Džon Stajnbek

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Džon Stajnbek
Džon Stajnbek
Lični podaci
Puno imeDžon Ernst Stajnbek Mlađi
Datum rođenja(1902-02-27)27. februar 1902.
Mesto rođenjaSalinas, SAD
Datum smrti20. decembar 1968.(1968-12-20) (66 god.)
Mesto smrtiNjujork, SAD
ObrazovanjeUniverzitet Stanford
Književni rad
Najvažnija delaO miševima i ljudima (1937)
Plodovi gneva (1939)
Istočno od raja (1952)[1]
Zima našeg nezadovoljstva(1961)
NagradeNobelova nagrada za književnost
Pulicerova nagrada za književnost

Potpis

Džon Ernst Stajnbek Mlađi (engl. John Ernst Steinbeck Jr.; Salinas, 27. februar 1902Njujork, 20. decembar 1968), bio je američki književnik i nobelovac. Književni uspeh postigao je romanom Kvart Tortilja iz 1935. godine, a njegova najčuvenija dela su O miševima i ljudima, Plodovi gneva, Istočno od raja i Zima našeg nezadovoljstva, za koju je 1962. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost.[2][3][4] Nazivali su ga „gigantom američkih pisama.”[5][6] Grožđe gneva (1939),[7] nagrađeno Pulicerovom nagradom, smatra se Stajnbekovim remek-delom i delom američkog književnog kanona.[8] U prvih 75 godina nakon što je objavljen, prodat je u 14 miliona primeraka.[9]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Džon Stajnbek je rođen 27. februara 1902. godine u kalifornijskom gradu Salinasu u SAD.[10] Njegov otac, istoimeni Džon Ernst Stajnbek, obavljao je više poslova tokom života, a jedno vreme je radio kao blagajnik okruga Monterej. Majka, Olivija Hemilton bila je učiteljica po profesiji. [11][12]

Džon Stajnbek je odrastao je u maloj i plodnoj dolini nedaleko od pacifičke obale. Kao dečak i mladić radio je preko leta na farmama sa sezonskim radnicima.[13] Posle završetka srednje škole u Salinasu, neredovno je pohađao Englesku književnost na Univerzitetu Stanford od 1919. do 1925. godine.

U narednom periodu je pokušavao da se probije kao pisac. Zarađivao je za život kao radnik i novinar u Njujorku, a potom kao turistički vodič, čuvar imanja i u ribolovištu na jezeru Taho, sve vreme pišući svoj prvi roman Zlatni pehar (engl. Cup of Gold, 1929). U Tahou je upoznao svoju prvu suprugu Karol Hening. Brak je sklopljen 1930. godine u Los Anđelesu, gde je par živeo oko pola godine. Supružnici su se zatim nastanili u Pacifik Grouvu, u kući Džonovog oca, nedaleko od grada Monterej. Džon se posvetio pisanju i uskoro je objavio dva romana: Rajske pašnjake (Pastures of Heaven, 1932) i Zemlji i Nebu (To a God Unknown, 1933). [14][13]

Prekretnica za Džona Stajnbeka bilo je objavljivanje zbirke priča Kvart Tortilja (Tortilla Flat, 1935) o monterejskim paisanosima. Ona je dobila pozitivne kritike i donela Stajnbeku popularnost i finansijsku stabilnost. Usledilo je objavljivanje Neizvesne bitke (In Dubious Battle, 1936), O miševima i ljudima (Of Mice and Men, 1937) i po, mišljenju mnogih, njegovog najboljeg dela Plodova gneva (The Grapes of Wrath, 1939).[14] Plodovi gneva doneli su mu 1940. godine Pulicerovu nagradu za književnost.[2]

Džon Stajnbek 1939. godine

Džon Stajnbek je pisao na osnovu iskustva, opsežnih istraživanja i posmatranja ljudskih stanja, eksperimentišući i praveći zaokrete.[15][14]

Tokom Drugog svetskog rata bio je ratni dopisnik za jedne njujorške novine, prikupljajući građu i za svoja dela. Za taj period vezane su: Bombe su bačene (Bombs Away, 1942), kontroverzna novela-drama Mesec je zašao (The Moon is Down, 1942), Ruski dnevnik (A Russian Journal, 1948), i kolekcija depeša iz rata, Jednom je bio rat (Once There Was a War) 1958).[11][15]

Džon Stajnbek 1962. godine, fotografija za Nobelovu fondaciju

Pisac se nakon rata vraćao i socijalnoj kritici, i to u delima Gužva u fabrici (Cannery Row, 1945), Zalutali autobus (The Wayward Bus, 1947) i Biser (The Pearl, 1947), koja su prožeta opuštenijim i sentimentalnijim tonom u odnosu na svoja ranija dela.[2]

U svojim poznim Godinima pisao je intenzivno i bavio se raznim temama. Delima Vatrena svetlost (Burning Bright, 1950), Istočno od raja (1952) i Zima našeg nezadovoljstva (The Winter of Our Discontent, 1961) nastojao da potvrdi status vodećeg romanopisca.[2] Vatrena svetlost je dramski komad upakovan u roman, drama o moralu koja se okreće oko supružnika Džoa i Mordin Saul.[16] Istočno od raja je monumentalna saga o dolini Salinas, hronika piščeve porodice i alegorijski roman o identitetu, tuzi i čovečnosti koji je namenio svojim sinovima.[17] Roman Zima našeg nezadovoljstva je priča o samospoznaji i žudnji koja istovremeno daje moralni potret Amerike šezdesetih godina 20. veka.[18] Iako su kritičari bili mišljenja da se ova dela nisu mogla meriti sa njegovim ranijim postignućima, Džon Stajnbek je za roman Zima našeg nezadovoljstva dobio Nobelovu nagradu za književnost 1962. godine. [2][10][3][19]

Književna dela Džona Stajnbeka dobila su niz filmskih ekranizacija. Sam Stajnbek je napisao nekoliko scenarija, za dokumentarni film Zaboravljeno selo (1941), u koautorstvu za igrani film Biser (1947), za Crvenog ponija (1949) i biografski film Viva Zapata (1949).[2]

Pisac je poslednje decenije svog života proveo u Njujorku i Sag Harboru.[14] Ženio se tri puta i imao je dvoje dece. Sa svojom prvom ženom, Karol Hening, razveo se 1942. godine. Od 1943. do 1948. bio je oženjen sa Gvindolin Konger i iz tog braka je dobio sinove Tomasa i Džona. Sa trećom ženom Elejn Anderson Skot bio je u braku od 1950. do svoje smrti 1968. godine. Napisao je preko dvadeset knjiga: romana, novela, zbirki priča.[11][20][21]

Važnija dela[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Swedish Academy cited The Grapes of Wrath and The Winter of Our Discontent most favorably.
    „The Nobel Prize in Literature 1962: Presentation Speech by Anders Österling, Permanent Secretary of the Swedish Academy”. NobelPrize.org. Arhivirano iz originala 19. 4. 2008. g. Pristupljeno 21. 4. 2008. 
  2. ^ a b v g d đ „John Steinbeck, American Novelist”. www.britannica.com. The Editors of Encyclopaedia Britannica. 14. 10. 2023. Pristupljeno 1. 10. 2019. 
  3. ^ a b „John Steinbeck Biographical”. www.nobelprize.org. Pristupljeno 2. 10. 2019. 
  4. ^ „Nobel Prize in Literature 1962”. Nobel Foundation. Arhivirano iz originala 21. 10. 2008. g. Pristupljeno 17. 10. 2008. 
  5. ^ „Swedish Academy reopens controversy surrounding Steinbeck's Nobel prize”. The Guardian. 3. 1. 2013. Pristupljeno 12. 1. 2019. 
  6. ^ „Who, what, why: Why do children study Of Mice and Men?”. BBC News. BBC. 25. 3. 2011. Arhivirano iz originala 7. 1. 2015. g. Pristupljeno 6. 12. 2014. 
  7. ^ „Novel”. The Pulitzer Prizes. Arhivirano iz originala 21. 8. 2008. g. 
  8. ^ Bryer, R. Jackson (1989). Sixteen Modern American Authors, Volume 2Neophodna slobodna registracija. Durham, NC: Duke University Press. str. 620. ISBN 978-0-8223-1018-1. 
  9. ^ Chilton, Martin (16. 9. 2015). „The Grapes of Wrath: 10 surprising facts about John Steinbeck's novel”. The Telegraph. Telegraph (London). Pristupljeno 13. 10. 2022. 
  10. ^ a b „Biography”. www.steinbeck.org. National Steinbeck Center. Arhivirano iz originala 01. 10. 2019. g. Pristupljeno 1. 10. 2019. 
  11. ^ a b v „John Steinbeck, Biography, Author (1902–1968)”. The Biography.com website. Biography.com Editors. A&E Television Networks. 14. 4. 2021. Pristupljeno 1. 10. 2019. 
  12. ^ „John Steinbeck Biography”. www.notablebiographies.com. Pristupljeno 1. 10. 2019. 
  13. ^ a b Jackson J. Benson, The True Adventures of John Steinbeck, Writer New York: The Viking Press. 1984. ISBN 978-0-14-014417-8. стр. 147., 915a, 915b, 133
  14. ^ а б в г „Džon Stajnbek”. laguna.rs. Laguna. Приступљено 1. 10. 2019. 
  15. ^ а б „John Steinbeck's Biography”. www.steinbeck.org. Архивирано из оригинала 05. 03. 2010. г. Приступљено 1. 10. 2019. 
  16. ^ „Burning Bright”. www.steinbeck.org. National Steinbeck Center. 7. 4. 2023. Архивирано из оригинала 01. 10. 2019. г. Приступљено 1. 10. 2019. 
  17. ^ „East of Eden”. www.steinbeck.org. National Steinbeck Center. 7. 4. 2023. Архивирано из оригинала 01. 10. 2019. г. Приступљено 1. 10. 2019. 
  18. ^ „The Winter of Our Discontent”. www.steinbeck.org. National Steinbeck Center. 7. 4. 2023. Архивирано из оригинала 01. 10. 2019. г. Приступљено 1. 10. 2019. 
  19. ^ „Džon Stajnbek”. www.rts.rs. 31. 3. 2019. Приступљено 2. 10. 2019. 
  20. ^ Cvejić, Tatjana (16. 9. 2016). „Džon Stajnbek - šezdeset grafitnih olovaka dnevno”. rts.rs. Приступљено 1. 10. 2019. 
  21. ^ Chilton, Martin (20. 12. 2018). „John Steinbeck: A flawed genius”. www.independent.co.uk. Приступљено 2. 10. 2019. 

Литература[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]