Ljubija (Prijedor)

Koordinate: 44° 55′ 12″ S; 16° 36′ 29″ I / 44.92001° S; 16.60811° I / 44.92001; 16.60811
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ljubija
Administrativni podaci
DržavaBosna i Hercegovina
EntitetRepublika Srpska
OpštinaPrijedor
Stanovništvo
 — 2013.3.945
Geografske karakteristike
Koordinate44° 55′ 12″ S; 16° 36′ 29″ I / 44.92001° S; 16.60811° I / 44.92001; 16.60811
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Ljubija na karti Bosne i Hercegovine
Ljubija
Ljubija
Ljubija na karti Bosne i Hercegovine

Ljubija je gradić u gradu Prijedor, Republika Srpska, BiH.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Rudarenja je ovde bilo još u rimskom i osmanskom vremenu, a radovi na modernoj eksploataciji gvozdene rude su započeli koncem 1916. Eksploatacija je 1939. iznosila oko 500.000 tona rude.[1][2]

Rudari su podigli spomenik kralju Aleksandaru I Karađorđeviću, otkriven 8. septembra 1935.[3]

Po popisu stanovništva iz 1991. godine, Ljubija je imala 3.945 stanovnika. Do 1963. godine bila je i centar opštine, koja je obuhvatala 29 naselja, a zatim je podijeljeno između opština Prijedor i Sanski Most. U sastav opštine Prijedor ušla su naseljena mjesta: Briševo, Cikote, Donja Ravska, Donji Volar, Gornja Ravska, Gornji Volar, Jugovci, Kalajevo, Ljeskare, Ljubija, Miska Glava, Raljaš, Šurkovac, Tisova i Žune. U sastav opštine Sanski Most ušla su naseljena mjesta: Batkovci, Budimlić Japra, Duge Njive, Garevica, Hadrovci, Halilovci, Marini, Mrkalji, Ovanjska, Podvidača, Slatina, Stara Rijeka, Stari Majdan i Zenkovići.

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Prvi avgust 1941. godine bio je „krvav i nikad ne zaboravljen za Srbe u Ljubiji. Dan koji je krvavim slovima zapisan na stranicama naše i svetske istorije. Tog dana rano izjutra Srbi u Ljubiji su osetili neko komešanje u muslimanskoj čaršiji. Oko 7 sati izjutra iz rudnika je prošao jedan kamion pun Srba, zaustavio se pred pravoslavnom crkvom. Ustaše su svukle Srbe sa kamiona i tu ih na mestu poubijali. To je bio znak za početak hapšenja i ubijanja Srba. Neke građane pohapšene u Ljubiji vodili su prema rudniku i strašno ih tukli da se njihov vrisak čuo deleko. Doterali su ih do jedne šumice i tu streljali. Pre ubistva su ih svukli gole i opljačkali. Posle toga su se ustaše vratile u varoš i odvele Ristu Sredića i Peru Kondića; Srediću su stomak rasporili, a Kondića koji je teško ranjen našao je Hasan Elkaz iz Islamske Ljubije. Kondić je od njega tražio malo vode. Ali umesto da ga napoji on ga je dotukao sekirom i zatim opljačkao. Ubijanje Srba u Ljubiji trajalo je ceo dan. Toga dana izjutra Suljo Hasanagić je održao zbor u Islamskoj Ljubiji i pozvao „sve vjerne sinove i kćeri NDH (katolike i muslimane) da se oni koji nemaju vatrenog oružja naoružaju vilama, sekirama i motikama, blokiraju Ljubiju i spreče da im koji Srbin ne utekne.[4][5][nepouzdan izvor?]

I u pravoslavnoj Ljubiji srez Prijedor u prvoj polovina avgusta 1941. Izdata je naredba da se preostali Srbi moraju pokrstiti. Zbog toga su 6. septembra rano izjutra ožalošćene Srpkinje sa decom krenule za selo Šurkovac župniku Fra Bosiljku Gubiću. Čim su tamo stigli župnik ih je sve redom uveo u maticu ispovedio ih a zatim obavio pokatoličavanje. „Ruku sa tri prsta stavili su na neku katoličku knjigu na latinskom (a ne na našem) jeziku i za župnikom su govorile neke nepoznate reči. Zatim su pričešćeni sa hostijom. Po izlasku iz crkve sve žene su kao po dogovoru izbacile hostiju iz usta. Posle završenog ceremonijala župnik im je održao kratku pridiku o tome šta znači katolička vera i crkva“.[6]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Sastav stanovništva – naselje Ljubija
2013.[7]1991.[8]1981.[9]1971.[10]1961.[11]
Ukupno2 150 (100,0%)3 945 (100,0%)4 325 (100,0%)4 674 (100,0%)4 218 (100,0%)
Bošnjaci1 010 (46,98%)2 123 (53,81%)12 209 (51,08%)12 585 (55,31%)11 574 (37,32%)1
Srbi875 (40,70%)465 (11,79%)639 (14,77%)1 088 (23,28%)1 266 (30,01%)
Hrvati145 (6,744%)675 (17,11%)622 (14,38%)757 (16,20%)599 (14,20%)
Neizjašnjeni60 (2,791%)
Muslimani19 (0,884%)
Ostali11 (0,512%)87 (2,205%)42 (0,971%)38 (0,813%)13 (0,308%)
Jugosloveni10 (0,465%)595 (15,08%)776 (17,94%)162 (3,466%)693 (16,43%)
Romi6 (0,279%)
Bosanci5 (0,233%)
Bosanci i Hercegovci2 (0,093%)
Pravoslavci2 (0,093%)
Nepoznato2 (0,093%)
Crnogorci1 (0,047%)11 (0,254%)8 (0,171%)23 (0,545%)
Makedonci1 (0,047%)5 (0,116%)6 (0,128%)5 (0,119%)
Ukrajinci1 (0,047%)
Slovenci11 (0,254%)25 (0,535%)36 (0,853%)
Albanci10 (0,231%)2 (0,043%)5 (0,119%)
Mađari3 (0,064%)4 (0,095%)
  1. 1 Na popisima od 1971. do 1991. Bošnjaci su popisivani uglavnom kao Muslimani.

Privrede[uredi | uredi izvor]

U okolini Ljubije se nalazi rudnik gvožđa.

Napomene[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Politika", 2. maj 1922, str. 6
  2. ^ "Politika", 18. avg. 1940, str. 10
  3. ^ "Vreme", 9. sept. 1935
  4. ^ Najveći zločini sadašnjice : (patnje i stradanje srpskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941-1945), Dr. Dragoslav Stranjaković, Gornji Milanovac Dečje novine 1991. pp. 248,249
  5. ^ Milan Miljuš, sveštenik Ljubija, 20.8.1947. god. (P)
  6. ^ Milan Miljuš, sveštenik Ljubija 20.8.1947. god
  7. ^ „Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik”. popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano iz originala 7. 4. 2021. g. Pristupljeno 7. 4. 2021. 
  8. ^ „Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 83)” (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 23. 4. 2016. 
  9. ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 23. 4. 2016. 
  10. ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 23. 4. 2016. 
  11. ^ „Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 23. 4. 2016. 

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]