Jelena Ivanović Vojvodić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jelena Ivanović Vojvodić
Datum rođenja1962.
Mesto rođenjaPrizren

Jelena Ivanović Vojvodić (Prizren, 1962) srpska je arhitektkinja, dekan i redovni profesor na Fakultetu za umetnost i dizajn Džon Nezbit (Megatrend) univerziteta u Beogradu.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Jelena Ivanović Vojvodić završila je Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu 1987. godine. Radila je kako u Srbiji, tako i u inostranstvu. Od 1984. do 1985. radila je u kancelariji Endruz Kalik saradnici koja se nalazi u Redingu u Engleskoj. Od 1987. do 1991. radila je kao samostalni projektant u Saobraćajnom institutu CIP u Beogradu, a od 1991. do 1994. bila je viši projektant u Ekonomskom birou u Beogradu; 1994-1996. radi u Farmanu u Budimpešti. Od 1996. ponovo radi u Beogradu, a od 2003. do 2007. radila je u Beogas-Akvatermu.

Bila je predsednik Društva arhitekata Beograda od 2004. do 2008, a od 2005. do 2009. bila je član Suda časti Inženjerske komore Srbije.

Godine 2007. sa Goranom Vojvodićem osnovala je arhitektonsko preduzeće VIA d. o.o. u Beogradu. Do sada je realizovala preko 30 objekata, enterijera i planova i bila je nagrađivana za svoj rad.

Jelena je takođe i autorka i jedan je od osnivača projekta BINA (Beogradska internacionalna nedelja arhitekture) i NVO organizacije Dokomomo Srbija.[1]

Na Fakultetu za umetnost i dizajn Megatrend (Džon Nezbit) univerziteta je radila (2009-2017) kao docent, vanredni i redovni profesor, dekan (2016) i prodekan (2017).

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • 2000. Nagrada za najznačajnije delo iz oblasti enterijera za butik sportske opreme Bafalo u Čačku (sa V. Milunović)
  • 2004. Priznanje Salona arhitekture za kvalitet interpolacije u gradskom jezgru za poslovni objekat Eurocentar, ul. Makedonska br. 30, Beograd (sa M. Bojović i S. Litvinović)
  • 2006. Priznanje Salona arhitekture za arhitekturu, Kuća za odmor, Bigovo (sa V. Milunović)
  • 2008. Nagrada Ranko Radović (kategorija II) za multimedija (sa D. J. Provanović, R. Sarić, I. Kucina, D. Marušić, DAB i KCB)[2]

Reference[uredi | uredi izvor]