Japigi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Novčanica sa likom Gerakla iz Orije, drevnog grada Japiga

Japigi (grč. Ἰάπυγες [Ĭāpyges]; lat. Iapyges, Iapygii) su bili drevni narod indoevropskog porekla, koji su živeli u drevnoj Italiji (u regionu Apulija), a kasnije su bili asimilovani od strane Rimljana.

Japigi su doselili iz teritorija naseljenih Ilirima, ali njihovo poreklo nije u potpunosti utvrđeno.[1][2] U formiranju njihove etničke grupe su prisutni elementi iz minojske kulture sa Krita.

Govorili su mesapskim jezikom, a Mesapi su bili najjužnije japigijsko pleme. Osim Mesapa, Japigi su takođe srodne odnose imali i sa Daunima i Pevketima.

Antički grčki autori su ovom narodu dali ime Japigi po mitskom sinu Dedala. Rimski pisci su ih zvali Apulijci (ili Apuli), Salentini i Kalabri.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Outline of Universal History, Volume 1 by George Park Fisher, 2009, page 232, "... now Calabria, and in Apulia, there was another people, the Iapygians, whose origin is not certain, but who were not so far removed..."
  2. ^ The student's atlas of classical geography, consisting of fifteen maps, constructed and engraved by Edward Weller ... and descriptive letterpress by Leonhard Schmitz, Michigan Historical Reprint Series, 2005, page 14, "In the south-eastern peninsula we meet with the Iapygians, of unknown origin: Central Italy contained a great number of tribes..."

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • (jezik: engleski) Talbert, Richard J. A. Atlas of Classical History. Routledge. 1985. ISBN 978-0-415-03463-0.