Japanski razarači klase Fubuki
Razarači klase Fubiki izgrađeni su za potrebe Japanske ratne mornarice u periodu 1928—1932. Nosili su brojčane oznake od 35 do 54, a imena su dobili tek posle 1928. godine. U japanskoj mornarici vođeni su kao „Specijalni tip“.
Opis[uredi | uredi izvor]
Dimenzije broda bile su: dužina 115,31 m (378,3 ft), širina 10,36 m (34,0 ft), i gaz 3,23 m (10,6 ft). Standardni deplasman brodova bio je 1.750 tona a puni 2.058 tona. Svi brodovi ove klase su podvrgnuti modernizaciji i pregradnji u periodu 1935—1937. kada je konstrukcija ojačana i poboljšana stabilnost brodova. Nakon završene modernizacije standardni deplasman brodova je povećan na 2.090 tona a puni na 2.389 tona. Brodovi su posedovali po četiri parna kotla koja su pokretala dve parne turbine postižući 50.000 KS i omogućavali brodovima maksimalnu brzinu od 38 kn (70 km/h). Po završetku modernizacije maksimalna brzina je smanjena. Radijus dejstva je bio 5.000 nautičkih milja pri brzini od 14 kn (26 km/h).
Brodovi su imali tri kupole sa po dva topa 127 mm od kojih je jedna bili napred a dve pozadi. Takođe su posedovali i dva protiv avionska topa 13 mm Type 93, 9. torpedne cevi za torpeda 610 mm Type 90 a od 1933. Type 93. Kasnije u toku rata naoružanje je menjano zbog novo nastalih potreba za protiv avionskom i protiv podmorničkom odbranom.
Naoružanje[uredi | uredi izvor]
- Kada su brodovi napravljeni imalu su sledeće naoružanje:
- 6 topa 127 mm u dvocevnim kupolama (3 × 2)
- 2 topa 13 mm u jednocevnim kupolama (2 × 1)
- 9 torpedne cevi 610 mm za torpeda Type 90 (3 × 3)
- 1933. godine zamenjene torpedne cevi i postavljene nove za torpeda 610 mm Type 93
- 1942—1943. skinuta jedna kupola sa topovima 127 mm i postavljena 6 topa 25 mm (3 × 2), dodata još 2 topa 13 mm, skinute torpedne cevi i postavljena 4 bacača dubinskih bombi.
- 1944. godine povećan broj topova 25 mm na 22, a topa 13 mm 6-10
Tipovi[uredi | uredi izvor]
Postojala su dva tipa razarača klase Fubuki, Tip I (Fubuki), izgrađeni između 1926—1929. i Tipe II (Ajanami), izgrađeni između 1928—1932. Kod Tipa I glavne kupole sa topovima 127 mm mogle su da gađaju ciljeve u vazduh pod uglom ne većim od 40°, dok su kod Tipa II postavljene nove kupole koje su mogle da gađaju ciljeve u vazduhu pod uglom od 75°. Pored toga, kod Tipa II komandni most je bio veći, a prostorije sa parnim kotlovima su se lakše provetravale postavljanjem novih ventilacijskih cevi. Po nekim spiskovima, postojao je i treći tip, klasa Akacuki, koji su bazirani na klasi Fubuki ali su oni bili nešto manji.
Japanski razarači klase Fubiki sortirani po tipu i numeričkom broji:
Tip I (Fubuki)[uredi | uredi izvor]
Fubuki (N°35), Šinonome (N°36), Usugumo (N°37), Širakumo (N°38), Isonami (N°39), Širajuki (N°40), Hacujuki (N°41), Mijuki (N°42), Murakumo (N°43), Uranami (N°44)
Tip II (Ajanami)[uredi | uredi izvor]
Ajanami (N°45), Šikinami (N°46), Asagiri (N°47), Jugiri (N°48), Amagiri (N°49), Sagiri (N°50), Oboro (N°51), Akebono (N°52), Sazanami (N°53), Ušio (N°54)
Torpedni čamac PT 109[uredi | uredi izvor]
1943. godine, američki torpedni čamac PT 109, na kome se nalazio budući predsednik Sjedinjenih Američkih Država, Džon Ficdžerald Kenedi, je udaren i potopljen pramcen razarača Amagiri, dok je učestvovao u noćnom napadu na Tokio Ekspres - japanski brzi noćni transport.
Brodovi[uredi | uredi izvor]
- Od 20 brodova ove klase, 18 su potopljena za vreme rata:
- 6 su potopile podmornice (5 američke i 1 holandska)
- 1 od mine koje je postavila američka podmornica
- 7 su potopili avioni (6 američki i 1 holandski)
- 2 su potopljena od površinskih brodova
- 2 su bila nakon borbre toliko oštećena da su ih posade potopile same
- Razarač Mijuki je izgubljen nakon sudara sa Japanskim razaračem Inazuma 29. juna 1934. u Korejskom moreuzu.
- Jedini brod ove klase koji je dočekao kraj rata bio je Ušio, koji je otpisan 4. avgusta 1948.