Ljubomir Ivanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ljubomir Ivanović
Ljubomir Ivanović 1917.
Lični podaci
Datum rođenja(1882-02-24)24. februar 1882.
Mesto rođenjaBeograd, Kraljevina Srbija
Datum smrti23. novembar 1945.(1945-11-23) (63 god.)
Mesto smrtiBeograd, NR Srbija, FNR Jugoslavija
Umetnički rad
Poljeslikarstvo, grafika
Uticaji odKiril Kutlik
Beta i Rista Vukanović
Anton Ažbe
Potpis

Ljubomir Ivanović (Beograd, 12/24. februar 1882 — Beograd, 23. novembar 1945) je bio srpski slikar, grafičar i akademik.

Život i delo[uredi | uredi izvor]

Roditelji su mu Andrija "mali" poštanski činovnik i Sofija, su se zbog očevog nameštenja često selili po državi. Osnovnu školu je završio u Nišu, gde je započeo prvi razred gimnazije. Drugi razred gimnazije pohađao je u Vranju, isti i treći razred završava u Beogradu. Poslednji četvrti razred gimnazije završio je privatno, posle odlaganja u Čačku. Mada mu je crtanje u beogradskoj gimnaziji predavao Petar Ubavkić, mladi Ivanović je posećivao na poziv, atelje Krstićev, gde se formirao i usavršavao. Upravo je za Ivanovićevo umetničko opredeljenje zaslužan slikar Đorđe Krstić, tada takođe profesor crtanja u gimnaziji.[1] Pohađao je Ljubomir zatim "Srpsku crtačku i slikarsku školu" u Beogradu, kod profesora Kirila Kutlika, zatim Bete i Riste Vukanović (1899—1905) godine i studirao je na minhenskoj slikarskoj akademiji (1905—1909), i na privatnoj slikarskoj školi Antona Ažbea[2]. Te 1909. godine je postavljen Ljuba za predavača crtanja akta i glave na umetničkoj školi u Beogradu.

Prvi put je izlagao kao učenik 1904. godine na prvoj Jugoslovenskoj umetničkoj izložbi. Jedan je od osnivača Udruženja likovnih umetnika u Beogradu (1919) i bio je član umetničkog udruženja Lada.[2]

Prosvetni savet Ministarstva obrazovanja Kraljevine Srbije mu je 1909. godine priznao stručnost za nastavnika crtanja u srednjim školama.[3] Predavao je u Kraljevskoj umetničkoj školi[4], a kasnije i na Akademiji likovnih umetnosti (danas je to Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu). Učestvovao je na svim izložbama „Lade“ i drugim izložbama u Beogradu, a izlagao je i u Velikom salonu u Parizu gde je boravio na studijama. Specijalizovao se za crtež olovkom i uživao je veliku reputaciju u Srbiji i u svetu.

Sakupio je bogatu zbirku predmeta umetničkog zanatstva koja se danas čuva u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu.

Bio je oženjen Milicom, sa kojom je imao jednu kćerku Savku, koja mu je pod starost pomagala kao "sekretar". Nije imao sopstveni atelje, već je radio u jednoj maloj sobi iznajmljene kuće. U toj prostoriji je bilo najviše knjiga i ukrasnih predmeta koje je skupljao. Tridesetih godina 20. veka predaje crtanje u Prvoj muškoj gimnaziji i Muškoj učiteljskoj školi u Beogradu. Pred Drugi svetski rat se usled šloga, desnom stranom paralizovao i počeo povlačiti iz umetničkog života.[5] Tada je grad Beograd ustupio članovima "Lade", placeve da na njima podignu kuće i ateljee. Umro je u Beogradu 1945. godine.

Odlikovan je Ordenom viteza Legije časti Republike Francuske. Dopisni član SANU je postao je 1922. godine.[2]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Beogradske opštinske novine", Beograd 1. mart 1940.
  2. ^ a b v Tanjug 2013.
  3. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1. januar 1912.
  4. ^ Jovičić 2013, str. 10-11
  5. ^ "Kolo", Beograd 8. avgust 1942.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]