Jegorjevsk

Koordinate: 55° 22′ 49″ S; 39° 02′ 09″ I / 55.38021° S; 39.03577° I / 55.38021; 39.03577
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jegorjevsk
rus. Его́рьевск
Sovjetska ulica u Jegorjevsku
Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugCentralni
OblastMoskovska oblast
Status grada1778
Stara imenaVisoko
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2010.70.133
Geografske karakteristike
Koordinate55° 22′ 49″ S; 39° 02′ 09″ I / 55.38021° S; 39.03577° I / 55.38021; 39.03577
Vremenska zonaUTC+4
Površina29[1] km2
Jegorjevsk na karti Rusije
Jegorjevsk
Jegorjevsk
Jegorjevsk na karti Rusije
Ostali podaci
GradonačelnikVladimir Valjavkov
Poštanski broj140300 — 140306,
Pozivni broj+7 49640
OKATO kod46212501
Veb-sajt
egoradmin.ru

Jegorjevsk (rus. Его́рьевск) grad je u Rusiji u Moskovskoj oblasti. Utemeljen je 1462. godine. Nalazi se na obalama rijeka Guslice. Prema popisu stanovništva iz 2010. u gradu je živelo 70.133 stanovnika. Udaljen je 101 km od Moskve.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Sovjetska ulica
Sovjetska ulica

Jegorjevsk se nalazi u časovnoj zoni, koja se prema međunarodnim standardima označava kao Moscow Time Zone (MSK/MSD). Pozicija u odnosu na Svetsku koordinaciju vremena UTC čini +3:00 (MSK) i +4:00 (MSD, Letnje računanje vremena).

Pošto na teritoriji Rusije vlada dekretno vreme, u Jegorjevsku se vreme razlikuje od zonskog za jedan sat.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Do XIX veka stanovništvo Jegorjevska činilo je više od 500 ljudi, uglavnom trgovci i meštani. 1825. godine trgovac Karcev sagradio je prvu tkačku manufakturu. Posle 20 godina braća Hludovi stvorili su, prema ondašnjim merilima, ogroman industrijski kompleks – predionicu pamuka. Zgrada je odlično očuvana i do danas, a kula sa časovnikom predstavlja ukras grada.

Naziv[uredi | uredi izvor]

Grad je dobio naziv u čast Svetog Jegorija, to jest Georgija Pobedonosca. Postoji, ipak, i druga verzija, vezana za narodna predanja, koja u potpunosti može da posluži kao ilustracija mentaliteta lokalnog stanovništva. U Visokom su se nekad susretale granice tri knežestva – Moskovskog, Rjazanskog i Vladimirskog. Danak i poreze uzimala su sva tri. Dosetljivo stanovništvo je navodno smislilo kako da prevari (rus. «obъegoritь») sve i nikome nisu ništa platili, izjavljujući svakom sledećem sakupljaču da su već dali danak prethodniku.

Meščerska kneževina[uredi | uredi izvor]

U periodu ranog Srednjeg veka pod nazivom Meščera (rus. «Meщera») podrazumevana je pre svega Meščerska kneževina. Teško je reći koji je kneževski rod tamo vladao. Prvobitno je to mogao biti jedan deo podeljene Muromsko-Rjazanjske kneževine. U tom slučaju meščerski knezovi predstavljaju nepoznatu granu porodičnog stabla Rjurikoviča. U korist ove pretpostavke govori i raširenost duhovne uprave Muromsko-Rjazanjske eparhije na teritoriji Meščer. Nezavisna meščerska kneževina potrajala je do kraja XIV veka. Njegova se teritorija za to vreme stalno smanjivala, a razlog za ovo nisu bili vojni porazi od Rjazanja ili vladara Moskve, već prodaja zemalja. Posle 1392. godine Meščerska kneževina se već nalazi u vazalskom odnosu prema Moskovskoj. Poslednji podaci o meščerskim knezovima kao vladarima Meščere odnose se na 1483. godinu. Slika rodoslova ukazuje da su kneževstvo izgubili za vreme Ivana III, kod kojeg su Meščerski knezovi zamenili svoja imanja za zemljišne posede u drugim regionima Moskovske države.

Rjazanska gubernija[uredi | uredi izvor]

Početkom XVIII veka je takva administrativna jedinica kao Meščerski srez nestala, i naziv „Meščera“ se prestao upotrebljavati za tu teritoriju.. 1778. godine Jegorjevsk je postao prestonica Rjazanjske gubernije. Njegovim uključivanjem u sastav Rjazanjske gubernije, naziv Rjazanjska Meščera, kao oznaka rjazanjske leve obale Oke, proširila se i na njene zemlje. A sa odrednicom Meščerske nizije kao geografskog objekta, Meščera je dobila savremeno značenje. Jegorjevsk je bio poznat po redovnim sajmovima (trgovina žitom). U XIX veku predstavlja važan centar stare vere. U istom veku postao je i centar tkačke industrije (predionica pamuka braće Hludovi – od 1847) Zamah razvoju dala je gradnja železničkog kraka od Voskresenska prema Jegorjevsku (1869). Svoj razvitak krajem XIX veka Jegorjevsk takođe duguje gradonačelniku N. M. Bardiginu (grad je vodio od 1872—1901). Prema Bardiginovoj narudžbini, moskovski arhitekta I. T. Barjutin je u gradu sagradio Jegorjevsku mehaničko-elektrotehničku školu „Carević Aleksej“, obnovljena je Trojicka crkva Sveto-Trojickog ženskog manastira i gradonačelnikova kuća. Najznačajnije delo Nikifora Mihajloviča Bardigina postala je zgrada gradskog vodovoda iz 1877. godine.

Moskovska oblast[uredi | uredi izvor]

Godine 1922. Jegorjevski srez predat je Moskovskoj guberniji, 1929. je umesto Moskovske gubernije osnovana Moskovska oblast. Tako je Jegorjevsk prestao da bude sreski grad i postao centar rejona.

Grb[uredi | uredi izvor]

Istorijski gradski grb
Današni gradski grb

Za osnov grba Jegorjevskog rejona uzet je istorijski grb sreskog grada Jegorjevska, Rjazanskog Namesništva, po Najvišem nalogu utvrđen 29. marta 1778. godine. Crvena boja je u skladu sa predanjem o junačkom podvigu Svetog Velikomučenika Georgija i upotpunjava sadržaj grba.

Danas je grb Jegorjevskog rejona ostao bez rjazanjskog gornjeg dela. Završni nacrt grba izradio je umetnik R. I. Malaničev. Grb su utvrdile lokalne vlasti 3. decembra 1998. godine i unet je u Državni heraldički registar pod brojem 409. Opis grba glasi: „U purprunom (crvenom) polju je ruka odevena u azur (tamno plavu, modroplavu odeću), koja izlazi odozgo s leve strane iz srebrnog oblaka i pogađa a zlatnim turnirskim kopljem u čeljusti zlatnog preobraćenog krilatog zmaja koji se osvrnuo“.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema preliminarnim podacima sa popisa, u gradu je 2010. živelo 70.133 stanovnika, 1.830 (2,68%) više nego 2002.

Kretanje broja stanovnika
1939.1959.1970.1979.1989.2002.2010.
56.31459.34167.20272.20473.854[2]68.303[3]70.071

Gradovi pobratimi[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]