Jelena Šaulić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jelena Šaulić
Jelena Šaulić
Lični podaci
Puno imeJelena Šaulić (udata Bojović)
Datum rođenja(1896-00-00)1896.
Mesto rođenjaJunča do kod Žabljaka, Knjaževina Crna Gora
Datum smrti21. mart 1921.(1921-03-21) (24/25 god.)
Mesto smrtiPljevlja, Kraljevina SHS
Vojna karijera
Služba19171918.
Činkomita
OdlikovanjaKarađorđeva zvezda sa mačevima

Jelena Šaulić, udata Bojović (Junča do kod Žabljaka, 1896Pljevlja, 21. mart 1921) bila je učiteljica, borac, učesnica Topličkog ustanka i komita u Crnoj Gori tokom Prvog svetskog rata.[1]

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Jelena Šaulić rođena je 1896. godine u selu Junča Do, podno Durmitora, kao najmlađe od petoro dece u porodici sveštenika Perka Šaulića. Opisivali su je kao krupnu devojku crne kose, prodornog pogleda, britkog jezika i izuzetne lepote, pa je u narodu ostala uzrečica „Lepa kao Jelena Šaulić”.[2] Zbog sukoba sa Kraljem Nikolom njen otac bio je prinuđen da sa porodicom napusti Crnu Goru, pa Jelena odrasta u Srbiji, u Medveđi. Jelena se odlikovala neobičnom bistrinom uma i najlepšim vrlinama, pa u rekordno kratkom roku uoči Prvog svetskog rata završava učiteljsku školu[3] i dobija nameštenje kao učiteljica u Prizrenu.[1]

Godine ratovanja[uredi | uredi izvor]

Bugari su 17. februara 1917. godine ubili njenu majku Stanu (rođenu Knežević), a četiri dana kasnije buknuo je Toplički ustanak. Među Srbima, koji su se podigli protiv bugarskog zuluma, bili su i sveštenik Perko sa ćerkom Jelenom.[2] Pridružuju se ustaničkim četama Koste Vojinovića na Radan planini. Vešta s puškom, a još više s bombom, Jelena je bila strah i trepet za neprijatelja širom Radan planine po kojoj je vojevao njen Gajtanski odred.[3]

Posle propasti Topličkog ustanka, zajedno sa ocem i grupom ustanika Jelena prelazi u Crnu Goru, gde se priključuju komitskoj četi vojvode Boška Bojovića koja je, po Durmitorskim vrletima, ratovala protiv austrougarskog okupatora.[2] Pamte se podvizi Jelene Šaulić u boju kod Vrela, u januaru 1918. godine. U tom boju zarobljen je i ratni zločinac iz Bosne, Osman Jogunica, koga su komiti osudili na smrt, a presudila mu je lično Jelena.[3] Od hrabre učiteljice nisu strepeli samo okupatori, već i komite kojima borba za slobodu nije bila jedini cilj, već su komitovali i zbog pljačke. Takve komite Jelena je nemilosrdno kažnjavala.[1]

U dnevniku koji je vodila, ostale su zabeležene njene reči o ratnih pohodima i onome što je za otadžbinu učinila:[2]

Kratak život u miru[uredi | uredi izvor]

Po završetku Prvog svetskog rata Jelena se udala za svog ratnog druga, vojvodu Boška Bojovića i sa njim zasnovala porodicu u Pljevljima, gde je nastavila da radi kao učiteljica. Nažalost, od posledica ranjavanja, teškog vojevanja i iscrpljujućeg četovanja 1917. i 1918. godine, Jelena se ubrzo razbolela i umrla 21. marta 1921. godine, tek zakoračivši u dvadesetšestu godinu. Ostala je priča da više od godinu dana posle njene smrti, u znak žalosti, u plemenu Drobnjaka iz kojeg potiče nije bilo veselja niti su se čule gusle i pesma.[3][2]

Odlikovanja i počasti[uredi | uredi izvor]

Jelena Šaulić posmrtno je odlikovana Karađorđevom zvezdom sa mačevima, koja se dodeljuje za izuzetnu hrabrost. Udruženje ratnika i poštovalaca ratova 1912‐1918. iz Pljevalja,[3] podiglo joj je spomen obeležje na Pljevaljskom gradskom groblju gde je sahranjena. Ostala je upamćena kao heroina ustaničke Toplice i nepokornog Durmitora.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Bojović, Boško (2012). „Jelena Šaulić i Šaulići sa Žabljaka”. /www.academia.edu. Pristupljeno 8. 8. 2016. 
  2. ^ a b v g d đ Loš, Tatjana (27. maj 2015). „Neustrašiva Jelena u borbi sa Bugarima i Austrougarima”. Večernje novosti. Pristupljeno 8. 8. 2016. 
  3. ^ a b v g d Giljen, Nikola; Jovićević Jov, Sonja; Mandić, Jelena (1. 10. 2012). „Srpske Amazonke Velikog rata (1914-1918) - Skromne dame gvozdenog srca”. Bašta Balkana. Pristupljeno 6. 8. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Rakočević, Novica (1969). Crna Gora u Prvom svjetskom ratu 1914-1918. Titograd: Istorijski institut. 
  • Kordić, Mile; Ašanin, Mijajlo (1985). Komitski pokret u Crnoj Gori : 1916-1918. Beograd: Nova knjiga. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]