Ćufte

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hochzeitssuppe, tradicionalna nemačka supa sa ćuftama, koja se priprema za venčanja
Sirove ćufte
Prženje ćufti

Ćufta je faširano meso smotano u malu kuglu, ponekad zajedno sa ostalim sastojcima, poput mrvica hleba, mlevenog luka, jaja, putera i začina.[1] Ćufte se pripremaju prženjem, pečenjem, kuvanjem na pari ili dinstanjem u sosu. Postoji mnogo vrsta ćufti koje koriste različite vrste mesa i začina. Termin se ponekad proširuje na bezmesne verzije zasnovane na povrću ili ribi; ove druge su obično poznate kao riblje ćufte.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kineski recept „Četiri ćufte” (四喜丸子—Sì xǐ wánzi) izveden je iz Šandung kuhinje, koja je nastala u izvornim stilovima kuvanja u Šandungu. Njegova istorija datira iz dinastije Ćin (221. do 207. godine p. n. e.).[2]

Antička rimska knjiga Apicij sadržala je mnoge recepte slične ćuftama.[3]

Rani recepti uključeni u neke od najranijih poznatih persijskih kuvara uglavnom sadrže začinjenu jagnjetinu smotanu u kuglice veličine narandže i glaziranu žumancetom i ponekad šafranom. Ovaj metod je odnesen na zapad, gde se nazivao pozlata. Postoje mnoge regionalne varijacije, među kojima su zapaženi neobično veliki kufteh Tabrizi, iz iranskog severozapadnog regiona, prosečnog prečnika 20 centimetara.[4]

Poume d'oranges je pozlaćeno jelo od ćufti iz srednjeg veka.[5]

Razne kulture[uredi | uredi izvor]

Razni recepti ćufti mogu se naći širom Evrope i Azije. Od Iberije i Švedske do indijskog potkontinenta, postoji velika raznolikost ćufti u prodici kofta.[6]

Europe[uredi | uredi izvor]

Bugarska velika ćufta, tatarsko kufte
Sveže pripremljene danske ćufte (frikadeller)
Ćufte servirane u švedskom stilu, sa pire krompirom, sosom, džemom od brusnica i kiselim krastavcem
Klopsi sa pire krompirom, iz Poljske
İnegöl ćufte iz Turske
  • Albanske pržene ćufte (qofte të fërguara) uključuju feta sir.
  • U Austriji, pržene ćufte se nazivaju Fleischlaibchen ili Fleischlaberl.
  • U Belgiji, ćufte se nativaju ballekes ili bouletten u Flandriji i obično se prave od mešavine govedine i svinjskog mesa sa mrvicama hleba i lukom isečenim na kriške. Postoje mnoge druge varijacije koje uključuju različite vrste mesa i seckano povrće.
  • U Bosni i Hercegovini i Srbiji, ćufte se obično prave od mlevene govedine i služe uz pire krompir.
  • U Britaniji, fagoti su vrsta začinjenih svinjskih ćufti. Fagot se tradicionalno pravi od svinjskog srca, jetre i masnog trbušnog mesa ili slanine mlevene zajedno, sa začinskim biljem dodatkom za aromatizaciju, a ponekad i hlebnim mrvicama.
  • U Bugarskoj, ćufte se prave od mlevene govedine ili svinjskog mesa ili od mešavine obe vrste. Mogu da budu plitko pržene ili na žaru i često sadrže luk isečen na kockice i namočeni hleb. Veoma su popularno jelo.
  • U Hrvatskoj, ćufte se nazivaju polpete u Dalmaciji ili faširani šnicli (faširanci) ili ćufte u kontinentalnom delu. Obično se prave od mlevene govedine ili mešavine svinjetine i govedine, a služe se uz pire krompir ili pirinač, često sa sosom na bazi paradajza.
  • Dankse ćufte su poznate kao frikadeller i uglavnom su pržene. Obično se prave od mlevene svinjetine, teletine, luka, jaja, soli i bibera; one se formiraju u kuglice i donekle spljošte, tako da su spremne za tiganj. Međutim, danska kuhinja uključuje i druge verzije, kao što su boller i karry (ćufte u kari sosu, obično se serviraju sa pirinčem) i manje ćufte koje se koriste u supi sa melbolerom (danske knedle).
  • U Estoniji, ćufte se nazivaju lihapallid i slične su onima u švedskoj i finskoj kuhinji.
  • U Finskoj, ćufte se nazivaju lihapullat. Prave se od mlevene govedine ili mešavine mlevene govedine i svinjskog mesa, ili čak od mlevenog mesa irvasa, pomešanog sa prezlom, natopljenom mlekom ili vilijem, goveđim temeljcem i sitno seckanim lukom ili, umesto toga, francuskom gotovom supom od luka. Začinjene su belim biberom i solju. Ćufte se tradicionalno poslužuju sa sosom, kuvanim krompirom (ili pire krompirom), džemom od brusnice, a ponekad i sa kiselim krastavcem.
  • U Francuskoj kuhinji, ćufte su poznate kao boulettes de viandes ili (u severnoj Francuskoj) fricadelles. U Alzasu su poznate pod nazivom Fleischkiechele. Prave se od govedine, svinjskog mesa, luka, slanine, jaja i hleba. Ponekad se služe sa sosom od kreme.
  • U Nemačkoj, ćufte su poznate kao Frikadelle, Fleischküchle, Fleischpflanzerl, Bulette ili Klopse. Veoma poznta varijanta ćufti su Königsberger Klopse, koje sadrže sardele ili posoljene haringe, i jedu se sa sosom od kapara.
  • U Grčkoj, pržene ćufte se nazivaju keftedes (κεφτέδες) i obično uključuju mešavinu hleba, luka, peršuna i lista mente.[7] Dinstane ćufte se nazivaju yuvarlákia (γιουβαρλάκια: iz turske reči yuvarlak, koja znači „okrugao”) i obično uključuju male količine pirinča.
  • U Mađarskoj, kao i na teritorijama u susednim zemaljama u kojima se govori mađarski, ćufte se nazivaju vagdalt, fasírt ili fasírozott. To je mešavina mlevenog svinjskog mesa, mlevenog luka, belog luka, paprike, soli i prezle, pržena u dubokom ulju ili svinjskoj masti i jede se sa krompirom ili fezelekom. Takođe, májgombóc (knedla od jetre) popularna je u čorbama.
  • U Italiji, ćufte (koje se nazivaju polpete) obično se jedu kao glavno jelo ili u čorbi. Glavni sastojci italijanskih ćufti su govedina i/ili svinjetina, a ponekad i živina ili kobasica, so, crni biber, seckani beli luk, maslinovo ulje, Romano sir, jaja, hlebne mrvice i peršun, ručno pomešani i valjani na veličinu loptice za golf. U italijanskom regionu Abruco, posebno u provinciji Teramo, ćufte su tipično veličine mermera i nazivaju se polpetine.
  • U Holandiji, ćufte se nazivaju gehaktbal, i često se služe uz kuvani krompir i povrće. Obično se prave od mešanog mlevenog mesa od govedine i svinjskog mesa, jaja, luka i mrvica hleba.
  • U Norveškoj, ćufte se nazivaju kjøttkaker. Često se serviraju sa smeđim sosom, kålstuing-om (kupus u sosu od kreme), tyttebær-om (džem od brusnice) i krompirom. Kjøttkaker su slične kjøttboller, osim u obliku. Kjøttboller su okrugle, poput tipične ćufte, dok su kjøttkaker ili mesni kolači u obliku paštete, spljošteni i pomalo ovalnog oblika.
  • U Poljskoj, ćufte se nazivaju pulpeti ili klopsi, kao i pulpeciki, i obično se služe kuvane sa raznim sosovima (poput paradajza ili sosa zgusnutog brašnom, kao i sos od šumskih gljiva) sa krompirom, pirinčem ili svim vrstama kaša. Kašasto meso ili klopsija obično se prave od začinjenog mlevenog mesa sa lukom i pomešanog sa jajima i prezlama ili pšeničnim kiflicama natopljenim mlekom ili vodom. Pržene pulpe veća su od tipično kuvanih. Mogu biti okruglog ili ravnog oblika. Ovo poslednje, u mnogim zemljama, smatralo bi se mešavinom ćufte i hamburgera. Pržena sorta naziva se mieloni (skraćenica od kotlet mieloni, doslovno „mleveni kotlet”), a njena verzija masovne proizvodnje (kao i ona koja se poslužuje u barovima itd). Predmet je mnogih šala i urbanih legendi o tome šta je koristi se za njegovu proizvodnju.
  • U Portugalu, ćufte se nazivaju almôndegas. Obično se služe sa paradajz sosom i testeninom.
  • U Rumuniji i Moldaviji, ćufte se nazivaju chiftele or pârjoale i obično se duboko prže i prave od svinjetine ili živine, navlaženog pire krompira i začina. Chiftele su ravne i okrugle i sadrže više mesa. Varijanta mešanja pirinča unutar ćufte koristi se za pravljenje kisele supe.
  • U Rusiji, ćufte se nazivaju kotleti u ravnoj formi ili tefteli u okrugloj formi. Mogu se praviti sa piletinom, svinjetinom, govedinom ili ribom. U tefteli je pomešan i pirinač, krompir i ostalo povrće. Kotleti se prave samo od mesa i začina. Mogu se poslužiti uz prilog pire krompira ili rezanaca, ili u sosu.
  • U Sloveniji, ćufte se nazivaju polpeti. Obično se prave od mlevene govedine ili mešavine svinjetine i govedine, a služe se uz pire krompir, sa sosom na bazi paradajza.
  • U Španiji i Hispanoamerici, ćufte se nazivaju albóndigas, od arapske reči al-bunduq (što znači lešnik ili mali okrugli predmet). Smatra se da su nastali kao berbersko ili arapsko jelo uvezeno u Španiju tokom perioda muslimanske vladavine. Mogu se poslužiti kao predjelo ili glavno jelo, često u sosu od paradajza. Meksičke ćufte se obično služe u supi sa laganom čorbom i povrćem.
  • U Švedskoj, ćufte se nazivaju köttbullar i dolaze u nekoliko različitih vrsta, sve su obično male, a međunarodni uticaj je velik, možda i najveći iz Švedske i Španije. Obično se jedu sa krompirom ili testeninom. Neki uobičajeni dodaci su različito povrće, kečap, razni začini itd. Prave se od mlevene govedine ili mešavine mlevene govedine, svinjetine, a ponekad i teletine ili divljači, ponekad uključujući prezle natopljene mlekom, sitno seckan (pržen) luk, malo čorbe i često uključujući kremu. Začinjene su belim biberom ili alevom paprikom i solju.[8][9] Švedske ćufte se tradicionalno poslužuju sa sosom, kuvanim krompirom, džemom od brusnice, a ponekad i sa kiselim krastavcem.[8] Tradicionalno su male prečnika oko 2–3 centimetra, mada se veće ćufte često služe u restoranima.[10] Godine 2018. švedski Tviter nalog je tvrdio da se ono što znamo kao švedske ćufte zapravo zasniva na turskom receptu[11] i da je kralj Čarls XII koristio ovu hranu kao način da pomogne jačanju odnosa između dve zemlje.[12] Međutim, profesor nauke o hrani i obrocima sa Univerziteta u Stokholmu kasnije je izjavio da je to malo verovatno i da ćufte verovatno potiču iz Francuske ili Italije.[13][14]
  • U Turskoj, ćufte se nazivaju kofte i veoma su popularne; postoji mnogo različitih verzija sa različitim oblicima − ne nužno okruglim. Ćufte u Turskoj obično se prave od mlevene jagnjetine ili mešavine mlevene govedine i jagnjetine. Varijante su uglavnom nazvane po svojim tradicionalnim gradovima; kao što su inegolske kofte, izmirske kofte, akčabatske kofte i tire kofte. Neki od ostalih popularnih su šiš kofte, kadinbudu kofte i sulu kofte. Postoji i varijanta zvana čig kofte koja može biti veganska.
  • U Ukrajini, ćufte se nazivalu kotleta kada su pržene i frikadelka kada su kuvane u supi.

Severna i Južna Amerika[uredi | uredi izvor]

Pica sa ćuftama
Meksičke ćufte

Većina recepata za ćufte pronađenih u Americi izvedeni su iz uticaja evropske kuhinje, posebno italijanske, iberijske (portugalsko-španske) i nordijske (švedske) kuhinje.

  • U Brazilu, ćufte se nazivaju almôndegas, nastale pod italijanskim uticajima. Obično se služe sa paradajz sosom i testeninom.
  • U kanadskoj provinciji Kvebek, ćufte su glavna komponenta tradicionalnog jela koje se naziva ragoût de boulettes (čorba od ćufti). Ćufte se prave od mlevene svinjetine, luka, začina poput cimeta, karanfilića i muškatnog oraščića i krčkaju se u sosu koji je zgusnut prepečenim brašnom. Jelo se obično služi uz kuvani ili pire krompir i kiselu repu. Toliko je popularno da je fabrički obrađena verzija jela dostupna u konzervi u većini supermarketa širom provincije.
  • U Meksiku, albóndigas se obično služe sa laganom čorbom i povrćem ili sa blagim čipotle sosom.[15]
  • U Sjedinjenim Državama, ćufte obično potiču od uticaja evropske kuhinje. Obično se serviraju sa špagetama, na pici ili u sendvičima. Na jugu Sjedinjenih Država, divljač ili govedina takođe se često mešaju sa začinima i peku u velike ćufte koje se mogu poslužiti kao predjelo. Druga varijacija, koja se naziva porcupine meatballs su osnovne ćufte, često sa pirinčem. Postoji nekoliko vrsta pica sa ćuftama, kao što su Teks Meks i slatko-kisela jagnjetina u grčkom stilu.[16] Ćufte na pici sa ćuftama mogu se rezati da bi se smanjila njihova veličina,[16] isečene na pola ili razbijene i raširene po njima.[17]

Bliski istok i Južna Azija[uredi | uredi izvor]

Kofta (Kufteh Tabrizi)

Kofta je vrsta ćufte ili knedle koja je široko rasprostranjena u kuhinjama Bliskog istoka, južne Azije, Mediterana i Balkana (Centralna i Istočna Evropa). Reč kofta izvedena je iz persijskog kufta: Na perzijskom, کوفتن (kuftan) znači „tući” ili „mleti” ili ćufta.[18] U najjednostavnijem obliku, kofte se sastoje od kuglica ili prstiju mlevenog ili mlevenog mesa − obično govedine ili jagnjetine − pomešanog sa začinima i/ili lukom i drugim sastojcima. Vegetarijanska sorta je popularna u Indiji. Mogu se peći na žaru, pržiti, kuvati na pari, poširati, peći ili marinirati, a mogu se poslužiti sa bogatim začinjenim sosom.

  • U Avganistanu, ćufte se koriste kao tradicionalno jelo sa domaćim supama ili se prave sa sosom na bazi paradajza koji može sadržati i neko seme šljive za povećanje propadljivosti, a služi se uz hleb ili pirinač koji se naziva Kofta-Chelou. Danas se ćufte takođe peku na roštilju na vrhu pice.
  • Jermenske dinstane ćufte / čorbe od ćufti i povrća (kufte rize) je klasično jelo koje se često prelije pirinčem za konzumaciju.
  • U Iranu, konzumira se nekoliko vrsta ćufti. Ako se kuvaju u čorbi, zovu se kufteh. Ako su pržene (obično male ćufte), nazivaju se kal-e gonjeshki (doslovno „vrapčeva glava”). Obe vrste se konzumiraju sa hlebom ili pirinčem. Tipično se dodaje začinsko bilje, a za kufteh se ćufta obično puni tvrdo kuvanim jajima ili suvim voćem. Postoji nekoliko (najmanje 10) vrsta; najpoznatiji je „kufteh tabrizi”, tradicionalno iz Tabriza na severozapadu Irana.
  • U Izraelu, ćufte se nazivaju ktzitzot basar (hebr. קציצות בשר), ili jednostavnije ktzitzot (hebr. קציצות). Njihovi tačni sastojci i priprema variraju u velikoj meri zbog uticaja jevrejske imigracije iz različitih regiona. Obično se prave od začinjene mlevene govedine, mada su dostupne i verzije sa ćuretinom i piletinom, a u svom uobičajenom obliku imaju oblik blago spljoštenih kuglica, prženih u tiganju i kuvanih u sosu od paradajza ili čorbi. Postoje i druge varijacije, uključujući gondi, koje su doneli persijski Jevreji, albondigas sefardske kuhinje i kufta koja je uobičajena za neke Mizrahi Jevreje.
  • U Pakistanu i Indiji, ćufte se nazivaju koftas. Pakistanske i indijske ćufte obično se kuvaju u začinjenom kariju, a ponekad i sa celim prethodno kuvanim jajima. U Pakistanu se kuvaju u sosu zvanom čorba. Jaja su ponekad zatvorena u sloj začinjenog kofta mesa tako da konačni proizvod podseća na indijsko skoč jaje. Ova kofta jela su veoma popularna među indijskom dijasporom i široko su dostupna u mnogim indijskim restoranima.
  • U Siriji, ćufte se pripremaju na brojne načine. Roštiljaju se na uglju sa patlidžanima ili bez njih, ili se kuvaju u čorbi sa sosom od krompira, luka i paradajza sa prilogom od pirinča koji se naziva Davud Paša.
  • U indijskoj saveznoj državi Zapadni Bengal i Bangladešu, kofte se prave od kozica, ribe, zelenih banana i kupusa, kao i od mlevenog kozjeg mesa.

Istočna i Jugoistočna Azija[uredi | uredi izvor]

Raznovrsne kineske ćufte, među kojima su i riblje
  • Kineske ćufte (wanzi) obično se prave od svinjskog mesa i mogu se kuvati na pari, kuvati ili pržiti u dubokom ulju, ponekad uz dodatak soja sosa. Velike ćufte, koje se nazivaju lavlje glave, mogu biti u prečniku od oko 5−10 cm. U supama se koriste manje sorte, nazvane svinjske kuglice. Kantonska varijanta, ćufta na pari, napravljena je od govedine i služi se kao dimno jelo. Riba i morski plodovi se takođe mogu koristiti za stvaranje različitih ukusa i tekstura, a vegetarijanske alternative mesnim ćuftama služe se tokom festivala. Na severu Kine, ćufte od mlevenog mesa i brašna, ponekad sa dodatkom korena lotosa ili vodenog kestena radi teksture, prže se u dubokom ulju i serviraju u slatko-kiselom sosu na bazi sirćeta ili u laganoj čorbi sa seckanim korijanderom.
Indonežanska bakso supa sa nudlama
  • Indonežanske ćufte se nazivaju bakso i obično se poslužuju u činiji, služe se u čorbi, sa rezancima, pirinčanom vermičelom, pasuljem (tofuom), tvrdo kuvanim jajetom, knedlom od siomaja / na pari i prženim vontonom. Imaju konzistentnu homogenu teksturu. Bakso se može naći u većim indonežanskim gradovima, međutim, najpopularniji su bakso Solo i bakso Malang (nazvan po gradu porekla). U Malangu je takođe popularan bakso bakar (pečeni bakso). Kako je većina Indonežana muslimana, uglavnom se pravi od govedine ili ponekad od piletine.
  • U Japanu, popularna varijanta ćufti je tsukune, mlevene pileće ćufte na ražnju. Japanski odrezak sa hamburgerima, hanbagu, obično se pravi od mlevene govedine, panko-a natopljenog mlekom (mrvice hleba) i mlevenog, sotiranog luka. Obično se jedu sa sosom napravljenim od kečapa i Worcestershire sosa. Popularne su i ćufte u kineskom stilu. Druga vrsta ćufti pod nazivom Tsumire pravi se od mlevene ribe. Ovo se često dodaje čorbama ili nabesima (varivima).
  • Na Filipinima, ćufte se nazivaju bola-bola ili almondigas i obično se služe u misua supi od rezanci sa prepečenim čvarkom od belog luka, tikvica i svinjskih čvaraka. Bola-bola potiče iz hispanskog uticaja na filipinsku kuhinju i na kraju potiče iz mavarskog uticaja. Bola-bola se takođe dinsta ili prži na tavi dok ne porumeni. Takođe se koristi kao punjenje za siopao, lokalnu varijantu baozija.
  • U Tajlandu, postoje razne vrste ćufti. Materijali mogu biti svinjetina, govedina, piletina i riba. Gotove ćufte mogu se ugraditi u mnoga jela. Mogu se peći na roštilju, duboko pržiti, jesti sa umakom od potapanja ili se mogu koristiti kao komponenta supa sa rezancima.
  • U Vijetnamu, ćufte (thịt viên ili mọc, bò viên, cá viên) može se koristiti kao sastojak u jelima phở i hủ tiếu. Uobičajeno je i kuvanje ćufti u sosu od paradajza, a pre služenja dodaju se sitno iseckani mladi luk i paprika. U 'bún chả (specijalna vijetnamska supa od pirinča) ćufte se peku na žaru i serviraju sa bunom (pirinčanim rezancima) i sosom za potapanje (na bazi ribljeg sosa začinjenog pirinčanim sirćetom, šećerom, belim lukom i čilijem). Xíu Mại je svinjska ćufta u sosu od paradajza koja se često služi uz baget.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Esposito, Shaylyn (6. 6. 2013). „Is Spaghetti and Meatballs Italian?”. Sithsonian.com. Pristupljeno 14. 4. 2015. 
  2. ^ „Lu Cuisine”. A bite of China. Arhivirano iz originala 22. 04. 2015. g. Pristupljeno 14. 4. 2015. 
  3. ^ Sally Grainger (2006). Cooking Apicius: Roman Recipes for Today. Prospect Books. str. 17—18. ISBN 1-903018-44-7. 
  4. ^ Davidson, Alan, 1924-2003. (2006). The Oxford companion to food. Jaine, Tom. (2nd izd.). Oxford: Oxford University Press. str. 448. ISBN 0-19-280681-5. OCLC 70775741. 
  5. ^ Adamson, M.W. (2013). Regional Cuisines of Medieval Europe: A Book of Essays. Garland Medieval Casebooks. Taylor & Francis. str. 27. ISBN 978-1-135-30868-1. Pristupljeno 15. 6. 2017. 
  6. ^ Alan Davidson, ed., The Oxford Companion to Food, s.v. kofta
  7. ^ „Κεφτέδες”. foodmuseum.cs.ucy.ac.cy (na jeziku: grčki). Cyprus Food Virtual Museum. Arhivirano iz originala 05. 12. 2020. g. Pristupljeno 30. 11. 2015. 
  8. ^ a b Widenfelt, Sam Swedish Food, Gothenburg, Sweden Esselte 1956.
  9. ^ „Köttbullar”. Sweden.se. 1. 1. 2018. 
  10. ^ Herbst, Sharon Tyler Food Lover's Companion Hauppauge, New York: Barron's Educational Series, Inc. 1990.
  11. ^ Henley, Jon (3. 5. 2018). „'My whole life has been a lie': Sweden admits meatballs are Turkish”. The Guardian. Pristupljeno 4. 5. 2018. 
  12. ^ Swan, Esan (1. 5. 2018). „Swedish meatballs are actually Turkish, Sweden says”. The Daily Telegraph. 
  13. ^ Jerdén, Erik (3. 5. 2018). „Forskare sågar världsnyhet om köttbullar: "Fabricerat". Svenska Dagbladet (na jeziku: švedski). svd.se. Pristupljeno 4. 5. 2018. 
  14. ^ „'Fake news': Historian denies Swedish meatballs originated in Turkey”. SBS News. Pristupljeno 28. 2. 2020. 
  15. ^ Randhawa, Jessica (21. 12. 2018). „Albondigas Soup Recipe”. theforkedspoon.com. Pristupljeno 20. 12. 2019. 
  16. ^ a b Hernandez, Brian (januar 2013). „Jan-Feb 2013 Pizza of the Month: Meatball Pizza”. PMQ Pizza Magazine. Pristupljeno 31. 8. 2014. 
  17. ^ Pizza Today, Volume 24, Issues 1-6. Pro Tech Publishing and Communications. 2006. str. 50. 
  18. ^ Kaye, Alan S. (2004). „Persian loanwords in English”. English Today. 20 (4): 20—24. S2CID 144053641. doi:10.1017/S0266078404004043. .

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]