11. krajiška divizija NOVJ

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jedanaesta krajiška divizija
Jedinice 11. divizije u oslobođenom Mariboru 1945.
Postojanje1. jun 1943.
Mesto formiranja:
okolina Prnjavora
FormacijaPeta krajiška brigada,
12. krajiška brigada,
Banjalučki NOP odred i
Kozarački NOP odred
Jačina2.000 vojnika i oficira[traži se izvor]
DeoNarodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Angažovanje
Komandanti
KomandantJosip Mažar Šoša
Politički komesarŽarko Zgonjanin

Jedanaesta krajiška udarna divizija NOVJ formirana je naredbom Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita 1. juna 1943. godine u okolini Prnjavora od Pete krajiške (kozarske) brigade, Dvanaeste krajiške udarne brigade i grupe partizanskih odreda. U vreme formiranja brojala je oko 2.900 boraca pod oružjem. Naredbom o formiranju dobila je naziv „Dvanaesta divizija NOVJ”, ali je tri meseca kasnije, prilikom revizije i unifikacije naziva preimenovana u Jedanaestu.

Borbeni put 11. divizije[uredi | uredi izvor]

Uznemiren ofanzivnim delovanjem divizije u okolini Banje Luke, komandant nemačkih snaga u NDH, general Rudolf Liters pokrenuo je u cilju njenog razbijanja 13. juna operaciju „Pfingsten”. Za ovu operaciju angažovao je 721. lovački puk 114. lovačke divizije i borbenu grupu „Istok” koju su sačinjavali ojačana 8. lovačka domobranska pukovnija i četnički odredi „Borja” i „Obilić”. Prema planu operacije, trebalo je da ove snage koncentričnim dejstvima okruže i unište diviziju. Međutim, operacija je završena potpunim neuspehom. Jedanaesta krajiška divizija manevrom je izbegla opkoljavanje i nastavile napadna dejstva u oblasti Banje Luke.

Jedinice divizije su sa Drugom krajiškom brigadom, 10. jula savladale ustaško-domobranski garnizon u Prnjavoru. Divizija je tokom cele druge polovine 1943. godine vodila neprekidne borbe protiv nemačkih, ustaško-domobranskih i četničkih sanaga u srednjoj Bosni.

Krajem decembra 1943. i početkom januara 1944. godine divizija je učestvovala u napadu na Banju Luku. Nakon toga divizija se našla na pravcu glavnog udara tokom nemačke operacije „Napfkuhen” i tom prilikom je pretrpela znatne gubitke.

Divizija je forsirala reku Bosnu 8. avgusta 1944. godine i pod neprekidnom borbom sa jedinicama 13. SS divizije uspela da se početkom septembra probije preko reke Drine u zapadnu Srbiju. U sastavu Dvanaestog vojvođanskog korpusa učestvovala je u Beogradskoj operaciji.

Nakon popune novim borcima iz Srbije, divizija je nastavila nastupanje kroz Srem i učestvovala u oštrim borbama na Sremskom frontu. Nakon proboja fronta nastavila je nastupanje dolinom reke Save prema Zagrebu i sredinom maja učestvovala u zarobljavanju ostataka Armijske grupe „E” u Sloveniji.

Literatura[uredi | uredi izvor]