Jelena Nemanjić Šubić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jelena Nemanjić Šubić
Porodica
SupružnikMladen III Šubić
PotomstvoMladen IV Šubić, Katarina Šubić
RoditeljiStefan Uroš III Dečanski

Jelena Nemanjić Šubić je bila ćerka srpskog kralja Stefana Dečanskog i polusestra srpskog cara Stefana Dušana. Bila je udata za hrvatskog velikaša Mladena III Šubić, bribirskog kneza iz porodice Šubić. Vladali su iz Kliške tvrđave u Dalmaciji. Nakon Mladenove smrti, vladala je kao njegova udovica Skradinom i Klisom.

Manastir Krka[uredi | uredi izvor]

Umetnički prikaz princeze Jelene, Manastir Krka

Manastiru Krka se 1345. godine po prvi put pominje kao zadužbina kneginje Jelene.

Klis i Skradin[uredi | uredi izvor]

Nakon smrti kneza Mladena III Šubića (1348), dalmatinskim gradovima Skradin i Klis vladala je Jelena, u ime njihovog sina Mladena IV.[1] Imala je mnogo protivnika, počev od 1351. godine. Prvo, supruga Pavla III, Katarina Dandolo iz Venecije, zatim Jelena Šubić Kotromanić, majka bosanskog bana Tvrtka I.[1] Tvrtkovu majku je otvoreno podržavao ugarski kralj Lajoš I, iako je Lajoš ove gradove u stvari želio za sebe.[1] Mletačka republika je 1355. ponudila kupovinu ovih gradova od Jelene, ali je ona odbila, a zbog nemogućnosti odbrane gradova od mnogih pretendenata, potražila je pomoć od svog polubrata srpskog cara Dušana Silnog. Dušan je poslao Palmana u Klis, a Đuraša Ilijića u Skradin.[1] Gradovi su kasnije predati, nakon što su stanovnici pokazali nespremnosti i neodlučnost u borbi, dok je Đuraš predao Skradin Mlecima nakon Dušanove smrti (20. decembar 1355).[1] Dušan je tražio mletačku flotu za svoju planiranu kampanju na Carigrad i naredio je Đurašu da preda Skradin ako nije u mogućnosti da ga odbrani.[1] Palman je Klis predao Ugarima bez borbe. On je odveo Jelenu sa sobom, ali je Mladen IV ostao politički zatvorenik.[1]

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
8. Stefan Uroš I
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
4. Stefan Milutin
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
9. Jelena Anžujska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Stefan Dečanski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
10. Georgije Terter
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
5. Ana Terter
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Jelena Nemanjić Šubić
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Marija Paleolog
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Fajfrić 2000, ch. 41.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Fajfrić, Željko (2000) [1998], Sveta loza Stefana Nemanje (na jeziku: srpski) (Internet izd.), Belgrade: Janus; Rastko.