Džep (Vladičin Han)

Koordinate: 42° 46′ 04″ S; 22° 05′ 10″ I / 42.767666° S; 22.086° I / 42.767666; 22.086
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Džep
Železnička stanica u Džepu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPčinjski
OpštinaVladičin Han
Stanovništvo
 — 2011.194
Geografske karakteristike
Koordinate42° 46′ 04″ S; 22° 05′ 10″ I / 42.767666° S; 22.086° I / 42.767666; 22.086
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina433 m
Džep na karti Srbije
Džep
Džep
Džep na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj17514
Pozivni broj017
Registarska oznakaVR

Džep je naselje u Srbiji u opštini Vladičin Han u Pčinjskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 194 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 221 stanovnika).

Položaj[uredi | uredi izvor]

Džep je poznato naselje u Grdeličkoj Klisuri; u njegovom zapadnom delu pored Južne Morave postoji železnička stanica i u njemu se sa putem pravca sever-jug, ukršta put koji dolazi sa istoka dolinom Džepske Reke. Okolna naselja su: Dupljane, Kopitarce, Tegovište i dr.

Tip[uredi | uredi izvor]

Džep je selo razbijenog tipa. Srodničke kuće su jedna drugoj bliže i više grupisane. Deli se na tri mahale: Ridarska ili Popovska, Moravska i Donja Mahala. Džep je imao 1958. godine 48 domova.

Zemlje i šume[uredi | uredi izvor]

Pojedini krajevi atara nose ove nazive: Bostanište, Širina, Bežanija, Staro Selo, Raskrsje, Zadnište, Samokov, Anište, Grčka Njiva, Kriva Njiva i dr.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kriva Njiva je na granici sa susednim selom Kopitarcem. Prilikom obrađivanja zemlje tamo su nalažene „rimske cigle i zidine“. Za vreme Turaka u Džepu je postojao „turski samokov“. Nalazio se pored ušća Džepske Reke. Na mestu Samokova do 1948. godine nalazila se „zgurija“. Pomenute godine bila je velika poplava i tada je voda odnela sve starine od samokova. U džepskom samokovu radili su Srbi i Cigani kovači. Srbi su većinom pravili ćumur. Naziv Staro Selo odnosi se na mesto u severoistočnom delu atara. To je više zemljište na granici sa Garinjem. Ostataka od starina nema. Pamti se da je do skora u Starom Selu bile dve kuće, čiji su se stanovnici kasnije iselili, u Surdulicu i Momčilovo. Mesto Zidinište je u blizini pomenutog samokova, uzvodno uz Džepsku Reku. Ostataka od starina nema. To je sada vodenica Stojana Radivojevića. Mesto Anište je pored sadašnjeg glavnog druma u Grdeličkoj Klisuri. Tu su najpre imali han stanovnici sadašnjeg roda Popovića. Oni su han prodali Grku Vasilu Janiću. Njegov sin Sterija, koji je postao učitelj, han je ustupio nekom Srbinu – Avramu iz sela Žitorađe u okolini Surdulice. Pomenuti Grci su izumrli. Po njima se zove potes Grčka Njiva u blizini ranijeg hana. Meštani Džepa su se 1878. godine krili u gustoj šumi, sada zvanoj Bežanija. U Drugom svetskom ratu tu šumu su potpuno posekli bugarski okupatori.

Postanak sela[uredi | uredi izvor]

Opšte je predanje da su današnje selo Džep osnovala četiri doseljena domaćinstva; tri su pripadala današnjem rodu Popovića (Popovci, Stambolci i Deda Jovinci), dok je jedno domaćinstvo pripadalo današnjem rodu Mlađinci. Seoska slava je Spasovdan. Tada se održava seoski sabor na mestu zvanom Raskrsje. Džep ima posebno groblje. Nalazi se pored Džepske Reke, blizu ranijeg samokova. U većim praznicima meštani posećuju crkve u selima Gornjoj Jabuci (Vladičin Han) i Mrtvici a danas odlaze u crkvu u varošici Predejanu. Džep se nalazi podjednako udaljen od Vranja i Leskovca tako da stanovnici u tržišne dane posećuju oba mesta. Do 1955. godine Džep je pripadao Vranjskom, odnosno Vladičin –Hanskom srezu da bi potom pripao Leskovačkom srezu. U Drugom svetskom ratu nemački okupatori vršili su rudarsku eksploataciju u planinskom selu Mačkatici. Zbog toga su dolinom Džepske Reke izgradili automobilski put. U Džepu, oko tog puta, brzo je organizovano jedno trgovačko-zanatsko naselje. Imalo je 20 dućana, kovača, obućara, bakalnice, dve kafane.. Godine 1948. poplava je odnela najveći deo tog naselja i razorila pomenuti put za Mačkaticu.[1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Džep živi 161 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,7 godina (40,8 kod muškaraca i 42,6 kod žena). U naselju ima 67 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,90.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 270
1953. 239
1961. 325
1971. 200
1981. 225
1991. 221 220
2002. 194 197
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
191 98,45%
Romi
  
2 1,03%
nepoznato
  
1 0,51%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dr. J. F. Trifunovski, Grdelička Klisura, Leskovac, 1964, 93-96 strana
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]