Jupici

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jupici
Sugpijat igrač sa Agngvak'-om
Ukupna populacija
~35.589[1] (2010)
Regioni sa značajnom populacijom
 SAD ~33.889[1]
 Rusija
  •  Čukotka
  • ~1,700
    Jezici
    jupički jezici i engleski jezik na Aljasci; ruski jezik u Sibiru
    Religija
    Hrišćanstvo (Ruska pravoslavna crkva i Moravska crkva), Šamanizam, Ateizam
    Srodne etničke grupe
    Aleuti, Inuiti, Inupijati i Sirenički Eskimi
    Omladina Huper Beja (Aljaska), 1930. godine
    Čupik sa Nunivaka sa maskom gavrana. Gavran je poznat pod nazivom (čugtunski tulukagur) Elam Cua ili Kreator u mitologiji Čugtuna (Čupika)
    Juitkinja drži kljove morža, Rusija

    Jupici su grupa autohtonih naroda zapadne, jugozapadne i centralne Aljaske i Ruskog dalekog istoka. Oni su etnička grupa Eskima i srodni su Inuitima i Inupijatima. U grupu Jupik naroda spadaju:

    Populacija[uredi | uredi izvor]

    Centralnoaljaski Jupici su najbrojnija grupa među autohtonim narodima Aljaske i govore centralnoaljasko-jupički jezik, iz famije eskimsko-aleutskih jezika.

    Na popisu stanovništva 2001. godine u SAD-u, populacija Jupika je broja preko 24.000 ljudi,[4] od kojih više od 22.000 živi u Aljaskoj. To je većina od sedamdesetak i više zajednica koje žive na tradicionalnim teritorijama Jupika zapadne i jugozapadne Aljaske.[4] U rezultate popisa Jupika ulaze i 2.355 Sugpijata. U Rusiji živi oko 1.700 Jupika.[5]

    Etimologija imena[uredi | uredi izvor]

    Jupik (množina Jupici) dolazi od jupičke reči juk (znači "osoba") i sufiksa -pik (znači "pravi" ili "iskonski"). Bukvalni prevod bi bio "pravi ljudi".

    Reč "osoba/čovek" (ljudsko biće) se na jezicima Jupika i Inuita kaže ovako:

    Eskimsko-aleutski jezici jednina dvojina množina
    Jupički jezici
    Sirenički jezik juh (nepoznato) jugij
    Čaplinski jezik juk ? juit
    Naukanski jezik juk ? juget
    Centralnoaljasko-jupički jezik juk juuk juut / juuget
    Čevačkočupički jezik cuk cuugek cuuget
    Nunivačkočupički jezik cug cuug cuuget
    Alutički ili Sugpijatski suk suuk suuget
    Inuitski jezici
    Inupijatski jezik injuk injuuk injuit / inuič
    Inuvijaluktunski jezik injuk injuuk injuit
    Inuktitutski jezik inuk inuuk inuit
    Grenlandski jezik inuk (nepoznato) inuit

    Poreklo[uredi | uredi izvor]

    Zajednički predak (grupa ljudi) svih Eskima i Aleuta (kao i raznih paleosibirskih jezičkih grupa) je iz istočnog Sibira i Beringov moreuz je prešao pre oko 10.000 godina.[6] Istraživanja krvnih grupa su kasnije potvrdila kasnija lingistička i molekularna otkrića, koja sugerišu da je predak autohtonih naroda Amerika došao u Severnu Ameriku pre predaka Eskima i Aleuta. Izgleda da se dogodilo nekoliko odvojenih talasa migracije iz Sibira do Amerika preko kopnenog mosta Beringovog moreuza.[7] Ovaj most je postojao pre 20.000 do 8.000 godina, za vreme poslednje glacijacije. Do pre oko 3.000 godina, preci Jupika su se naselili na obalama današlje zapadne Aljaske. Seobe obalama i tokovima reka Jukon i Kaskokvim su krenule oko 1400. n.e. i naposletku stale u gornjim tokovima reka Jukon (selo Pajmjut) i Kaskokvim (selo Vrana).

    Juiti možda predstavljaju frakciju Eskima povratnika u Sibir iz Aljaske.[8]

    Kultura[uredi | uredi izvor]

    Maska Jupika, Sitka, Aljaska u kolekciji Aljaskog državnog muzeja
    Korpa Jupika

    Proleće i leto, porodice tradicionalno provode na ribolovačkim kampovima, dok se zimi okupljaju u veće grupe sa pripadnicima okolnih sela i tako provode zimu. Mnogo porodice se još uvek tradicionalno hrane, loveći losose i tuljane.

    Muške zajedničke kući ili kasdžikimaju centralne široke prostorije za festivale koji uključuju pevanje, igranje i pripovedanje priča. Kasdžik se koristi najčešće u toku zimskih meseci, jer se tokom ostalih sezona, muškarci kreću sa svojim porodicama u potrazi za hranom. Pored ceremonijalne i festivalske namene, ove kuće imaju ulogu da mlade dečake nauče veštinama preživljavanje i lova, kao i drugih životnih lekcija. Dečaci se uče kako da naprave oružje i oruđe, ali tokom zimskih meseci i kako da naprave kajake. U ceremonija učestvuju šamani.

    Ženske kuće ili ena su tradicionalno pored muških. U nekim oblastima su ove kuće povezane tunelom. Žene podučavaju mlade devojke kako da štave i ušivaju kožu, obrađuju i kuvaju lovinu i tkaju. Dečaci žive sa majkama do njihove 5. godine i potom prelaze u kasdžike. Svake zime, u periodu između 3 do 6 nedelja, dolazi do prelaska dece iz muških u ženke kuće i obrnuto, ne bi li se svi naučili osnovnim preživljavajućim veštinama.

    U zajedničkim igrama, učesnici plesa ne pomeraju donje delove tela, već samo torzo i ruke prateći ritam. Ovaj nedostatak dinamike je nadomešten ekspresivnošću plesova.

    Jupici su jedinstveni među narodima Amerike po tome što deca dobijaju imena po poslednjoj preminuloj osobi zajednice.

    Kuspuk (kaspek) je tradicionalni odevni predmet koji se nosi kako u zvaničnim tako i običnim prilikama. Lampa od ulja tuljana ili (nanik) je jako važan deo nameštaja.[9]

    Jezik[uredi | uredi izvor]

    Postoji pet jupičkih jezika (svi srodni inuktitutskom) koji su u širokoj upotrebi. Više od 75% Jupika govori tečno ove jezike. Jupici sa Aljaske i iz Sibira, slično Inupijatima su usvojili pismo misionara Moravske crkve tokom 1760-ih na Grenlandu. Aljaski Jupici i Inupijati su jedini severni autohtoni narodi koji su razvili svoje sisteme hijeroglifa, mada su ti sistemi izumrli zajedno sa ljudima koji su ih napravili.[10] Tokom kasnog 19. veka, moravski misionari su upotrebili Jupike u crkvama na jugozapadu Aljaske i preveli svete tekstove na jezike Jupika.

    Cela eskimsko-aleutska porodica jezika, kao i ostali aljaski jezici su pokazani dole.[11] Evo i verifikovanog stabla pomenute familije jezika (važi samo za Eskimsko-aleutske jezike ):

    Majka sa detetom iz grupe Nunivačih Čupika

    Vidi još[uredi | uredi izvor]

    Reference[uredi | uredi izvor]

    1. ^ a b „Popis autohtonih naroda SAD-a”. Popis stanovništa SAD-a. Pristupljeno 10. 9. 2017. 
    2. ^ „Jupici Istočnog Sibira”. Kolekcija domorodačkih znanja. Arhivirano iz originala 12. 11. 2013. g. Pristupljeno 10. 9. 2017. 
    3. ^ „Skidanje kratkog video zapisao o Jupicima”. Na ledu Beringovog mora. Pristupljeno 10. 9. 2017. 
    4. ^ a b „Popis stanovnika SAD-a” (PDF). Američki Indijanci i ostali autohtoni narodi SAD-a. Pristupljeno 10. 9. 2017. 
    5. ^ „Enciklopedija autohtonih naroda Amerike”. Jupici. Arhivirano iz originala 10. 09. 2017. g. Pristupljeno 10. 9. 2017. 
    6. ^ Naske and Slotnick, 1987, p. 18.
    7. ^ Naske and Slotnick, 1987, pp. 9–10.
    8. ^ „Novo nalazi naseljavanja Amerike”. Popularna Arheologija. Pristupljeno 10. 9. 2017. 
    9. ^ „Životinjske lampe”. Nacionalni muzej severnoameričkih Indijanaca. Arhivirano iz originala 10. 09. 2017. g. Pristupljeno 10. 9. 2017. 
    10. ^ „Jezik Inuktituta”. Inuktituti - putevima Inuita. Pristupljeno 10. 9. 2017. 
    11. ^ „Centar za autohtone jezike Aljaske”. Arhivirano iz originala 23. 01. 2009. g. Pristupljeno 10. 9. 2017. 
    12. ^ „Eskimski jezici”. Etnologija svetskih jezika. Pristupljeno 10. 9. 2017. 

    Literatura[uredi | uredi izvor]

    • Barker, James H. (1993). Always Getting Ready — Upterrlainarluta: Yup'ik Eskimo Subsistence in Southwest Alaska. Seattle, WA: University of Washington Press.
    • Branson, John and Tim Troll, eds. (2006). Our Story: Readings from Southwest Alaska — An Anthology. Anchorage, AK: Alaska Natural History Association.
    • Federal Field Committee for Development Planning in Alaska. (1968). Alaska Natives & The Land. Washington, DC: U.S. Government Printing Office.
    • Campbell, Lyle (1997). American Indian languages: The historical linguistics of Native America. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-509427-5. .
    • Fienup-Riordan, Ann. (1983). The Nelson Island Eskimo: Social Structure and Ritual Distribution. Anchorage, AK: Alaska Pacific University Press.
    • Fienup-Riordan, Ann. (1990). Eskimo Essays: Yup'ik Lives and How We See Them. New Brunswick, NJ: Rutgers University Press.
    • Fienup-Riordan, Ann. (1991). The Real People and the Children of Thunder: The Yup'ik Eskimo Encounter With Moravian Missionaries John and Edith Kilbuck. Norman, OK: University of Oklahoma Press.
    • Fienup-Riordan, Ann. (1994). Boundaries and Passages: Rule and Ritual in Yup'ik Eskimo Oral Tradition. Norman, OK: University of Oklahoma Press.
    • Fienup-Riordan, Ann. (1996). The Living Tradition of Yup'ik Masks: Agayuliyararput (Our Way of Making Prayer). Seattle, WA: University of Washington Press.
    • Fienup-Riordan, Ann. (2000). Hunting Tradition in a Changing World: Yup'ik Lives in Alaska Today. New Brunswick, NJ: Rutgers University Press.
    • Fienup-Riordan, Ann. (2001). What's in a Name? Becoming a Real Person in a Yup'ik Community. University of Nebraska Press.
    • Jacobson, Steven A., compiler. (1984). Yup'ik Eskimo Dictionary. Fairbanks, AK: Alaska Native Language Center, University of Alaska Fairbanks.
    • Jacobson, Steven A. "Central Yup’ik and the Schools: A Handbook for Teachers." Juneau: Alaska Native Language Center, 1984.
    • Kizzia, Tom. (1991). The Wake of the Unseen Object: Among the Native Cultures of Bush Alaska. New York: Henry Holt and Company.
    • MacLean, Edna Ahgeak. “Culture and Change for Iñupiat and Yupiks of Alaska.” 2004. Alaska.
    • Mithun, Marianne (1999). The languages of Native North America. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-23228-9. 
    • Morgan, Lael, ed. (1979). Alaska's Native People. Alaska Geographic 6(3). Alaska Geographic Society.
    • Naske, Claus-M. and Herman E. Slotnick. (1987). Alaska: A History of the 49th State, 2nd edition. Norman, OK: University of Oklahoma Press.
    • Oswalt, Wendell H. (1967). Alaskan Eskimos. Scranton, PA: Chandler Publishing Company.
    • Oswalt, Wendell H. (1990). Bashful No Longer: An Alaskan Eskimo Ethnohistory, 1778–1988. Norman, OK: University of Oklahoma Press.
    • Pete, Mary. (1993). "Coming to Terms." In Barker, 1993, pp. 8–10.
    • Reed, Irene, et al. Yup’ik Eskimo Grammar. Alaska: U of Alaska, 1977.
    • de Reuse, Willem J (1994). Siberian Yupik Eskimo: The language and its contacts with Chukchi. Studies in indigenous languages of the Americas. Salt Lake City: University of Utah Press. ISBN 978-0-87480-397-6. .

    Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]