Josip Čorak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Josip Čorak
Lični podaci
Puno imeJosip Čorak
Datum rođenja(1943-06-14)14. jun 1943.
Mesto rođenjaRastoka, Kraljevina Jugoslavija (dejure)
NDH (defakto)
Datum smrti28. novembar 2023.(2023-11-28) (80 god.)
DržavljanstvoSFRJ
Hrvatska
Visina1,89 m
Sportske informacije
Sportrvanje (grčko rimski)
KlubHK Lika, Zagreb

Josip Čorak (Rastoka, Gospić, 14. jun 194328. novembar 2023[1]) bio je jugoslovenski i hrvatski rvački reprezentativac. Bio je član HK Lika iz Zagreba. Takmičio se u poluteškoj kategoriji (do 90 kg).

Sportska karijera[uredi | uredi izvor]

Rvanjem se počeo baviti kao osamnaestogodišnjak u HK Partizanu iz Gospića, da bi karijeru nastavio u klubovima Lokomotiva, Sljeme i Lika iz Zagreba u kojem je i ostao po završetku takmičarske karijere, kao takmičar (veterani), trener i potpredsedmik kluba. Takmičio se u dva stila, grčko-rimskkom i slobodnom stilu, ali su njegovi glavni uspesi bili u grčko-rimskom stilu.

Prvo prvenstvo Jugoslavije osvojio je 1966. godine, u poluteškoj kategoriji grčko rimskim stilom Do 1976. godine, usledilo je još deset titula prvaka u poluteškoj i teškoj kategoriji. Debitovao je na međunarodnom takmičenju na Svetskom prvenstvu 1965. u Tampereu u grčko-rimskom stilu. Tamo je u poluteškoj kategoriji podelio 10 mesto. Od 1966. do 68.-e, učestvovao je na evropskom i svetskom prvenstvu bez velikog uspeha, da bi na Evropskom prvenstvu u Modeni1969. osvojio titulu prvaka Evrope posle četiri pobede u toku takmičenja. U finalu je pobedio Norvežanina Tore Hema.[2] Sledeće godine na Evropskom prvenstvu u Berlinu je bio treći a na Svetskom prvenstvu u Edmontonu, zauzeo je veoma dobro četvrto mesto u veoma jakoj konkurenciji.

Godine 1971 na Svetskom prvenstvu u Sofiji Čorak je bio šesti, da bi sledeće godine na Olimpijskim igrama u Minhenu dostigao vrhunac svoje karijere osvojivši srebrnu olimpijsku medalju. Porazio je u drugom kolu trostrukog osvajača olimpijskih medalja i olimpijskog pobednika iz Meksiko Sitija, Nemca Lotara Meca, zatim Rumuna Nikolae Neguta, nerešio je sa Poljakom Česlavom Kviecinskim i u odlučujućem meču izgubio od dvostrukog olimpijskog pobednika, višestrukog svetskog i evropskog prvaka sovjetskog rvača Valerija Rezanceva.

Posle ovog uspeha, on je završio svoju međunarodnu rvačku karijeru ali je učestvovao na prvenstvima Jugoslavije još nekoliko godina. Takmičio se i u ekipnim, nacionalnim i evropskim prvestvima sa svojim klubom Lika, koja je bila nacionalni ekipni prvak a na Evropskim ekipnim prvenstvima je 1972. i 1975. godine zauzela treće mesto.

Posle završetka karijere učestvovao je kao veteran na Svetskim prvenstvima za veterane a pobeda na prvenstvu u Beogradu 2005. godine, bila mu je 11 svetska titula, čime je ušao u Ginisovu knjigu rekorda.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]