Jedinica za specijalne operacije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jedinica za specijalne operacije
Amblem Jedinice za specijalne operacije
Postojanjemart 199125. mart 2003. (12 god.)
Zemlja SFR Jugoslavija
 SR Jugoslavija
 Srbija i Crna Gora
Tipspecijalni tip
Vrstaspecijalna policijska jedinica
Jačina~200[traži se izvor]
DeoResora državne bezbednosti MUP-a Srbije (od 1996)
ŠtabKula
Nadimak
  • "Crvene beretke"
  • "Frenkijevci"
Komandanti
Komandant

Jedinica za specijalne operacije (JSO) pri Resoru državne bezbednosti MUP-a Srbije, poznata i kao Crvene beretke (po beretkama) ili Frenkijevci (po Franku Simatoviću), je bila srpska elitna policijska jedinica specijalne namene, koja je od 1996. godine bila deo RDB-a, a zvanični naziv dobila je 9. juna 1998.

Dana 15. januara 2002. JSO je izdvojena iz Resora državne bezbednosti, a ukinuta je u policijskoj akciji „Sablja25. marta 2003.

Broj pripadnika JSO je bio oko 200. JSO je organizovana od bivših pripadnika Knindži i Srpske dobrovoljačke garde.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Osnivanje (1991—1996)[uredi | uredi izvor]

Prethodnice Jedinice za za specijalne operacije počele su da se obrazuju početkom proleća 1991. pred početak rata u Hrvatskoj kao neformalne grupe Resora državne bezbednosti Srbije. U aprilu 1991. iz Beograda u Kninsku krajinu je stigla prva paravojna rupa koju su predvodili Franko Simatović i Dragan Vasiljković. Slobodan Milošević je nekoliko dana ranije, 16. marta, na zatvorenoj sednici sa predsednicima srpskih opština obećao formiranje jedinica koje bi bile sposobne da brane interese Srbije i srpskog naroda izvan Srbije. Zadatak sa stvaranje takve jedinice dat je Jovici Stanišiću, načelniku RDB. Jedinica nije smela da ima zvanične veze sa srpskom vladom, tako da je u operaciju vodio isključivo RDB, bez učešća Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije. Simatović i Vasiljković su u Kninu kontaktirali Milana Martića, ministra unutrašnjih poslova samoproglašene Republike Srpske Krajine, koji je Vasiljkoviću potčinio grupu boraca. Vasiljković je izvršio detaljnu obuku i uveo disciplinu. Ova jedinica će kasnije postao poznati poznata pod imenom Specijalne jedinice milicije ili Knindže, a Vasiljković će postati poznat pod ratnom imenom "Kapetan Dragan".[1] Ime Crvene beretke je došlo po okončanju borbe za Glinu, kada je Vasiljković podelio beretke svojim ljudima.

Drugo krilo jedinice je izgleda formirano u maju 1991. godine, u istočnoj Slavoniji. Prema nagoveštajima koje je dao Simatović, izgleda da je deo jedinice učestvovao u sukobu u Borovom Selu 1. i 2. maja, kada je ubijeno 12 hrvatskih policajaca, a nekoliko desetina ranjeno. Kasnije će 4. maj biti uzet kao dan jedinice. Prema više navoda svedoka, Radovan Stojičić, funkcioner Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, je bio zadužen za operacije u istočnoj Slavoniji. Po dolasku na istočnoslavonsko ratište, Željko Ražnatović Arkan je preuzeo paravojne jedinice pod nazivom Srpska dobrovoljačka garda, poznatije kao "Arkanovi tigrovi".

Ove dve paravojne jedinice su bile jezgro budućeg JSO. Zajednička jedinica je zvanično formirana 1994. godine, ali pod nazivom Jedinica za antiteroristička dejstva (JATD), godinu dana pre okončanja ratova u Bosni i Hrvatskoj. JATD se na početku sastojala od lake mobilne artiljerije i pešadije. Jedinica je delovala kao deo srpskog Resora državne bezbednosti, koja je tada bila u sastavu srpskog Ministarstva unutrašnjih poslova.

Pripadnici jedinice prvi put su se pojavili u javnosti 1995. godine tokom talačke krize kada su se pripadnici Vojske Republike Srpske držale u zatočeništvu pripadnike mirovnih snaga Ujedinjenih nacija. Članovi jedinice su pratili Jovicu Stanišića, koji je kao posrednik izdejstvovao puštanje talaca.

Godinu dana nakon Dejtonskog sporazuma i kraja sukoba u Hrvatskoj i Bosni, JATD je ponovo restrukturirana i preimenovana u Jedinicu za specijalne operacije, ili JSO. Bivša kasarna JNA u Kuli je izabrana za bazu jedinice.

Sukobi na Kosmetu i jugu Srbije[uredi | uredi izvor]

Pred početak NATO bombardovanja kompletna jedinica je prebačena na Goč, odakle je slata na Kosovo i Metohiju.

Jedinice za specijalne operacije (JSO) su bile veoma aktivne na Kosovu.[2]

Tokom krize na jugu Srbije 2001, JSO je imala istureno odeljenje koje se nalazilo u Vranju, u hali fabrike Zavarivač. Jedinica se nije nalazila na mestu sukoba tj. Preševu ili Bujanovcu jer je od strane komande Združenih snaga bezbednosti (ZSB) korišćena u specijalnim slučajevima poput Deblokade Oraovice.

5. oktobar[uredi | uredi izvor]

Neposredno pred 5. oktobar Milorad Ulemek Legija se više puta sastao sa čelnicima Demokratske opozicije Srbije, Zoranom Đinđićem i Nebojšom Čovićem. Ulemek je postigao dogovor sa Đinđićem da Crvene beretke neće intervenisati ako demonstranti ne napadaju policiju.[3] Na dan protesta 5. oktobra, JSO je odbio poslušnost dotadašnjem režimu čime je pružio podršku DOS-u. Jedinica se na kratko pojavila kada su pripadnici jedinice iz vozila pozdravljajući protestante prošli kroz masu što je ispratila televizija. Nakon toga pripadnici jedinice su se, tokom prelaznog perioda smene vlasti, pojavljivali u javnosti u pratnji novih vlasti.

Dana 1. aprila 2001. godine, JSO je učestvovala u hapšenju Slobodana Miloševića a tom prilikom je ćerka Slobodana Miloševića pucala, a metak je okrznuo Milorada Ulemeka Legiju. Od 2001. godine jedinica je imala i istureno odeljenje u Vranju u hali fabrike Zavarivač.

Pobuna[uredi | uredi izvor]

JSO u blokadi auto-puta kroz Beograd.

Pobuna Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije trajala je od 9. do 17. novembra 2001. godine kada je JSO otkazala poslušnost, blokirala bazu u Kuli i ispostavila zahteve za smenu ministra unutrašnjih poslova, načelnika Resora državne bezbednosti i njenog zamenika, a potom su uz upotrebu borbenih vozila i naoružanja blokirali auto-put kod Vrbasa a narednih dana i kod Beograda. Navodni povod za pobunu bilo je hapšenje braće Banović 8. novembra na pijaci u Obrenovcu, optuženih pred Haškim tribunalom.

Pobuna je rezultovala smenama u vrhu Resora državne bezbednosti.

Dana 21. septembra 2011. godine uhapšeni su Veselin Lečić, Mića Petraković, Vladimir Potić i Dragoslav Krsmanović bivši pripadnici JSO zbog umešanosti u pobunu iz novembra 2001. godine, a istragom su obuhvaćeni i Milorad Ulemek, Zvezdan Jovanović i Duško Maričić Gumar.[4]

Atentat na premijera[uredi | uredi izvor]

Ukazom Vlade Republike Srbije 25. marta 2003. godine, JSO je rasformiran zbog sumnje da je jedan deo jedinice bio umešan u atentat na premijera Srbije dr Zorana Đinđića, što je kasnije na suđenju i dokazano. Mnogi njeni članovi su nakon atentata optuženi za najteža kriminalna dela, ubistva, otmice, razbojništva, a neki od njih su i osuđeni.

U operaciji Sablja razjašnjeni su brojni zločini pripadnika JSO poput otmice i ubistva bivšeg predsednika Srbije Ivana Stambolića.

Ostali pripadnici prešli su u tada novoformiranu Protivterorističku jedinicu, neki su prešli u Specijalnu antiterorističku jedinicu, a jedan deo u Žandarmeriju.

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Jedinica za specijalne operacije je u svom arsenalu imala raznovrsno naoružanje kako domaće proizvodnje tako i strane. Pored standardnih pištolja Zastava CZ99, automatskih pušaka M70AB2, puškomitraljeza M72, snajpera M76 i Crna Strela, mitraljeza M84 u naoružanju su se nalazili i razni primerci zarobljeni tokom ratnih dejstava poput pušaka R-4 iz švercerskog tovara namenjenog ZNG.

Vozni park jedinice se u početku bazirao na oklopljenim terenskim vozilima marke UAZ-469 i oklopljenim kamionima koji su 2000. godine zamenjeni civilnom verzijom američkog Hamera prerađenog za potrebe jedinice dodavanjem oklopa i naoružanja. Pored improvizovanih oklopljenih vozila u upotrebi su bila i vojna borbena vozila: borbena vozila pešadije M-80A i unikatni samohodni protivavionski top 30mm/2 na bazi BVP M-80 - „Foka“, Borbeno oklopno vozilo i samohodni protivavionski top 20mm/3 BOV-3, kao i vozila zaplenjena od međunarodnih snaga u Bosni i Hercegovini tokom ratova - kanadsko borbeno vozilo Grizli, holandski oklopni transporter YPR-765, britansko oklopno vozilo Sakson i francuski Panhard VBL.[5] U naoružanju su se nalazili i borbeni sistemi nespecifični za specijalne jedinice policije, poput lansera raketa „Košava“ i vozila naoružanih sa bestrzajnim topovima i avionskim lanserima nevođenih raketnih zrna, uglavnom ratnih improvizacija sa Hrvatskog i Bosanskog ratišta, što je jedinici davalo izuzetnu vatrenu moć.

Specifičnost jedinice bila je i eskadrila opremljena različitim tipovima aviona i helikoptera. Avionsku flotu sačinjavali avioni Pajper PA-18, Cesna 172, J-20 Kraguj i helikopteri: dva Bel 206 (zaplenjeni od MUP-a BiH), Gazela i Bel 212 (preuzeti od Saveznog MUP-a kao i jedna naoružana Gazela francuske proizvodnje iz Barskog tovara), Sikorski S-76 i po dva vojna helikoptera tipa Mi-17 i Mi-24.[6]

Pripadnici[uredi | uredi izvor]

Tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije pojedini pripadnici i delovi jedinice bili su umešani u ratne zločine, kriminal i ratno profiterstvo[7].

Deo pripadnika su bili lica sa kriminalnim dosijeima[8].

Broj pripadnika JSO je bio oko 200.

Komandant jedinice od 1991. do 1998. godine bio je general-major JSO-a Franko Simatović Frenki, dok je komandant od 1998. do 2001. godine bio pukovnik JSO-a Milorad Ulemek Legija. Nakon incidenta u klubu „Stupica” i paljenja kafića u Kuli 2001. godine, Milorad Ulemek je dao otkaz, a novi komandant postao je potpukovnik JSO-a Dušan Maričić Gumar.

Činovi[uredi | uredi izvor]

Podoficirski[uredi | uredi izvor]

Niži podoficirski činovi bili su:

  1. pripadnik prve klase
  2. kaplar

Viši podoficirski činovi bili su:

  1. vodnik
  2. stariji vodnik

Oficirski[uredi | uredi izvor]

Niži oficirski činovi bili su:

  1. potporučnik
  2. poručnik
  3. kapetan

Viši oficirski činovi bili su:

  1. major
  2. potpukovnik
  3. pukovnik

Generalski činovi bili su:

  1. general-major

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Thomas & Mikulan 2006, str. 43
  2. ^ Po naređenju: ratni zločini na Kosovu (Izveštaj Human Right Watch-a)
  3. ^ Stoner & McFaul 2013, str. 96
  4. ^ B92: Crvene beretke, od formiranja do danas, Pristupljeno 4. 5. 2013.
  5. ^ „Pojedinacni primerci, Srpski oklop”. Srpskioklop.paluba.info. Pristupljeno 5. 9. 2015. 
  6. ^ „Tajna avijacija državne bezbednosti”. Vreme.co.rs. Pristupljeno 5. 9. 2015. 
  7. ^ „Vreme 819 - Jedinica II: U mrezi Pauka”. www.vreme.com. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  8. ^ „Vreme 638 - Ekskluzivno - dokumenti o Jedinici za specijalne operacije: Vukovi i Zmije”. www.vreme.com. Pristupljeno 14. 9. 2011. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]