Ljiljana Dugalić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ljiljana Dugalić
Ljiljana Dugalić
Lični podaci
Datum rođenja1959.
Mesto rođenjaInđija, FNR Jugoslavija
NagradeVenac Laze Kostića
Andrićeva nagrada

Ljiljana Dugalić (1959, Inđija) srpska je pesnikinja, pripovedač, esejist i dokumentarista.

Osnivač je i predsednik Udruženja Kolevka ili Majka koje se bavi afirmacijom druželjublja između dece i osoba sa invaliditetom i dece i osoba bez sličnih smetnji. Živi u Beogradu. Član je Srpskog književnog društva. [1]

Objavljena dela[uredi | uredi izvor]

Knjige poezije[uredi | uredi izvor]

  • Iza bordo kapije (Književna zajednica Novog Sada, 1990),
  • Drvo sred vrta (BIGZ, 1992),
  • Rekvijem za svica (Književna zajednica Novog Sada, 1993),
  • Katedrala u koferu (Plato, 2002), diptih-zbirka ranih, putopisnih pesama Lj. D. i slika Dušana Jevtovića (1951-2000), prof. Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu. Inače, korice svih njenih knjiga ilustrovane su reprodukcijama slika ovog slikara.[2]

Knjige za decu[uredi | uredi izvor]

  • Luka u čarobnom dvorištu (Znamenje, Pirot, 2013),[3] drugo izdanje knjige je izašlo 2015. godine u izdanju „Duga Knjiga“ iz Sremskih Karlovaca.
  • Lukin kameni brod, druga knjiga iz edicije o Luki (Duga knjiga, Sremski Karlovci, 2015),

Knjige proze[uredi | uredi izvor]

  • Ram (Nolit, 1995),
  • Čovek iz (Plato, 2001),
  • Akt (Autorsko izdanje, 2007), [4]
  • Crtež na dlanu (Stubovi kulture, 2009) [5]

Druga dela[uredi | uredi izvor]

  • Raspeto Kosovo, saradnik je na tekstu ove publikacije (izdavač Raško-prizrenska eparhija). Publikacija od 1999. godine ima više izdanja na svim važnijim svetskim jezicima i na albanskom, u tiražu od nekoliko desetina hiljada primeraka. U publikaciji su sabrane fotografije o nasilno porušenim srpskim, pravoslavnim hramovima na Kosovu i Metohiji.
  • De routes et de reves - Putevima i Snovima, art-book, umentička knjiga (Centre de diffusion Presse Papier, Trois-Rivieres, Canada, 2008), koautorstvo s pesnikinjom Monik Žito, slikarkom Elizabet Matje i slikarkom i grafičarkom Biljanom Vuković. Umetnička knjiga pored radova navedenih slikarki sadrži i relikvije iz manastira Studenice i suvenire iz Višegrada.
  • U švedskom časopisu ARTES (Stokholm, 1998) prevedene su joj i objavljene priče, dok je poezija uvedena u antologiju srpske poezije objavljene na ruskom jeziku u dvojezičnom izdanju (Moskva, 2005). Nalazi se u pregledu srpske poezije objavljene 2008. godine u italijanskom časopisu Trasse, Peskara. Publicistika joj je objavljena u italijanskom časopisu Eupolis, 2007.
  • Piše zapise, eseje, reportaže, novinske članke i objavljuje ih u svim značajnim književnim časopisima, revijama i novinama na srpskom jeziku.
  • Autor je dokumentarnih, radio zapisa emitovanih u emisiji Govori da bih te video na Radio Beogradu 2 i serijala u dnevnim novinama o životu patrijarha srpskog g. Pavla.
  • Scenarista je i producent dokumentarnog filma Izvinite što kasnim s temom inkluzije. Film je nagrađen Nagradom publike na Međunarodnom filmskom festivalu BOSI 2010.
  • Od 2012. godine priređuje Crkveni glasnik crkve Svetog Simeona Mirotočivog na Novom Beogradu.[6]
  • Priredila publikaciju „Pokrenimo se! povežimo se!“, u pitanju je dokumentarni dijalog na temu inkluzije s podnaslovom: Da ne gubimo vreme, čiji je izdavač NVO „Pomoć porodici“, Beograd 2013.

Organizator programa[uredi | uredi izvor]

  • Nedelje zadužbinarstva – Tvoje od Tvojih,
  • Nikoljdanskog dečjeg sabora i drugih humanitarnih akcija.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]