Juto-astečki jezici
Juto-astečki jezici | |
---|---|
Geografska rasprostranjenost | SAD (Zapad) i Meksiko |
Jezička klasifikacija |
|
Podpodela | |
ISO 639-5 | azc |
Glotolog | utoa1244[1] |
Područje rasprostranjenosti severnih i južnih juto-astečkih jezika |
Juto-astečki jezici su porodica jezika kojima se govori na prostoru Srednje Amerike i zapadnog dela SAD. Juto-astečka porodica jezika je jedna od najvećih porodica jezika u Amerikama po broju govornika, broju jezika i geografskoj rasprostranjenosti.[2] Prema "Etnologu" ukupan broj jezika koji pripadaju ovoj porodici jezika je 61, a ukupan broj ljudi koji njima govore je 1.910.922[3]. Juto-astečkim jezicima se govori u velikom delu zapadnih SAD (Oregon, Ajdaho, Montana, Juta, Kalifornija, Nevada, Arizona) i u zapadnom, centralnom i južnom Meksiku, a govornika ovih jezika ima i u centralnoj Americi (pipilski jezik u El Salvadoru). Iz samog imena ove jezičke porodice se može zaključiti koji prostor obuhvata, jer ono u sebi sadrži imena naroda Juta koji naseljava prostor današnje američke države Jute i imena naroda Asteka koji naseljavaju srednji Meksiko. Narodi koji govore ovim jezicima pripadaju jutoastečkoj porodici naroda.
Juto-astečka porodica jezika je jedna od najvećih jezičkih porodica na američkim kontinentima bez obzira da li se posmatra po broju govornika, površini na kojoj se govori ili po broju jezika koji čine ovu porodicu jezika. Najseverniji jezik iz ove porodice je šošonski jezik, a najjužniji jezik je pipilski jezik. Jezik sa najvećim brojem govornika je navatl (astečki) jezik sa oko 1.500.000 govornika. Smatra se da je pradomovina juto-astečkih jezika jugozapad SAD ili severozapad Meksika. Najverovatnije teritorija današnjih američkih država Arizone i Nju Meksika i meksičkih država Sonore i Čivave.
Klasifikacija[uredi | uredi izvor]
Ideja o postojanju ove porodice prihvaćena je još početkom 20. veka, ali su sličnosti između nekoliko jezika ove porodice utvrđene još sredinom 19. veka.
Juto-astečki jezici se mogu svrstati u 6 grupa i 2 izolovana jezika u okviru porodice[4], od kojih: 2 grupe i 2 izolovana jezika čine šošonski odeljak, 3 grupe čine sonorski odeljak i 1 grupa čini navski odeljak. Sonorski i navski odeljak se mogu grupisati u južne juto-astečke jezike, dok šošonski odeljak predstavlja severne juto-astečke jezike.
Severni juto-astečki jezici:
- I) Šošonski odeljak (U SAD):
- (1) Numička grupa (plato šošonska grupa):
- (a) Zapadnonumička podgrupa:
- Monski jezik
- Severnopajutski jezik (uključuje i banočki)
- (b) Centralnonumička podgrupa:
- Šošonski jezik
- Komančijski jezik
- Timbiški jezik (ili panamintski jezik)
- (v) Južnonumička podgrupa:
- Kavaiški jezik
- Jutsko-južnopajutsko-čimeuevski jezik (ili kolorado riv`rski jezik, dijalekti su: jutski, južnopajutski i čimeuevski)
- (2) Tubatulabalski jezik;
- (3) ?Takička grupa (u južnoj Kaliforniji):
- (a) Seranska podgrupa:
- Seranski jezik
- Kitanemučki jezik
- Tongvanski jezik (ili gabrielenjsko-fernandenjski jezik)
- ?Tataviamski jezik
- (b) Kupanska podgrupa:
- Luisenjsko-huanenjski jezik
- Kavijski jezik (ili iviljuatski jezik)
- Kupenjski jezik
- ?Nikolenjski jezik
- (4) Hopski jezik
Južni juto-astečki jezici:
- II) Sonorski odeljak:
- (1) Tepimanska grupa (ili pimička ili pimanska grupa):
- Pimsko-papaški jezik (ili oodhamski jezik)
- Donjopimski jezik (ili pima baho ili oob noočki jezik)
- Tepekanski jezik
- Tepehuanski jezik (ili oothamski)
- (2) ?Tarakahitička grupa (ili tarakahitanska ili jakijska grupa):
-
- Tarahumarski jezik (ili raramurski jezik)
- Varihijski jezik
- (b) Kahitanska podgrupa:
- Jakijski jezik (ili joemski jezik)
- Majoanski jezik (ili joremski jezik)
- (v) Tubarski jezik
- (g) Opatanski jezik (dijalekti su: eudevski, teguimski (ili orski) i jovski)
- (3) Koračolska grupa (ili koranska grupa):
- III) Navski (astečki) odeljak:
- (1) Navska grupa (ili astečka grupa):
- Navatl jezik (ili astečki jezik)
- Pipilski jezik
- Pokutečki jezik
Neki lingvisti povezivali su ovu porodicu sa drugim jezičkim porodicama u Americi. Bendžamin Vorf je svojevremeno povezao juto-astečke jezike sa kajova-tanoanskim jezicima u tzv. astečko-tanoansku superfamiliju. Lajl Kembel (1997) i brojni drugi specijalisti na ovom polju smatraju ovu hipotezu izglednom, ali ne i definitivno dokazanom. Džozef Grinberg (1987) je uključio juto-astečke jezike, zajedno sa kajova-tanoanskim i oto-mange jezicima u centralnoamerički ogranak svoje kontroverzne amerindijanske makro-porodice, koja po njegovom mišljenju uključuje sve jezičke porodice na Američkom kontinentu, izuzimajući eskimsko-aleutske i na-dene jezike.
Pra-juto-astečki jezik i pradomovina Jutoasteka[uredi | uredi izvor]
Pra-juto-astečki jezik je hipotetički zajednički predak svih juto-astečkih jezika. Priznati stručnjaci za istoriju juto-astečke jezičke grupe obično smeštaju pradomovinu pra-juto-astečkog jezika i Prajutoasteka u graničnu oblast između SAD i Meksika i to u brdske oblasti američkih država Arizone i Nju Meksika i susedne oblasti meksičkih država Sonora i Čivava. Što približno odgovara površini pustinje Sonora i zapadnom delu pustinje Čivava. Prajezik su koristili mezolitski lovci-sakupljači u Aridoamerici, pre oko 5.000 godina.
Fauler je na osnovu indicija o mogućoj ekološkoj niši koju su zauzimali Prajutoasteci, rekonstruisao mogući rečnik biljnog sveta pra-juto-astečkog jezika. Na osnovu toga je smestio središte pra-juto-astečkog dijalekatskog kontinuuma u središnju Arizonu, pri čemu su severni dijalekti dopirali do Nevade i Pustinje Mohave, a južni dijalekti su preko Tepimanskog koridora dopirali do Meksika.[5] Pradomovina Numičkih jezika je smeštena u južni deo Kalifornije blizu Doline Smrti, a pradomovina predložene južne juto-astečke grupe je smeštena na obalu Sonore.[6]
Prema drugoj suprotstavljenoj teoriji, koju je objavila 2001. Džejn H. Hil, na osnovu njenog rekonstruisanog rečnika proto-juto-astečkih termina vezanih za kukuruz, pradomovina pra-juto-astečkog je mnogo južnije. Prema njenoj teoriji, Prajutoasteci su bili uzgajivači Kukuruza u Mezoamerici, koji su se postepeno pomerali na sever, pre 4.500 do 3.000 godina. Geografsko rasprostiranje govornika se podudarilo sa razbijanjem jezičkog jedinstva.[7][8] Ova hipoteza je kritikovana po nekoliko osnova i drugi Juto-Astekanisti je ne prihvataju.[9][10][11][12][13] Prema istraživanju vezanog za poljoprivredne termine koju je sproveo Meril 2012, poljoprivredni termini se mogu rekonstruisati samo za južne juto-astečke jezike. Što podržava zaključak da se Prajutoasteci nisu bavili poljoprivredom, nego da su je prihvatili tek nakon što su naselili Mezoameriku dolazeći sa severa.[14]
Prema skorašnjoj teoriji Davida L. Šaula postoje dokazi koji sugerišu kontakt između pra-juto-astečkog i jezika srednje Kalifornije kao što su eselenski i jokatski. Prema ovoj teoriji pra-juto-astečkim se govorilo u Centralnoj Dolini Kalifornije i činio je deo drevnog kalifornijskog jezičkog prostora.[15]
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Svi jezici ove grupe su aglutinativni. Često su čak i polisintetički.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Uto-Aztecan”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History.
- ^ Caballero 2011.
- ^ Lewis, M. Paul, Gary F. Simons, and Charles D. Fennig (eds.). 2016. Ethnologue: Languages of the World, Nineteenth edition. Dallas, Texas: SIL International.
- ^ Swadesh vocabulary lists for Uto-Aztecan languages (from Wiktionary's Swadesh-list appendix)
- ^ Fowler 1983.
- ^ Campbell 1997, str. 137.
- ^ Hill 2001.
- ^ Hill 2010.
- ^ Kemp et al. 2010.
- ^ Merrill et al. 2010.
- ^ Brown 2010.
- ^ Campbell 2003.
- ^ Campbell & Poser 2008, str. 346-350.
- ^ Merrill 2012.
- ^ Shaul 2014.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Brown, Cecil H. (2010). „Lack of linguistic support for Proto-Uto-Aztecan at 8900 BP (letter)” (PDF). Proc. Natl. Acad. Sci. USA. 107 (15): E34. PMC 2841887 . PMID 20231478. doi:10.1073/pnas.0914859107. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 25. 08. 2016.
- Caballero, G. (2011). „Behind the Mexican Mountains: Recent Developments and New Directions in Research on Uto‐Aztecan Languages”. Language and Linguistics Compass. 5 (7): 485—504. doi:10.1111/j.1749-818x.2011.00287.x.
- Campbell, Lyle (1997). American Indian Languages: The Historical Linguistics of Native America. Oxford University Press.
- Campbell, Lyle (2003). „What drives linguistic diversification and language spread?”. Ur.: Bellwood, Peter; Renfrew, Colin. Examining the farming/language dispersal hypothesis. Cambridge(U.K.): McDonald Institute for Archaeological Research. str. 49—63.
- Campbell, Lyle; Poser, William J. (2008). Language classification, history and method. Cambridge University Press.
- Cortina-Borja, M; Valiñas-Coalla, L (1989). „Some remarks on Uto-Aztecan Classification.”. International Journal of American Linguistics. 55: 214—239. doi:10.1086/466114.
- Cortina-Borja, M.; Stuart-Smith, J.; Valiñas-Coalla, L. (2002). „Multivariate classification methods for lexical and phonological dissimilarities and their application to the Uto-Aztecan family”. Journal of Quantitative Linguistics. 9 (2): 97—124. doi:10.1076/jqul.9.2.97.8485.
- Dakin, Karen (1996). „Long vowels and morpheme boundaries in Nahuatl and Uto-Aztecan: comments on historical developments” (PDF). Amerindia. 21. Arhivirano iz originala (PDF) 13. 11. 2018. g. Pristupljeno 24. 12. 2017.
- Fowler, Catherine S. (1983). „Some lexical clues to Uto-Aztecan prehistory”. International Journal of America Linguistics. 49 (3): 224—257. doi:10.1086/465789.
- Goddard, Ives (1996). „Introduction”. Ur.: Goddard, Ives. Handbook of North American Indians. 17. Washington, D.C.: Smithsonian Institution. str. 1—16.
- Haugen, J. D. (2008). Morphology at the interfaces: reduplication and noun incorporation in Uto-Aztecan. Vol. 117. John Benjamins Publishing.
- Heath, J. (1978). „Uto-Aztecan* na-class verbs”. International Journal of American Linguistics. 44 (3): 211—222. doi:10.1086/465546.
- Hill, Jane H. (decembar 2001). „Proto-Uto-Aztecan”. American Anthropologist. New Series. 103 (4): 913—934. doi:10.1525/aa.2001.103.4.913.
- Hill, Jane H. (2010). „New evidence for a Mesoamerican homeland for Proto-Uto-Aztecan” (PDF). PNAS. 107 (11): E33. PMC 2841890 . PMID 20231477. doi:10.1073/pnas.0914473107. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 25. 08. 2016.
- Hill, J. H. (2011). „Subgrouping in Uto-Aztecan. Language Dynamics and Change”. Language Dynamics and Change. 1 (2): 241—278. doi:10.1163/221058212x643978.
- Iannucci, David (1972). Numic historical phonology. Cornell University PhD dissertation.
- Kaufman, Terrence (2001). Nawa linguistic prehistory. Mesoamerican Language Documentation Project. Arhivirano iz originala 03. 03. 2016. g. Pristupljeno 24. 12. 2017.
- Kaufman, Terrence (1981). Campbell, Lyle, ur. Comparative Uto-Aztecan Phonology. Unpublished manuscript.
- Kemp; González-Oliver; Malhi; Monroe; Schroeder; McDonough; Rhett; Resendéz; Peñalosa-Espinoza; Buentello-Malo; Gorodetsky; Smith (2010). „Evaluating the farming/language dispersal hypothesis with genetic variation exhibited by populations in the Southwest and Mesoamerica” (PDF). Proc. Natl. Acad. Sci. USA. 107 (15): 6759—6764. PMC 2872417 . PMID 20351276. doi:10.1073/pnas.0905753107. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 25. 08. 2016.
- Kroeber, Alfred Louis (1907). Shoshonean dialects of California. The University Press. Pristupljeno 24. 8. 2012.
- Kroeber, Alfred Louis (1934). Uto-Aztecan Languages of Mexico. 8. University of California Press.
- Langacker, Ronald W. (1970). „The Vowels of Proto Uto-Aztecan”. International Journal of American Linguistics. 36 (3): 169—180. doi:10.1086/465108.
- Langacker, R. W. (1977). An overview of Uto-Aztecan grammar. Summer Institute of Linguistics.
- Langacker, R. W. (1976). Non-distinct arguments in Uto-Aztecan. Berkeley: University of California Press.
- Manaster Ramer, Alexis (1992). „A Northern Uto-Aztecan Sound Law: *-c- → -y-¹”. International Journal of American Linguistics. 58 (3): 251—268. JSTOR 3519784.
- Merrill, William L.; Hard, Robert J.; Mabry, Jonathan B.; Fritz; Adams; Roney; MacWilliams (2010). „Reply to Hill and Brown: Maize and Uto-Aztecan cultural history” (PDF). Proc. Natl. Acad. Sci. USA. 107 (11): E35—E36. doi:10.1073/pnas.1000923107. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 25. 08. 2016.
- Merrill, W (2013). „The genetic unity of southern Uto-Aztecan”. Language Dynamics and Change. 3: 68—104.
- Merrill, William L. (2012). „The Historical Linguistics of Uto-Aztecan Agriculture”. Anthropological Linguistics. 54 (3): 203—260. doi:10.1353/anl.2012.0017.
- Miller, Wick R. (1986). „Numic Languages”. Ur.: Warren L. d’Azevedo. Handbook of North American Indians, Volume 11, Great Basin. Washington: Smithsonian Institution. str. 98—106.
- Miller, Wick R. (1983). „A note on extinct languages of northwest Mexico of supposed Uto-Aztecan affiliation.”. International Journal of American Linguistics. 49: 328—333. doi:10.1086/465793.
- Miller, Wick R. (1983). „Uto-Aztecan languages”. Ur.: Ortiz, Alfonso. Handbook of North American Indians. 10. Washington, D.C.: Smithsonian Institution. str. 113—124.
- Miller, Wick R. (1984). „The classification of the Uto-Aztecan languages based on lexical evidence.”. International Journal of American Linguistics. 50 (1): 1—24. doi:10.1086/465813.
- Mithun, Marianne (1999). The languages of Native America. Cambridge University Press.
- Sapir, E. (1913). „Southern Paiute and Nahuatl, a study in Uto-Aztekan”. Journal de la Société des Américanistes. 10 (2): 379—425. doi:10.3406/jsa.1913.2866.
- Shaul, David L. (2014). A Prehistory of Western North America: The Impact of Uto-Aztecan Languages. University of New Mexico Press.
- Shaul, David L.; Hill, Jane H. (1998). Tepimans, Yumans, and other Hohokam. American Antiquity. str. 375—396.
- Steele, Susan (1979). „Uto-Aztecan: An assessment for historical and comparative linguistics”. Ur.: Campbell, Lyle; Mithun, Marianne. The Languages of Native America: Historical and Comparative Assessment. Austin: University of Texas Press. str. 444—544.
- Voegelin, C. F.; Voegelin, F.; Hale, K. (1962). Typological and Comparative Grammar of Uto-Aztecan: Phonology. Memoirs of the International Journal of American Linguistics. 17. Waverly Press.
- Whorf, B. L. (1935). „THE COMPARATIVE LINGUISTICS OF UTO‐AZTECAN”. American Anthropologist. 37 (4): 600—608. doi:10.1525/aa.1935.37.4.02a00050.