Ljubiša Veličković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ljubiša Veličković
Ljubiša Veličković, 1998. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1946-03-01)1. mart 1946.
Mesto rođenjaCrljenac, FNR Jugoslavija
Datum smrti1. jun 1999.(1999-06-01) (53 god.)
Mesto smrtiOmoljica, kod Pančeva, SR Jugoslavija

Ljubiša Veličković (Crljenac, 1. mart 1946Omoljica, kod Pančeva, 1. jun 1999) je bio general-pukovnik, pilot Vojske Jugoslavije, poginuo za vreme izvršavanja redovnog borbenog zadatka, na položaju PVO RV, za vreme NATO agresije na SR Jugoslaviju.

Biografija[uredi | uredi izvor]

General Veličković nakon promotivnog leta na MiG-29 (Batajnica 1998)

Ljubiša Veličković je rođen 1. marta 1946. godine u selu Crljenac. Po završetku osmogodišnje škole odlazi u Mostar u Vojnu gimnaziju, koju je završio 1963. Nakon toga upisuje se u Vazduhoplovnu vojnu akademiju u Zadru. Tu se obučava letenje na klipnom avionu 522 i na avionima američke proizvodnje F-84 Tanderdžet i F-86 Sejbr. Vazduhoplovnu vojnu akademiju završio je 1966.

Krajem šezdesetih godina oženio se Marijanom, rođenom Jaklić, iz Beograda. U braku sa Marijanom rodile su se ćerke Angelina i Rada.

Nakon nekoliko godina službe i vrlo uspešnog obavljanja dužnosti pilota, nastavnika letenja i komandira eskadrile, Veličković je otišao na školovanje u Komandnoštabnu akademiju RV i PVO u Beogradu.

Kao jedan od boljih pilota, odlazi na preobuku za letenje na MiG-21, tada jednom od najboljih lovaca-presretača na svetu, sovjetske proizvodnje. Skoro sve vreme živi i radi u Beogradu i Zemunu. Po povratku iz Rusije obavljao je mnogobrojne dužnosti. Prvo dužnost komandira 127. lovačke avijacijske eskadrile od (1980. do 1981), zatim načelnika štaba 204. lovačkog avijacijskog puka, na Aerodromu Batajnica, pod komandom generala Ljube Bajića, da bi po Bajićevom odlasku na drugu dužnost preuzeo dužnost komandanta puka u činu pukovnika.

Krajem osamdesetih godina, pred raspad SFR Jugoslavije, Veličković u dva navrata službeno boravi u Sovjetskom Savezu. Prvi put - kao jedan od najsposobnijih vazduhoplovnih oficira i komandant grupe od tridesetak pilota, koji su se u srednjoj Aziji, u Kazahstanu, obučavali za letenje na MiG-29. Na obuci u Rusiji proveo je oko godinu dana. Kratko vreme nakon toga ponovo odlazi u Sovjetski Savez, u Moskvu, u Generalštabnu vojnu akademiju „Kliment Vorošilov“, u to vreme jednu od najprestižnijih u svetu i na školovanju je proveo dve godine.

Po ponovnom povratku iz Rusije obavljao je mnogobrojne dužnosti; Načelnik inspekcije borbene gotovosti u komandi RV i PVO, načelnik Savezne uprave za kontrolu letenja (SUKL-e), zatim komandant 3. Ko RV i PVO u Nišu, od 1991. do 1992, da bi se nakon rasformiranja niškog korpusa RV I PVO sredinom 1992. ponovo vratio u Beograd na nove dužnosti.
Nakon ratnih operacija 1992—1993. a po odlasku generala Božidara Stevanovića u penziju, Veličković je preuzeo i obavljao dužnost komandanta RV i PVO. Na ovoj dužnosti dobija čin general-potpukovnika, a potom i general-pukovnika. Postaje zamenik saveznog ministra za odbranu, a za vreme NATO agresije na SRJ obavljao je dužnost pomoćnik načelnika Štaba Vrhovne komande Vojske Jugoslavije za RV i PVO.

Dana 1. juna 1999, za vreme obilaska položaja raketnih baterija PVO u selu Omoljica kod Pančeva nakon dejstva NATO avijacije na ovaj grad i položaje RV i PVO Jugoslavije, jednim od projektila, smrtno je pogođen i general Ljubiša Veličković.

Sahranjen je 3. juna 1999. na groblju u njegovom rodnom selu.

Zanimljivo[uredi | uredi izvor]

U vreme prvih letova avionom MiG-29, general-pukovnik Veličković je zahtevao da njegovi avioni budu startovani isključivo agregatom pod kontrolom njegovog prijatelja iz zapadne Bosne koji je tada odsluživao redovan vojni rok u vojsci JNA.

Priznanja[uredi | uredi izvor]

General Ljubiša Veličković je ostvario briljantnu vojničku karijeru, u toku koje je više puta odlikovan visokim vojnim odlikovanjima i dva puta vanredno unapređen u viši čin.
Nosilac je, (za svakog pilota najdražeg priznanja), Zlatnog letačkog znaka i zvanja instruktor letenja.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]