Džamija Ferhadija (Banja Luka)
Ferhadija | |
---|---|
Osnovne informacije | |
Lokacija | Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina |
Koordinate | 44° 46′ 03″ S; 17° 11′ 14″ I / 44.767418° S; 17.187272° I |
Religija | islam |
Država | Bosna i Hercegovina |
Arhitektonski opis | |
Stil arhitekture | osmanska arhitektura |
Osnivanje | obnova: 2016. |
Početak izgradnje | 1579. |
Specifikacije | |
Dužina | 14 |
Širina | 18 |
Visina | 18 |
Visina minareta | 43 |
Ferhat-pašina džamija, ili Ferhadija, je najpoznatija džamija u Banjoj Luci. Izgrađena je 1579. od otkupnine koje je dobio bosanski sandžak-beg Ferhat paša Sokolović za glavu Herberta VIII Turjaškog (nem. Herbert VIII Auersperg) u klasičnom osmanskom stilu i predstavlja jedno od najuspješnijih arhitektonskih ostvarenja na ovim prostorima u 16. vijeku. Njen arhitekta je nepoznat, ali je poznato da je bio učenik osmanskog arhitekte Mimara Sinana.
U kompleksu Ferhadije su se takođe nalazila i 3 turbeta: Ferhat-paše, njegove unuke Safikadune i njegovih barjaktara, željezna i kamena ograda sa česmom na ćošku, šadrvan i staro mezarje u bašti. Kasnije je kompleks dopunjen sa sahat-kulom izgrađenom nedaleko od Ferhadije. Džamija je bila 18m široka, 14m dugačka, a vrh kupole je bio 18m visok. Munara je bila 43m visoka. Ferhadija je uvrštena u kulturnu baštinu Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine 1950. godine.
Rušenje i obnova[uredi | uredi izvor]
U toku Drugog svjetskog rata džamija je dijelom stradala u bombardovanju 1944. Obnavljana je niz godina, ali je ponovo stradala u zemljotresu 1969. i nakon toga je temeljno restaurirana i oslikana.
Džamija je delimično bila uništena eksplozivom detoniranim 7. maja 1993. godine. Nakon prvog rušenja, gradske vlasti su organizovale potpuno rušenje i čišćenje terena na kojem se nalazio celokupni kompleks džamije. Ostaci ruševina su odvezeni na gradsku deponiju. Dan rušenja Ferhadije — 7. maj je u Federaciji Bosne i Hercegovine proglašen kao zvanični Dan džamija.
Prilikom ceremonije postavljanja kamena temeljca 7. maja 2001. godine došlo je do okupljanja oko 4000 demonstranata. Umjesto ceremonije, došlo je do velikih nereda, kamenovanja, uništavanja autobusa i sukoba sa policijom.[1] Nekoliko ljudi je teže povrijeđeno, a jedan je kasnije podlegao povredama. Visoki predstavnik za BiH je ovaj incident ocijenio kao „širenje ultra-nacionalizma od strane malih grupa ekstremista“, a svoje osude su iznijeli i visoki američki zvaničnici, te mnoge druge institucije i organizacije, uključujući i zvaničnike Republike Srpske.[2]
Nakon nekoliko dana, uz jake mjere bezbjednosti, svečano polaganje kamena temeljca je ipak obavljeno[2]. Svečano otvaranje obnovljene Ferhat-pašine džamije je obavljeno 7. maja 2016. godine[3].
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Ferhadija 1941.
-
Džamija za vreme sumraka
-
Silueta minareta za vreme zalaska Sunca
-
Minaret noću
-
Arabeske na kupoli
-
Arabeske na kupoli
-
Krov obnovljene džamije
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Prema podacima Human Rights Watch, Приступљено 27. 4. 2013.
- ^ а б Harvard Human Rights Journal, Приступљено 27. 4. 2013.
- ^ Свечано отворена обновљена Ферхат-пашина џамија у Бањалуци, РТ РС, 7. мај 2016.
Литература[uredi | uredi izvor]
- Bejtić, Alija (1953). „Banja Luka pod turskom vladavinom : Arhitektura i teritorijalni razvitak grada u XVI i XVII vijeku” (PDF). Naše starine. I: 91—116.
- Biško, Mato (1959). „Konzervacija objekata u kompleksu Ferhadije džamije u Banjoj Luci” (PDF). Naše starine. VII: 81—90.
- Fučić, Mladen (1953). „Konzervatorski zahvat na Ferhad-pašinoj džamiji u Banjoj Luci” (PDF). Naše starine. I: 117—121.
- Hangi, Antun (1906). Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Naklada Daniela A. Kajona.
- Husedžinović, Sabira (2005). Dokumenti opstanka: vrijednosti, značaj, rušenje i obnova kulturnog naslijeđa. Zenica: Muzej grada Zenice.
- Husedžinović, Sabira (2012). „Valorizacija historijskih vrijednosti vakufnama Banja Luke sa aspekta urbanog razvoja ovog grada stoljećima” (PDF). Vakufi u Bosni i Hercegovini — Zbornik radova 2012. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini: 99—139.
- Kesić, Boško; Horozović, Irfan (1981). Ferhadija. Banjaluka: Glas. COBISS.SR 78859532
- Korić, Elma (2011). „Prilog pitanju osnivanja samostalnog banjalučkog kadiluka u 16. stoljeću” (PDF). Anali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. XXXII: 125—134. Архивирано из оригинала (PDF) 02. 09. 2017. г. Приступљено 02. 09. 2017.
- Kreševljaković, Hamdija (1953). „Stari bosanski gradovi” (PDF). Naše starine. I: 7—44.
- Kreševljaković, Hamdija (1954). „Naši bezisteni” (PDF). Naše starine. II: 233—244.
- Kreševljaković, Hamdija (1956). „Saraji ili dvori bosanskih namjesnika” (PDF). Naše starine. III: 13—22.
- Kreševljaković, Hamdija (1957). „Sahat-kule u Bosni i Hercegovini : Prilog za studij konzervacije” (PDF). Naše starine. IV: 17—32.
- Muftić, Asim (1941). Moschee und Stiftung Ferhad Paša's in Banja Luka : Inaugural — Disertation (на језику: (језик: немачки)). Leipzig: Gräfenhainichen : Druck von C. Schulze & Co. COBISS.SR 526717588
- Ravlić, Aleksandar (1995). „Rušenje crkava i džamija, progoni vjerskih službenika”. Hrvatski iseljenički zbornik. 1995/96: 138—162.
- Ravlić, Aleksandar (1996). Banjalučka Ferhadija — ljepotica koju su ubili. Rijeka: AARIS.
- Teparić, Meliha (2016). Analiza islamskih kaligrafskih panela (levhi) bošnjačkih kaligrafa (hattata) od 18. do sredine 20. stoljeća (PDF). Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
- Шево, Љиљана (1996). Урбанистички развој Бање Луке. Бања Лука: Општина Бања Лука и Завод за заштиту споменика културе и природе Бања Лука.
- Zaštita spomenika kulture u Bosni i Hercegovini (PDF). Naše starine. I. 1953. стр. 199—213.
- Izvještaj o radu Zavoda u 1959. godini (PDF). Naše starine. VII. 1959. стр. 221—224.
Спољашње везе[uredi | uredi izvor]
Медији везани за чланак Џамија Ферхадија на Викимедијиној остави