja, Suzuja i Tenrju, kao i razarači Kazagumo, Makigumo, Mičišio i Jugumo se priključuju bojnom krstašu Kirišima, krstaricama Atago, Takao i Nagara, i šest razarača, formirajući novu zaštitnu grupu.

Japanska zaštitna grupa se 15. novembra 1942. godine, susreće sa američkim brodovi te se nastavlja pomorska bitka kod Gvadalkanala, koja je započela dva dana ranije. Nagara i njeni razarači pucaju na američke brodove iz svojih topava, a ispaljuju i veći broj torpeda. Tokom bitke, više od 30 torpeda su Japanci lansirali ka američkom bojnom brodu Saut Dakota, ali sva promašuju. Međutim, potopljeni su američki razarači Priston i Velk, dok je oštećen razarač Benhem, kojeg sledećeg dana potapa sopstvena posada. Na japanskoj strani, Kirišima i razarač Ajanami su potopljeni, dok je Nagara prošla neoštećeno i vraća se 18. novembra 1942. godine u bazu Truk.

Dana, 20. novembra 1942. godine, Nagara postaje zastavni brod 4. flotile razarača, pod komandom kontraadmirala Takame. Novoizgrađena laka krstarica Agano, zamenjuje krstaricu Nagaro na mesto zastavnog broda 10. flotile razarača. Japanska 4. flotila razarača se sastojala od tri divizije sa devet razarača; 2. divizija razarača - 3 razarača, 9. divizija razarača – 2 razarača i 27. divizija razarača – 4 razarača.

Nakon povratka u bazu Maizuru radi remonta, krajem 1942. godine, kula glavne ariljerije br.5 je odstranjena sa krstarice Nagara. Tokom školskog artiljerijskog gađanja kod Saipana, Nagara je lakše oštetila nadgradnju, nakon jedne slučajne eksplozije projektila. Nagara se vraća u bazu Truk 25. januara 1943. godine.

Početkom februara, Nagara učestvuje u evakuaciji 11.700 preživelih japanskih vojnika sa Gvadalkanala (Operacije „Ke").

Juna 1943. godine, krstarica Nagaro transportuje 2. Jokosuka pomorsku desantnu jedinicu radi okupacije ostrva Nauru.

Operacije na Južnom Pacifiku[uredi | uredi izvor]

Jula 1943. godine, Nagara je angažovana u pratnji nosač aviona Džunjo, koji je prenosio avione do Kavienga, Nova Gvineja. Dok je pristajala, Nagara detonira jednu minu, koja je noć ranije izbačena iz aviona PBJ Katalina. Mina je samo lakše oštetila njen donji deo pramca, i krstarica je bila sposobna za dalje operacije.

Dana, 20. jula 1943. godine, 4 flotila razarača je deaktivirana, i Nagara zamenjuje laku krstaricu Džincu na mestu zastavnog broda 2. flotile razarača, pod komandom kontraadmirala Šinji Isakija, u sastavu Druge flote. Druga flotila razarača je u svom sastavu imala 23-ću, 27-mu i 31-vu diviziju razarača, plus tri pridodata razarača. Nagara je 20. avgusta 1943. godine, zamenjena novom krstaricom Noširo, sa mesta zastavnog broda 2. flotile razarača, i ponovo je uvrštena u Jedanaestu flotu, pod komandom viceadmirala Tomošige Sameđime. Takođe, Nagara se vraća u bazu Maizuru, gde se na njoj postavlja jedan radar za vazdušno osmatranje Tip-21, i 4 dvocevna protiv-avionska topa od 25 mm.

Nagara, 1. novembra 1943. godine, zamenjuje krstaricu Kašima na mestu zastavnog broda Četvrte flote viceadmirala Masami Kobajašija, a 14. novembra, štiti krstaricu Noširo, koja je vulka krstaricu Agano nazad ka bazi Truk, nakon što je bila torpedovana od američke podmornice Skemp.

Dana, 22. novembra 1943. godine, kao odgovor na američka iskrcavanja na atol Tarava i Gilbertova ostrva, Nagara napušta bazu Truk i odlazi ka bazi Kvadžalejn, gde stiže 26. novembra. Međutim, napadnuta je od američkih aviona TBM avendžer i SBD dontlis iz operativne grupe TG-50.3, u kojoj su se nalazili nosač aviona Enterprajs i Eseks. Prilikom ovog napada američkih aviona, Nagara je prilično oštećena, te je morala da se vrati u Japan, januara 1944. godine.

U bazi Maizur, počevši od 26. janauara 1944. godine, na krstarica Nagara su započeti radovi na njenoj novoj modernizaciji. Na mesto kule br. 7 glavne artiljerije, koja je odstranjena, postavljen je jedan ne zaštićeni protiv-avionski top od 127 mm. Prednji i krmeni dvocevni torpedni aparati su odstranjeni, a postavljena su dva četvorocena prema zadnjem delu broda. Katapult je takođe uklonjen, a postavljena su dva trocevna protiv-avionska topa od 25 mm, čime je broj njihovih cevi uvećan na 22 (2x3, 6x2, 4x1). Šine za dubinske bombe su instalirane na krmi, a postavljen je i jedan hidrofon na pramcu.

Dana, 15. maja 1944. godine, Nagara zamenjuje krstaricu Tacuta na mestu zastavnog broda 11. flotile razarača, koja se direktno nalazila pod Kombinovanom flotom. Ona ostaje u japanske domaće vode, vežbajući sa novim razaračima i eskortuje konvoje do ostrva Ogasavara u jun, i Okinava u julu 1944. godine. Na novoj modernizaciji, koja je otpočela u Jokosuki 2. jula 1944. godine, postavljena su još 10 jednocevna protiv-avionska topa od 25 mm, čime je njihov broj dostigao 32. cevi (2X3, 6x2, 14x1), a postavljen je i jedan radar za površinsko osmatranje Tip-22.

Krstarica Nagara je 7. avgusta 1944. godine, na putu od Kagošime ka Sasebu, opažena od američke podmornice Kroker, koja se nalazila na svojoj prvoj borbenoj patroli. Američka pomornica ispaljuje salvu od četiri torpeda sa daljine od 1.300 jardi, od kojih jedno pogađa krstaricu Nagara u desni bok. Nagara urzo tone zajedno sa svojim kapetanom i 348 člana posade, dok je 235 preostalih članova posade spašeno.

Nagara je obrisana iz spiska japanske mornarice 10. oktobra 1944. godine.

Lista Kapetana[uredi | uredi izvor]

  • Kapetan Điro Kuroda – 21. april 192210. novembar 1922.
  • Kapetan Kensuke Fudži – 10. novembar 1922 — 1. novembar 1923.
  • Kapetan Minokiti Sato – 1. novembar 1923 — 1. novembar 1924.
  • Kapetan Teikiči Hori – 1. novembar 1924 — 24. oktobar 1925.
  • Kapetan Đunzo Jošitake – 24. oktobar 1925 — 1. decembar 1927.
  • Kapetan Điro Ban – 1. decembar 1927 — 21. decembar 1927.
  • Kapetan Tacuo Sagara –21. decembar 1927 — 10. decembar 1928.
  • Kapetan Ičiro Sato – 10. decembar 1928 — 1. maj 1929.
  • Kapetan Seizaburo Micui – 1. maj 1929 — 30. novembar 1929.
  • Kapetan Sonosuke Kobajaši – 30. novembar 1929 — 1. decembar 1930.
  • Kapetan Kanae Vaki – 1. decembar 1930 — 1. decembar 1931.
  • Kapetan Kazuo Taniike – 1. decembar 1931 — 1. decembar 1932.
  • Kapetan Takuširo Vatanabe – 1. decembar 1932 — 15. novembar 1933.
  • Kapetan Takeo Takagi – 15. novembar 1933 — 15. novembar 1934.
  • Kapetan Điro Macunaga – 15. novembar 1934 — 15. novembar 1935.
  • Kapetan Sadamiči Kadžioka – 15. novembar 1935 — 1. decembar 1936.
  • Kapetan Micuharu Macujama – 1. decembar 1936 — 20. februar 1937.
  • Kapetan Hačiro Nakao – 20. februar 1937 — 10. novembar 1937.
  • Kapetan Torao Savada – 10. novembar 1937 — 15. jul 1938.
  • Kapetan Šiniči Ičise – 15. jul 1938 — 15. decembar 1938.
  • Kapetan Heitaro Edo – 15. decembar 1938 — 1. jul 1939.
  • Kapetan Hideo Jano – 1. jul 1939 — 1. novembar 1940.
  • Kapetan Akira Sođi – 1. novembar 1940 — 10. septembar 1941.
  • Kapetan Tošio Naoi – 10. septembar 1941 — 10. jul 1942.
  • Kapetan Jošioki Tavara – 10. jul 1942 — 20. novembar 1942.
  • Kapetan Kacukijo Šinoda – 20. novembar 1942 — 16. avgust 1943.
  • Kapetan Masajuki Kitamura – 16. avgust 1943 — 7. april 1944.
  • Kapetan Šiniči Kondo – 7. april 1944 — 8. maj 1944.
  • Kapetan/Kontraadmiral Giičiro Nakahara – 8. maj 1944. – †7. avgust 1944.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lacroix 1997, str. 794.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]