Jovan iz Nikijua

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jovan iz Nikijua bio je episkop grada Nikiju u delti Nila koji je 696. imenovan za arhimandrita manastirâ Gornjeg Egipta. Autor je hronike koja obuhvata razdoblje od Adama i Eve do kraja islamskog pokoravanja Egipta i koja sadrži važne istorijske detalje kojih nema na drugim mestima: između ostalog, u njoj se spominju napadi Bugara na Vizantiju za vreme Asparuha, Kubrata i drugih bugarskih vladara.

Prema Istoriji aleksandrijskih patrijarha od Severa, episkopa grada El Ašumejna (nekadašnjeg Hermopolja), Jovan je živeo za vreme patrijarha Jovana III, Isaka i Simeona I. No, kada je Jovan toliko teško kaznio jednog monaha, navodno zbog moralnog prekršaja, da je ovaj nedugo potom (u roku od deset dana) umro, patrijarh Simeon ga je uklonio iz svog kabineta.

Hronika Jovana iz Nikijua prvobitno je bila na grčkom jeziku sa izuzetkom nekih glava koje se tiču Egipta: one su bile napisane na koptskom, sudeći po oblicima imena. Međutim, ovo delo sačuvano je samo u etiopskoj recenziji urađenoj 1602. na osnovu arapskog prevoda originala. No, neki delovi su nažalost slučajno izostavljeni; tu se posebno ističe onaj deo koji obuhvata razdoblje od 610. do 640.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • The Chronicle of John Bishop of Nikiu, trans. R. H. Charles, London 1916.