Ćelijska deoba

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Podela ćelija kod prokariota (binarna fisija) i eukariota (mitoza i mejoza). Debele linije su hromozomi, a tanke plave linije su vlakna koja povlače hromozome i razdvajaju krajeve ćelije.
Ćelijski ciklus kod eukariota: I = Interfaza, M = Mitoza, G0 = Gap 0, G1 = Gap 1, G2 = Gap 2, S = = Sinteza, G3 = Gap 3.

Ćelija koja je završila interfazu i pripremila se za podelu na dve nove ćelije, ulazi u deobu. Prokariotske ćelije se dele amitozom (direktnom ili prostom deobom), dok se eukariotske dele mitozom ili mejozom. Promene, koje se u ćeliji deševaju za vreme deobe, mogu se uočiti mikroskopom što sa promenama tokom interfaze nije slučaj.

Podela ćelije je proces kojim se roditeljska ćelija deli na dve ćerke ćelije.[1] Ćelijska podela se obično dešava kao deo većeg ćelijskog ciklusa u kome ćelija raste i replicira svoj(e) hromozom(e) pre podele. Kod eukariota postoje dva različita tipa ćelijske deobe: vegetativna deoba (mitoza), koja proizvodi ćerke ćelije genetski identične roditeljskoj ćeliji, i ćelijska deoba koja proizvodi haploidne gamete za seksualnu reprodukciju (mejoza), smanjujući broj hromozoma iz po dva od svakog tipa u diploidnoj roditeljskoj ćeliji do jednog od svakog tipa u ćelijama ćerkama.[2] U ćelijskoj biologiji, mitoza je deo ćelijskog ciklusa, u kome se replicirani hromozomi razdvajaju u dva nova jezgra. Deljenjem ćelije nastaju genetski identične ćelije u kojima se održava ukupan broj hromozoma. Generalno, mitozi (podeli jezgra) prethodi S stadijum interfaze (tokom koga dolazi do replikacije DNK) i često je praćena telofazom i citokinezom; koji deli citoplazmu, organele i ćelijsku membranu jedne ćelije na dve nove ćelije koje sadrže približno jednak udeo ovih ćelijskih komponenti. Različiti stadijumi mitoze zajedno definišu mitotičku (M) fazu životinjskih ciklusa ćelija—podelu matične ćelije na dve genetski identične ćerke ćelije.[3] Mejoza dovodi do četiri haploidne ćerke ćelije tako što prolaze kroz jedan krug replikacije DNK nakon čega slede dve deobe. Homologni hromozomi su odvojeni u prvoj podeli, a sestrinske hromatide u drugoj podeli. Oba ova ciklusa ćelijske deobe se koriste u procesu seksualne reprodukcije u nekom trenutku njihovog životnog ciklusa. Veruje se da su oba prisutna kod poslednjeg zajedničkog pretka eukariota.

Prokarioti (bakterije i arheje) obično prolaze kroz vegetativnu ćelijsku deobu poznatu kao binarna fisija, gde je njihov genetski materijal podeljen podjednako na dve ćerke ćelije, ali postoje alternativni načini deobe, kao što je pupljenje, koji su primećeni. Svim deobama ćelija, bez obzira na organizam, prethodi jedan krug replikacije DNK.

Za jednostavne jednoćelijske mikroorganizme kao što je ameba, jedna podela ćelije je ekvivalentna reprodukciji – stvara se potpuno novi organizam. U većim razmerama, mitotička podela ćelija može stvoriti potomstvo iz višećelijskih organizama, kao što su biljke koje rastu iz reznica. Mitotička podela ćelija omogućava organizmima koji se polno razmnožavaju da se razviju iz jednoćelijske zigote, koja se sama proizvodi spajanjem dva gameta, od kojih je svaka proizvedena deobom mejotske ćelije.[4][5] Nakon rasta od zigota do odrasle jedinke, podela ćelija mitozom omogućava kontinuiranu izgradnju i popravku organizma.[6] Ljudsko telo doživi oko 10 triliona deoba ćelija tokom života.[7]

Primarni cilj deobe ćelije je održavanje genoma originalne ćelije. Pre nego što dođe do podele, genomske informacije koje se čuvaju u hromozomima moraju se replikovati, a duplirani genom mora biti čisto podeljen između ćelija potomaka.[8] Veliki deo ćelijske infrastrukture je uključen u obezbeđivanje konzistentnosti genomskih informacija među generacijama.[9][10][11]

Mitoza[uredi | uredi izvor]

Mitozom se dele somatske ćelije sa diploidnim brojem hromozoma, pri čemu se količina DNK pravilno rasporedi novonastalim ćelijama. Kćerke ćelije dobijaju međusobno jednak broj hromozoma (obe su diploidne) i količinu DNK, a istovremeno imaju i jednak broj hromozoma kao majka-ćelija (2n) od koje su nastale.

Mitoza

Mejoza (redukciona deoba)[uredi | uredi izvor]

Deoba kojom se obrazuju polne ćelije naziva se mejoza. Pri tome se jedna diploidna ćelija (2n) dva puta deli i nastaju četiri haploidne ćelije (n). S obzirom da se broj hromozoma u kćerkama ćelijama u odnosu na majku ćeliju smanjuje na pola, ova deoba se naziva i redukciona (lat. reductio = smanjenje). Redukcija broja hromozoma obavlja se u prvoj deobi, označenoj kao mejoza 1, kada se majka-ćelija (2n broj hromozoma) podeli na dve kćerke-ćelije (n broj hromozoma). U drugoj deobi, mejozi 2, se obe kćerke-ćelije (sa n brojem hromozoma) podele tako da nastaje ukupno 4 ćelije. Pošto je mejoza 2 u stvari mitoza (naziva se ekvaciona mitoza) te 4 ćelije imaju haploidan broj hromozoma.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Martin EA, Hine R (2020). A dictionary of biology (6th izd.). Oxford: Oxford University Press. ISBN 9780199204625. OCLC 176818780. 
  2. ^ Griffiths AJ (2012). Introduction to genetic analysis (10th izd.). New York: W.H. Freeman and Co. ISBN 9781429229432. OCLC 698085201. 
  3. ^ „10.2 The Cell Cycle - Biology 2e | OpenStax”. openstax.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-11-24. 
  4. ^ Gilbert, Scott F. (2000). „Spermatogenesis”. Developmental Biology (6th izd.). 
  5. ^ Gilbert, Scott F. (2000). „Oogenesis”. Developmental Biology (6th izd.). 
  6. ^ Maton, Anthea (1997). Cells : building blocks of lifeNeophodna slobodna registracija (3rd izd.). Upper Saddle River, N.J.: Prentice-Hall. str. 70–74. ISBN 978-0134234762. OCLC 37049921. 
  7. ^ Quammen, David (april 2008). „Contagious Cancer”. Harper's Magazine. ISSN 0017-789X. Pristupljeno 2019-04-14. 
  8. ^ Golitsin, Yuri N.; Krylov, Mikhail C. C. (2010). Cell division : theory, variants, and degradation. New York: Nova Science Publishers. str. 137. ISBN 9781611225938. OCLC 669515286. 
  9. ^ Fletcher, Daniel A.; Mullins, R. Dyche (28. 1. 2010). „Cell mechanics and the cytoskeleton”. Nature. 463 (7280): 485—492. Bibcode:2010Natur.463..485F. ISSN 0028-0836. PMC 2851742Slobodan pristup. PMID 20110992. doi:10.1038/nature08908. 
  10. ^ Li, Shanwei; Sun, Tiantian; Ren, Haiyun (27. 4. 2015). „The functions of the cytoskeleton and associated proteins during mitosis and cytokinesis in plant cells”. Frontiers in Plant Science. 6: 282. ISSN 1664-462X. PMC 4410512Slobodan pristup. PMID 25964792. doi:10.3389/fpls.2015.00282Slobodan pristup. 
  11. ^ Hohmann, Tim; Dehghani, Faramarz (18. 4. 2019). „The Cytoskeleton—A Complex Interacting Meshwork”. Cells. 8 (4): 362. ISSN 2073-4409. PMC 6523135Slobodan pristup. PMID 31003495. doi:10.3390/cells8040362Slobodan pristup. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]