Nacionalni park Jeloustoun

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Јелоустоун)
Gejzir Stari verni

Jeloustoun (engl. Yellowstone) je nacionalni park Sjedinjenih Američkih Država koji se prostire na područjima tri zapadnoameričke savezne države: Vajoming, Montana i Ajdaho.

Opšte[uredi | uredi izvor]

Jeloustoun park je najstariji svetski Nacionalni park utemeljen 1. marta 1872. godine. Rasprostire se na 8 987 km² velikom području a najvećim delom na severozapadu savezne države Vajoming na tromeđi sa saveznim državama Montana i Ajdaho. Park je poznat po svojim gejzirima, toplim izvorima, super vulkanu i ostalim geotermalnim karakteristikama. Najpoznatiji svetski gejzir Stari Verni nalazi se upravo u Jeloustoun parku.

Naziv[uredi | uredi izvor]

Naziv parka potiče od imena reke Jeloustoun koju su francuski traperi zbog žutih litica Jeloustoun Grand Kanjona (koji nije u nikakvoj vezi sa velikim i poznatijim Grand Kanjonom u Arizoni) prozvali Roche Jaune, da bi američki traperi posle taj naziv preveli na engleski Jeloustoun.

Geografski podaci[uredi | uredi izvor]

Jezero Jeloustoun

Oko 96% površine parka Jeloustoun se nalazi u saveznoj državi Vajoming, 3 posto u saveznoj državi Montana a preostalih 1 posto u saveznoj državi Ajdaho. Park je od severa prema jugu dugačak oko 102 km, a od zapada prema istoku oko 87 km vazdušne linije. Površinom od 8 987 km² nadmašuje veličinu dveju saveznih država Roud Ajland i Delaver zajedno.

Reke i jezera pokrivaju oko 5 posto površine parka, a najveća vodena površina je jezero Jeloustoun. Jezero Jeloustoun je 122 metra duboko a njegova obala je dugačka oko 177 km.

Jeloustoun park se nalazi na platou koji je na oko 2 400 metara prosječne nadmorske visine. Najviša kota parka je vrh Igl na 3 462 metra, a najniža je Ris Krik na 1 610 metara nadmorske visine. Park okružuju brojne planine a najistaknutiji vrh je Mount Vašburn sa svojih 3 122 m visine.

U parku se nalazi jedna od najvećih svetskih okamenjenih šuma, koja je sastavljena od stabala koja su se, nakon što su u davnoj prošlosti bila zatrpana pepelom i zemljom, iz drva pretvorila u mineralizovane materijale.

Jeloustoun park takođe obiluje vodenim slapovima od 4,5 pa do 94 m visine koliko je visok najviši slap. U parku su smeštena i dva kanjona Luisov Kanjon kroz koji protiče reka Luis i Grand Kanjon kroz koji protiče reka Jeloustoun.

Klima[uredi | uredi izvor]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Istorija ljudi koji su bili povezani sa parkom započinje prije oko 11.000 godina kada Indijanci na području parka započinju sa lovom i ribolovom. Prvi belci na području parka su bili članovi ekspedicije istraživača Luisa i Klarka a tu su stigli 1805. godine.

Nakon toga dana mnoge su ekspedicije dolazile na područje parka otkrivajući sve njegove lepote.

Kornelijus Hedges, pisac i advokat iz Montane, koji je bio član ekspedicije Vošburn, predložio je da se ovo područje stavi pod zaštitu kao prvi Nacionalni park uopšte, što je i učinjeno, pa je 1872. Jeloustoun proglašen Nacionalnim parkom.

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Grand Prizmatik Spring

Celi Jeloustoun park obiluje termalnim pojavama. Uz gejzire tu su i bazeni vrelog mulja, mlazovi sumporne pare koja izlazi iz prirodnih dimnjaka fumarola te vruća vrela. Sva ta aktivnost potiče od velikog mehura rastaljene stene koja se polagano pomiče ispod tanke zemljine kore i neprestano preti erupcijom.

Pre otprilike 600.000 godina niz snažnih erupcija pogodio je ovaj kraj i podigao je oko 2.590 km² gorja Stenjak te doveo do taloženja ogromne količine pepela i raspršivanja tankog sloja vulkanske prašine preko većeg dela Severne Amerike. Kora koja je izgubila potporu urušila se u prazan prostor stvorivši ogromni krater koji prekriva površinu od 3.100 km².

Kasnije erupcije manjeg intenziteta pepelom i lavom su skoro potpuno ispunile krater prekinuvši tok reke Jeloustoun i stvorivši veliko jezero. Ipak, zahvaljujući lednicima nastalim tokom tri velika ledena doba, a još više uz pomoć tople vode i pare koja je smekšala i obojila u žuto kameni rub kratera, rijeka je polako izdubila današnji Grand Kanjon i spušta se od jezera niz mnoštvo veličanstvenih slapova.

Dokazi davnih erupcija super vulkana najvidljiviji su na grebenu Spesmen Ridž na kojem se nalazi okamenjena šuma drveća. I danas se mogu prepoznati stabla platana, oraha, hrasta, drena i magnolije.

Biljni i životinjski svet[uredi | uredi izvor]

Biljni svet[uredi | uredi izvor]

Bizon

Dominantne biljne vrste koje rastu u parku su šume bora (Pinus contorta) , duglazije (Pseudotsuga menziesii), i mešovite šume Engelmanove srmče (Picea engelmannii) i američke subalpske jele (Abies lasiocarpa)]. Od lišćara zastupljena je američka trepetljika (Populus tremuloides).

Životinjski svet[uredi | uredi izvor]

U parku se nalaze mnoge životinjske vrste: bizon, grizli, mrki medved, vuk, kojot, jelen, los, kratko i dugorogi muflon i puma (planinski lav). Relativno veliki broj bizona zadaje veliku brigu rančerima koji se pribojavaju da bi bizoni mogli zaraziti domaću stoku. Polovina od ukupnog broja bizona je bila izložena bakteriji bruceloze koju su sa svojom stokom doneli Evropljani. Bolest bruceloze može značajno prorediti domaću stoku.

Osim bizona, rančeri se pribojavaju i vukova koji često napadaju domaću stoku i ovce. Do 1994. godine u parku nije bilo vukova jer su sastavno uništavani i ubijani još od 1926. godine. Međutim, odlukom američke kancelarije za ribe i divlje životinje vukovi su 1995. godine vraćeni u Jeloustoun pa sad u višim delovima parka raspolaže oko 300 jedinki. Vukovi se nakon povratka u park ne smatraju ugroženom vrstom pa je njihov krivolov dozvoljen, ali kako dolazi do mešanja sa zaštićenom vrstom vukova koji se sami premeštaju i dolaze u park iz Kanade, onda je gotovo nemoguće razlikovati zaštićene od nezaštićenih vukova.

Nakon što je u prošlosti vuk bio istrebljen iz parka titulu najvećeg lovca nosio je kojot. Kako je kojot bio nesposoban za lov većih životinja koje nisu njegov prirodni plen, tako je među tim životinjama došlo do porasta bolesnih i hromih životinja, te je na taj način poremećena prirodna ravnoteža.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „U.S. Climate Normals Quick Access”. National Oceanic and Atmospheric Administration.  Retrieved on August 19, 2022.
  2. ^ „NOAA Online Weather Data”. National Weather Service.  Retrieved on August 19, 2022
  3. ^ „NOWData – NOAA Online Weather Data”. National Oceanic and Atmospheric Administration. Pristupljeno 8. 6. 2021. 
  4. ^ „Summary of Monthly Normals 1991–2020”. National Oceanic and Atmospheric Administration. Pristupljeno 8. 6. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]