Josif Genesije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Josif Genesije (grčki: Γενἐσιος) je bio vizantijski istoričar iz 10. veka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Genesije je bio član ugledne vizantijske porodice i visoki dvorski činovnik. Pripadao je literarnom krugu Konstantina Porfirogenita. Njemu je i posvetio svoje istorijsko delo u 4 knjige (Βασιλείαι - Istorija careva). Delo je nastalo između 944. i 959. godine. Obrađuje period između 813. i 886. godine. Sam Genesije navodi da je pisao na osnovu usmenog predanja i kazivanja starijih savremenika događaja. Od pisanih izvora koristio je žitija, naročito patrijarha Nićifora i Ignjatija i hroniku Georgija Monaha. Genesijevo delo je pristrasno i daje negativnu sliku o ikonoborcima. Simpatinje Makedonsku dinastiju. Jezik Genesija je težak i izveštačen. Genesije daje podatke o Slovenima, uglavnom o maloazijskim Slovenima u 9. veku i njihovom učešću u građanskom ratu 821-2. godine poznatom kao ustanak Tome Slovena. Za ovaj događaj Genesije je najopširniji izvor.

Literatura[uredi | uredi izvor]