Džejms Metju Bari

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Džejms Metju Bari
Džejms Metju Bari
Lični podaci
Datum rođenja(1860-05-09)9. maj 1860.
Mesto rođenjaKiriemuir, Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti19. jun 1937.(1937-06-19) (77 god.)
Mesto smrtiLondon, Ujedinjeno Kraljevstvo
ObrazovanjeUniverzitet u Edinburgu
Zvanični veb-sajt
jmbarrie.co.uk
Nadgrobna ploča na grobu Džejmsa Metjua Barija u Kiriemuiru, u Škotskoj

Džejms Metju Bari (engl. James Matthew Barrie; Kiriemuir, 9. maj 1860London, 19. jun 1937) je bio škotski romanopisac i dramatičar.[1] Njegovo najpoznatije delo je roman za decu „Petar Pan i Vendi“, priča o dečaku Petru Panu, dečaku koji živi u izmišljenoj zemlji Nedođiji i ne želi da odraste. Mit o Petru Panu postao je jedan od najvećih kulturoloških fenomena 20. veka, a zemlja Nedođija arhetip svih imaginarnih mesta, od Platonove Republike (400. p. n. e.) do Plezentvila (film iz 1998), upravo zbog težnji i mašte Džejmsa Barija.[2]

Deo njegovog života tokom koga je napisao svoja najznačajnija dela, među kojima je i „Petar Pan” je poslužio kao inspiracija za snimanje filma U potrazi za Nedođijom (engl. Finding Neverland), u kome naslovnu ulogu, Barijev lik, glumi Džoni Dep.[3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Džejms Metju Bari je rođen 9. maja 1860. u mestu Kiriemuir u Škotskoj, kao jedno od desetoro dece.[4] Njegov otac Dejvid Bari bio je dobrostojeći krojač, a majka Margaret Ogilvi književnica. Iako su imali devetoro dece, majčin miljenik bio je Dejvid, koji je preminuo u najranijem detinjstvu.

U trinaestoj godini Džejms napušta rodno selo. Zainteresovao se za pozorište i književno delo Žila Verna i u Edinburgu završava univerzitet, nakon čega se zapošljava kao novinar u „Notingemskim novinama” („Nothingam Journal”). Uporedo sa uspešnom novinarskom karijerom, počeo je da piše kratku prozu i drame.

Godine 1885, praznih džepova, seli se u London, gde živi kao samostalni pisac. Od 1880. književni uspesi i pozitivne kritike otvaraju mu vrata slave. Najpre doživljava uspeh sa knjigom o životu osmogodišnje devojčice koja se brine o braći posle smrti majke, koju naslovljava majčinim imenom, „Margaret Ogilvi”. Osim pozitivnih kritika, Bari u Londonu doživljava i finansijski uspeh.

U isto vreme počinje aktivnije da se zanima za pozorište gde upoznaje svoju buduću suprugu, glumicu Meri Ansel, drugu najvažniju ženu u njegovom životu. Nesiguran mali čovek (bio je visok svega 153 cm) stavlja Meri na pijedestal. Venčali su se 1894. godine. Iako su izgledali kao savršen par, u ovom braku oboje su bili nesrećni. Ožalošćen zbog svog neproživljenog puberteta, pisac je izbegavao fizičku intimu (ne zna se da li je u pitanju fizička ili psihička deformacija), tako da je par ostao bez dece iako ih je obožavao. To ga još više udaljuje od Meri Ansel, koja je želela da bude majka.[2]

Tih godina piše svoje najbolje drame, ali njegovo delo ostaje u senci „Petra Pana”, njegovog najpoznatijeg književnog junaka. Bari je dočekao i filmsku verziju svog junaka, film Petar Pan iz 1924. godine, u režiji Voltera Brenona.

Umro je 1937. u Londonu, kao cenjen pisac i ugledan čovek.[3] Sahranjen je u rodnom Kiriemuiru, pored svojih roditelja.

Drame[uredi | uredi izvor]

  • Mali poslanik (1897)
  • Kvalitetna ulica (1902)
  • Divni Kričton, (1902)
  • Petar Pan (1904)
  • Šta svaka žena zna(1908)

Petar Pan u delima Dž. M. Barija[uredi | uredi izvor]

Skulptura Petar Pan u Kensingtonskom parku
Džejms Metju Bari u igri sa jednim od sinova svojih prijatelja, Majklom Levelinom Dejvisom
Margaret Henli, Barijeva inspiracija za lik devojčice Vendi

Bari je napisao Petra Pana kao posvetu sinovima svojih komšija i prijatelja Artura i Silvije Levelin Dejvis. Silvija Levelin Dejvis bila je treća najznačajnija žena u piščevom životu i bio je očaran njenom lepotom. Pisac je počeo da se pojavljuje jako često u domu svojih novih prijatelja, što je nerviralo Artura, Silvijinog muža, inače mladog i ambicioznog pravnog zastupnika. Džejms Bari je pisao pisma Silviji, nazivajući je srednjim imenom Žoselin, koje niko nije upotrebljavao. On je znao da je ona zaljubljena u svog muža, ali je bio srećan ulogom surogat-oca dečacima Levelin Dejvisovih. Mnoge priče koje je Bari pričao dečacima završile su u zbirci pripovedaka Mala bela ptica u kojoj se, inače, prvi put pojavljuje ime Petra Pana, a porodica Levelin Dejvis postaje prototip za porodicu Darling iz priča o Petru Panu. Bari štampa knjigu u samo dva primerka, za sebe i za Artura Levelin Dejvisa, koji svoj primerak gubi u vozu.

Nekoliko godina kasnije svu svoju energiju i talenat Bari ulaže u svoje istinsko remek-delo Petar Pan. Silvija je brižna i nežna gospođa Darling. Gospodin Darling je drska karikatura Artura Levelina Dejvisa. Dečaci su "Izgubljeni dečaci", a Majkl Levelin Dejvis – Petar Pan. Lik Vendi Moire Anđele Darling je omaž pokojnoj kćerci Barijevog prijatelja V. Henlija, Margaret Henli, koja je umrla sa šest godina.

Posle velikog uspeha predstave Petar Pan i Vendi, Bari je napisao pripovetku „Petar Pan, dečak koji nije želeo da odraste” koja je zatim postala omiljeno dečje štivo u formi romana Petar „Pan i Vendi”. Dvadesetih godina 20. veka "Vendi" se izgubila iz naslova.[3]

  • Mala bela ptica (The Little White Bird), poglavlja XII-XVIII (1902) - na srpskom jeziku objavljeno kao „Bela ptičica”, prvi put 1988. godine[5]
  • Petar Pan (Peter Pan), drama (postavljena na scenu 1904, objavljena 1928) - na srpskom jeziku prvi put objavljeno 1954. godine[6]
  • Petar Pan u Kensingtonskom parku (Peter Pan in Kensington Gardens) (1906) - na srpskom jeziku prvi put objavljeno 1960. godine.[7] Godine 1978. objavljeno u Srbiji i na Brajevom pismu[8]
  • Kad je Vendi odrasla (When Wendy Grew Up) (napisana 1908, objavljena 1957)
  • Petar Pan i Vendi (Peter and Wendy) (1911), delo je kasnije objavljivano sa naslovom „Petar Pan” - na srpskom jeziku prvi put objavljeno 1946. godine[9]

U današnje vreme pojavljuju se i nastavci doživljaja Petra Pana. Jedna od takvih knjiga je roman Džeraldine Mekohrejn „Petar Pan u grimizu”,[2] objavljen na srpskom jeziku 2007. godine.[10]

Kulturološki uticaj[uredi | uredi izvor]

Zahvaljujući popularnosti ovih romana, ali i filmskim verzijama, mit o Petru Panu postao je jedan od najvećih kulturoloških fenomena 20. veka, a zemlja Nedođija arhetip svih imaginarnih mesta.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 134. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ a b v g Bari, Džejms Metju (2011). „Beleške o piscu”. Petar Pan. Čačak: Pčelica. str. 168—169. ISBN 978-86-6089-055-1. COBISS.SR 183354636
  3. ^ a b v Janković, Aleksandar S. (3. 11. 2007). „Džejms Bari, otac Petra Pana”. Politika. Pristupljeno 11. 9. 2019. 
  4. ^ „J.M. Barrie | Scottish Playwright & Novelist | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). 2023-12-15. Pristupljeno 2024-01-31. 
  5. ^ Bari, Džejms Metju (1988). Bela ptičica. Beograd: Rad. COBISS.SR 337415
  6. ^ Bari, Džejms Metju (1954). Petar Pan : bajka za izvođenje. Beograd: Dečja knjiga. COBISS.SR 24160519
  7. ^ Bari, Džejms Metju (1960). Petar Pan u Kensingtonskom parku. Beograd: Mlado pokolenje. COBISS.SR 128299271
  8. ^ Bari, Džejms Metju (1978). Petar Pan u Kensingtonskom parku (Brajevo pismo). Beograd: "Filip Višnjić". COBISS.SR 150257164
  9. ^ Bari, Džejms Metju; Bajron, Mej (1946). Petar Pan. Beograd: Brazda. COBISS.SR 24242951
  10. ^ Mekorkran, Džeraldin (2007). Petar Pan u grimizu. Beograd: Laguna. ISBN 978-86-7436-782-7. COBISS.SR 143971852

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]