Johanes Vajdenhajm
Ovaj članak je siroče zato što nijedan članak ne vodi ka njemu. Ako možete, dodajte veze ka ovom članku u relevantnim člancima Pogledajte kako se menja strana za pomoć, ili stranu za razgovor. Uklonite ovu poruku kada završite. (oktobar 2024) |
| Johanes Vajdenhajm | |
|---|---|
| Lični podaci | |
| Puno ime | Ladislaus Johanes Jakob Šmid |
| Nadimak | Johanes Vajdenhajm, nem. Johannes Weidenheim |
| Datum rođenja | 25. april 1918. |
| Mesto rođenja | Bačka Topola, Austrougarska |
| Datum smrti | 8. jun 2002. (84 god.) |
| Mesto smrti | Bon, Nemačka |
| Književni rad | |
| Najvažnija dela | Kalemegdan, Turski očenaš, Priče iz Marezija, Panonska novela |
Johanes Vajdenhajm (nem. Johannes Weidenheim; Bačka Topola, 25. april 1918 — Bon, 8. jun 2002) bio je nemački književnik i prevodilac.
Njegova najznačajnija dela su romani Kalemegdan, Turski očenaš i Povratak u Marezi, pripovetke Priče iz Marezija i Panonska novela. Prevodio je dela Ive Andrića, Mihaila Lalića i mnogih drugih srpskih pisaca na nemački jezik.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Johanes Vajdenhajm, zapravo Ladislaus Johanes Jakob Šmid, rodio se 1918. godine u Bačkoj Topoli. Školovao se u Vrbasu gde je završio Nemačku učiteljsku školu. Za vreme Drugog svetskog rata, otišao je u Nemačku. Njegovo umetničko ime je vezano za Vrbas tako što je reč na nemačkom vrba - nem. Weide spojio sa rečju nem. Heim, što znači dom.[1]
Do 1952. godine radio je kao učitelj a od 1955. do 1973. bio je urednik kelnskog glasnika nem. Blätter für deutsche und internationale Politik, a potom se posvetio književnom radu.
Umro je 8. juna 2002. godine u Nemačkoj.
Stvaralaštvo
[uredi | uredi izvor]Romani
[uredi | uredi izvor]Objavio je više romana, među kojima je Kalemegdan (nem. Kalemegdan) (1948), Turski očenaš (nem. Das türkische Vaterunser) (1955), Susret ili sastajalište s one strane krivice (nem. Treffpunkt jenseits der Schuld) (1956), Čoveče, kakvo vreme ili buva u nemačkoj bundi (nem. Мensch, was für eine Zeit oder eine Laus im deutschen Pelz) (1968). Njegovo najbolje delo je Povratak u Marezi (nem. Heimkehr nach Maresi) (1994) [1] U romanu Povratak u Marezi detaljno govori o osnivanju Gimnazije i njenom osnivaču Andreasu Skolki sa potpuno tačnim biografskim i istorijskim podacima.[2] Najvećim delom, u romanu Povratak u Marezi, starnice knjige je posvetio Revoluciji 1848/49. i odnosima Srba i Mađara kao i Srba i Nemaca.[2]

Pripovetke
[uredi | uredi izvor]Objavio je i niz pripovedaka: Letnja svetkovina u Mareziju (nem. Ein Sommerfest in Maresi) (1956), Marezijana (nem. Maresiana) (1960), Panonska novela. Životna povest Katarine D. (nem. Pannonische Novelle. Lebenslauf der Katharina D.), (1963) i druge. Jedno od njegovih poslednjih objavljenih dela je Marezi. Detinjstvo u jednom podunavsko-švapskom selu (nem. Maresi. Eine Kindheit in einem donauschwäbischen Dorf) (1999). To je autobiografija u kojoj je literarizovano njegovo sećanje na ljude, događaje i pojave.[1]
Prevodi
[uredi | uredi izvor]Bio je odličan poznavalac srpskog jezika, pa je na nemački preveo niz dela iz srpske književnosti. Između ostalih, prevodio je dela Ive Andrića, Mihaila Lalića, Eriha Koša, Miodraga Bulatovića, Jare Ribnikar, Mladena Oljače i drugih.
Do danas na srpski jezik prevedena su tri Vajdenhajmova dela, koja su u razmaku od desetak godina doživela dva ili tri izdanja. Roman Povratak u Marezi (objavljen 1999. i 2002), knjiga Panonska novela (objavljena 2001) i Priče iz Marezija (izbor pripovedaka objavljen 2001. godine)[2]
Reference
[uredi | uredi izvor]Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Literatura od i o Johanesu Vajdenhajmu na zvaničnom sajtu Nemačkoj nacionalnoj biblioteci