Jolanta

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Iolanta spb1

Jolanta Op. 69. je lirska opera ruskog kompozitora Petra Iljiča Čajkovskog u jednom činu. Libreto za operu, napisao je Petrov brat Modest Čajkovski, a zasniva se na predstavi kćer kralja Renea (Kong Renés Datter), danskog pjesnika Henrika Herca. Prevod poeme uradio je Fjodor Miler i adaptirao ju je Vladimir Zovet. Jolanta je premijerno izvedena 18. decembra 1892. godine u Sankt Peterburgu.

Nastanak[uredi]

Nakon završetka rada na operi Pikova drama, Čajkovski se zabrinuo za svoju kreativnost i inspiraciju. Pribojavao se da mu je detaljan i obiman rad iscrpio energiju za nova djela. Juna 1891 započeo je intenzivan rad na Jolanti, i uprkos brigama, kompozicija je bila završena u septembru a orkestracija dva mjeseca kasnije.

Publika je dobrim kritikama prihvatila novo djelo Čajkovskog, iako je sam Čajkovski bio razočaran i pun osjećanja da se ponavlja u poređenju sa ranijim djelima, posebno sa operom Čarobnice.

Izvođenje[uredi]

Jolanta Op. 69. je svetsku premijeru imala 18. decembra 1892. u Marijinskom teatru u Sankt Peterburgu. Orkestrom je dirigovao Eduard Napravnik a glavni scenograf bio je Mihail Ilič Bočarov. Iste večeri kada je premijerno prikazano novo Petrovo djelo, završeno je igranje njegovog baleta Krcko Oraščć.

U Boljšoj teatru1[1] je 1997. godine prikazana izvedba opere sa dva čina, a to je potom ponovljeno i u Belorusiji.2[2]

Prvo igranje izvan Rusije bilo je u Hamburgu 3. januara 1893. godine. Dirigovao je Gustav Maler. Maler je takođe bio dirigent bečke premijere 22. marta 1990. godine. Hronologija Gustava Malera 1891–1900] Jolanta je u Njujorku prvi put predstavljena 1997., a potom i 2011. godine.

Sinopsis[uredi]

Vrijeme radnje: 15. vijek

Mjesto radnje: brda južne Francuske

Scena prva[uredi]

Princeza Jolanta je slijepa od rođenja, ali od nje sakrivaju i da je slijepa i da je princeza. Živi i prelijepom zatvorenom vrtu na kraljevom imanju, sklonjena od ostatka svijeta. O njoj brinu Bertrand i Marta koje joj često pjevaju i donose cvijeće. Jolanta, osjećajući da propušta nešto bitno, postaje tužna. Međutim, njen otac-kralj Rene, zabranjuje svima da otkriju istinu o njenom poreklu i sljepilu. Zaručena je od rođenja za vojvodu Roberta.

Scena druga[uredi]

Nakon što je najavljen dolazak kralja, Bertrand je upozorio Almerika da ne priča o svjetlosti ispred Jolante, ali ni o tome ko joj je otac. Kralj dolazi sa ljekarom, koji mu otkriva da postoje nade u princezino izlečenje, ali da će lijek djelovati samo ako bude psihički spremna na to. To bi značilo da se mora upoznati i suočiti sa svojim sljepilom. Kralj, bojeći se kćerkinog ponašanja ukoliko lečenje ne bi bilo uspješno, odbija doktoreve prijedloge.

Scena treća[uredi]

Robert stiže sa svojim prijateljem, grofom Vaudemontom i priznaje mu zaljubljenost u groficu Matildu, zbog koje želi da izbjegne vjeridbu sa princezom. Vaudemontom nalazi prolaz do skrivenog Jolantinog vrta i ne primjećujući znake upozorenja koji zabranjuju ulazak pod prijetnjom smrću spazi Jolantu. Odmah se zaljubljuje u njenu ljepotu neznajući ko je ona. Robert, iznenađen emocijama svog prijatelja, smatra da je Jolanta zapravo vještica koja je očarala Vaudemonta. Traži od njega da ode, ali on to odbija. Zbog toga, Robert odlazi po vojsku kako bi odveo prijatelja. Vaudemont ponovo odlazi kod Jolante. Tražeći joj crvenu ružu, shvata da je ona zapravo slijepa. Ne mareći za to, on joj priča o svjetlosti i bojama. Jolanta se, opčinjena njegovom pričom, zaljubljuje u njega.

Scena četvrta[uredi]

Kralj zatiče zaljubljeni par. Vaudemont izjavljuje ljubav Jolanti, nevezano za njen defekt. Doktor ponovo govori kralju da postoji šansa za princezino izlečenje i da je može ovo najbolji trenutak da se ono otpočne sada kada je ona upoznata sa svojim nedostatkom. Princeza i dalje ne razumije šta je to vid i nije sigurna da uopšte želi da se liječi. Doktor međutim napominje da bez jake snage i volje, izlečenje nije moguće. Kralj, bjesan što mu je kćerka saznala istinu o sebi, naređuje ubistvo Vaudemonta. On saopštava Jolanti da će Vaudemont umrijeti ako doktor ne povrati njen vid. Jolanta nevoljno prihvata liječenje, neznajući da je cijela priča o ubistvu zapravo način njenog oca da je motiviše da progleda. Robert se vraća sa vojskom i priznaje kralju da je zaljubljen u drugu ženu, ali da će ispuniti svoju obavezu i oženiti njegovu kćer. Međutim, kralj ga oslobađa obaveze. Jolantino liječenje je bilo uspješno i ona sada može da vidi. Isprva zbunjena prizorom oko sebe,Jolanta na kraju pjeva o čarobnom svijetu koji je za nju sada nov. Svi slave.

Izvori[uredi]

Spoljašnje veze[uredi]