Džon Frušante

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Džon Frušante
Džon Frušante
Lični podaci
Puno imeDžon Entoni Frušante
Datum rođenja( 1970-03-05)5. mart 1970.(54 god.)
Mesto rođenjaNjujork, SAD
Muzički rad
Aktivni period1988—
Žanrrok, elektronska muzika
Izdavačka kućaWarner Music Group, Record Collection, Birdman Records, American Recordings

Džon Entoni Frušante (engl. John Anthony Frusciante; Njujork, 5. mart 1970) je gitarista, pevač, tekstopisac, kompozitor, multiinstrumentalista i producent, najpoznatiji kao gitarista kalifornijskog rok benda Red hot čili pepers u periodu od 1988. do 1992. i od 1998. do 2008. godine. Od početka svoje karijere sa ovim bendom, ubraja se u najbolje gitariste svih vremena. Ugledni američki muzički časopis Rolling Stone, 2004. godine stavio ga je na 18. mesto svoje liste najboljih gitarista svih vremena (Pogledati: spisak 100 najboljih gitarista časopisa Rolling Stone), a 2007. godine proglasio ga je za jednog od trojice novih bogova gitare.

Biografija/Ličnost[uredi | uredi izvor]

Detinjstvo i rana mladost, 1970—1987.[uredi | uredi izvor]

Džon Entoni Frušante je rođen u Kvinsu, u državi Njujork, SAD, 5. marta 1970. godine i poreklom je Italijan; njegovi pradeda i deda doselili su se u Njujork iz okoline Napulja i svirali violinu i mandolinu po restoranima. Džonova majka, Gejl je školovana pevačica, a njegov otac, Džon Frušante senior, školovao se za pijanistu pre nego što je napustio muziku i posvetio se pravima. Par se razveo kad je Džon imao 6 godina, i on se sa Gejl seli u Los Anđeles. Džon je završio gimmaziju po posebnom programu dve godine ranije nego što je to uobičajeno, a potom je dve godine pohađao prestižnu muzičku višu školu, Musicans Institute Of Technology.

Sa Red Hot Čili Pepers, 1988—1992.[uredi | uredi izvor]

Od najranijih godina, Džon je svirao gitaru, a prvi instrument kupio mu je otac. U početku je bio pomalo nesiguran i sumnjao je u svoje sposobnosti; a onda je, prema sopstvenim rečima, otkrio pank. Sa deset godina, mogao je da odsvira ceo hit-album Seks pistolsa, "Nevermind The Bollocks". Kasnije je njegov omiljeni bend postao Red hot čili pepers, koje je prvi put video 1985. godine na svirci u LA Variety Center. Hilel Slovak, originalni gitarista benda, odmah je postao Džonov uzor. Mladi muzičar je, kako je kasnije naveo, trošio sav svoj novac na koncerte Red hot čili pepersa. Godine 1988, neposredno posle Slovakove smrti, Džon i Majkl Balzari-Fli svirali su u Flijevoj garaži. Posle kraćeg dogovora, privremeni gitarista, Duen „Blekbrd“ Meknajt bio je otpušten, a Džon je postao novi član benda. Na prvom albumu sa Pepersima, Mother's Milk, poprilično je kopirao Slovaka, a promena stila na BloodSugarSexMagik, bila je veoma bitna za sam bend. Pepersi su vrlo brzo postali planetarna fank-rok atrakcija.

U početku, Džon je činio sve da se uklopi i postane sličan svojim ekscentričnim kolegama, koji su veoma često nastupali gotovo nagi, imali razne ispade i sl. No, njegova mladost, nedovoljna emocionalna zrelost i neiskustvo su se pokazali kao začuđujuće loša kombinacija sa svetskom slavom. Posle neverovatnog uspeha BloodSugarSexMagik, on postaje razdražljiv, depresivan i povremeno pre koncerata ima napade panike. Konačno, posle koncerta na turneji u Japanu, 7. maja 1992. godine, Džon je napustio bend, rekavši svom menadžeru da kaže javnosti kako je poludeo. Vratio se u Los Anđeles, povukao iz javnosti i mesecima samo ležao u krevetu.

Sunovrat, 1993—1997.[uredi | uredi izvor]

Polako, ali sigurno, Džon postaje zavisan od heroina i kokaina, napušta sviranje i počinje da slika. Negde 1993. godine, pokušavši da izdvoji čist kokain iz mešavine, slučajno pali prvo svoje ruke, a potom i svoju kuću. Tada su izgorele sve njegove stare gitare i demo snimci benda „Tri amebe“ — njegovog projekta sa Flijem, jedinim članom Pepersa koji ga je i dalje posećivao, i Stivenom Perkinsom, bivšim bubnjarem Džejns edikšn. Iste te godine, Džoni Dep i Gibi Hejns posetili su Džona i snimili kratkometražni film "Stuff", koji je bio tužno svedočenje o mladom talentu koji je polako propadao i umirao. Dana 31. oktobra iste godine, Džonov bliski prijatelj, glumac River Finiks preminuo je od posledica konzumiranja droge.

Godine 1994, pod pritiskom svojih prijatelja, Džon objavljuje svoj prvi solo album, Niandra LaDes And Usually Just A T-Shirt. Album se sastojao iz dva dela i snimljen je na četvorokanalnom rikorderu. Album je objavila izdavačka kuća Rika Rubina, producenta poslednjih šest albuma Red hot čili pepersa i pod njegovim pritiskom Džon je dao nekoliko intervjua. Najpoznatiji je bio onaj za holandsku TV stanicu Vpro, koji danas kruži interentom pod nazivom "Vpro Interview 1994" ili "Vpro 1994". Javnost, koja se sećala mladića građenog kao model i anđeoskog lika (kako navodi britanski magazin Kerrang!), bila je šokirana kad je videla mršavog, neokupanog i neošišanog narkomana, izbuljenih očiju i hrapavog glasa. U februaru 1996. godine je bio klinički mrtav, a da nije bilo neophodne transfuzije krvi, to bi bio i kraj, pošto je njegovo telo sadržalo samo 1/12 potrebne krvi. Posle kraće pauze, Džon se vraća drogama, uskoro biva izbačen iz kuće zbog neplaćanja dugova, a kako ga dileri droge ne bi ubili, pozajmio je novac od prijatelja da bi platio dugove. U novembru te godine, novinar LA Times, zatiče Džona u hotelu i opisuje ga kao prljavog, tela prepunog opekotina i živih rana, odeće umrljane krvlju, sa zubima koji ispadaju, gotovo bez kose i navodi da svi samo čekaju dan kad će muzičar umreti. Ovaj članak je šokirao javnost čak i više nego reportaže od pre nekoliko godina.

Godine 1997, Džon objavljuje svoj drugi album, Smile From The Streets You Hold, koji je kasnije, pod osećajem griže savesti povukao sa tržišta, jer je priznao kako je snimio ovaj materijal samo da bi došao do novca za drogu. Na albumu su se uglavnom našli snimci koji nisu objavljeni na Niandri, uključujući i pesme sa Riverom Finiksom. Ostale pesme su snimljene direktno — Džon je koristio obični kasetofon. Album je prošao katastrofalno, a i dan danas mnogi tvrde da je skoro neslušljiv. Te iste godine, Džon se pridružio starom prijatelju Bobu Forestu na kratkoj turneji po SAD.

Povratak u život, 1998—2001.[uredi | uredi izvor]

Shvativši da bi ga bilo kakvo drugo rešenje vodilo samo u sigurnu smrt, početkom 1998. godine Džon sam odlazi u centar za rehabilitaciju. Kako sam navodi, izlečio se od droge „igrajući uz Blek Sabat i vrteći se u krug“. Pošto mu je koža na rukama bila potpuno uništena, obavljene su neophodne operacije i od toga dolaze ožiljci koji nikad nisu iščezli. S druge strane, Džonu je izvađeno parče kosti iz kuka, kako bi se zamenile njegove istrulele desni, u koje su potom ugrađeni veštački zubi. Vremenom, Džon je dobio na težini i vratio se u formu, a njegova proređena kosa ponovo je postala gusta.

Nešto kasnije, Džona je posetio Entoni Kidis. Dvojica muzičara ubrzo su zaboravila sve konflikte iz prošlosti i posle nekoliko „zagrevanja“ u staroj, dobroj Flijevoj garaži, Džon je 28. 4. 1998. ponovo postao član Pepersa, nekoliko nedelja pošto je njegova „zamena“, Dejv Navaro zvanično napustio bend. Iako godinama nije stvarno svirao, iako su mu ruke bile veoma slabe, a telo iscrpljeno, Džon je prionuo na posao i 1999. godine Pepersi su izdali svoj sedmi studijski album, Californication. Nakon toga je usledila svetska turneja, tokom koje je Džon provodio svaki slobodni trenutak vežbajući ašanta jogu i komponujući pesme za svoj treći solo album. Tokom 1999. godine, Džon je izbegavao da pokaže svoje ožiljke, ali 2000. ponovo je svukao majicu na koncertu, a stanje njegovih ruku se moglo videti i u spotu za pesmu "Californication". Kako je sam naveo, ne stidi se svojih ožiljaka, jer predstavljaju sećanje na deo njegovog života.

Godine 2001, Džon objavljuje svoj treći solo album, To Record Only Water For Ten Days. Na ovom albumu koristio je sintisajzer i gitaru, a sve je snimljeno osmokanalnim rikorderom, bez gostujućih muzičara. To Record Only Water For Ten Days slavi radost za novopronađeni život, ali takođe opisuje i demone iz Džonove bliske prošlosti. Posle ovog albuma, usledila je mini-turneja; Džon je održao 16 akustičnih koncerata u Evropi, Kanadi i SAD, za koje je vladalo poprilično interesovanje. Posle ovoga, vratio se u studio sa Pepersima, a prethodno je svoje demo snimke stavio na Internet, u vidu besplatnog albuma za svoje obožavaoce. U isto vreme, posle kraće veze sa glumicom Milom Jovović, Džon se verio sa Stelom Šnabel, kćerkom slikara Julijana Šnabela, ali par se razišao dve godine kasnije.

Afirmacija i popularizacija — 2002. do 2007.[uredi | uredi izvor]

Godine 2002, Pepersi objavljuju svoj osmi album, By The Way. Džonov uticaj na zvuk grupe je veoma, veoma uočljiv. On eksperimentiše sa svojim stilom, a zahvaljujući dodatnim časovima pevanja, njegovi prateći vokali su gotovo savršeni. Posle još jedne svetske turneje, 2003. godine usledio je i album sa najvećim hitovima, kao i odličan živi DVD. Potom je bend napravio pauzu, što je Džonu dalo priliku da, sa deset godina mlađim saradnikom, Džošom Klingoferom, započne snimanje svog četvrtog albuma.

Shadows Collide With People pojavio se u februaru 2004. godine, i po mnogim kritičarima spada u albume koji su obeležili pomenutu godinu. Ovo je, istovremeno, i jedini kompletno aranžiran Džonov album, pošto su svi ostali, manje ili više, snimani korišćenjem zastarelih tehnika.

Tokom 2004. godine, Džon je, koristeći Pepersima preko potrebnu pauzu (održali su samo 14 koncerata u Evropi, dva u Japanu i par sporadičnih u SAD), rešio da objavi još šest studijskih albuma. Takođe je održao i dvanaest eksperimentalnih koncerata sa svojim prijateljima u Los Anđelesu i okolini, a najzapaženija su bila poslednja dva sa Mihaelom Roterom, gitaristom legendarne nemačke rok grupe [Neu!]. Negde u martu, Džon je ošišao svu svoju kosu i poklonio je organizaciji koja pravi perike za decu koja se izlažu hemoterapiji, Locks Of Love. Isto je uradio i u novembru 2006. godine.

Albumi snimljeni 2004. objavljeni su iste godine, sa izuzetkom poslednjeg koji je zbog greške pri štampanju omota objavljen krajem januara 2005. Svaki od ovih šest albuma karakteriše Džonov široki raspon glasa koji varira od falseta do bas-baritona, odlične gitare, a povremeno i sintisajzeri, klavir i drugi instrumenti; Iskreni, poetični tekstovi, prodiru duboko iz duše ovog mladog muzičara. Jedan od albuma, Džon je objavio zajedno sa Džošom Klingoferom i Džoom Lelijem, kao bend Ataxia. Ovaj bend je nastao spontano, tokom jednog od pomenutih eksperimentalnih koncerata. Dana 23. aprila 2005, na All Tommorow's Parties festivalu u Velikoj Britaniji Džon je održao nezaboravni akustični koncert gde su i on i njegovi obožavaoci plakali. Videvši da nije jedini koji plače, obratio im se rečima: „Voda iz vaših očiju dolazi iz vaših srca“.

U međuvremenu, 29.05.2007. izašao je drugi album benda Ataxia.

Novi horizonti, 2008—danas[uredi | uredi izvor]

Posle dvogodišnjeg rada na Stadium Arcadium i veoma naporne svetske turneje, koja je trajala od maja 2006 do avgusta 2007, Red hot čili pepers su uzeli jednogodišnju pauzu, koja je kasnije produžena na još godinu dana. Početkom 2009. godine, Frušante je objavio svoj deseti studijski album, The Empyrean. Istovremeno, nastavio je rad sa drugim muzičarima. Gostovao je na još dva albuma The Mars Volta - The Bedlam In Goliath i Octahedron. No, njegovi ostali skorašnji projekti su veoma daleko od rok muzike. Naime, on je, zahvaljujući svom prijatelju RZA svirao na nekoliko rep albuma, te učestvovao u projektu N.A.S.A. Takođe se i udružio sa Venišn Sners, na esid-brejkor kolaboraciji Spid Dajler Moms. Ovaj neočekivani duo trebalo je da nastupa na Bangfejs vikenderu 2009. godine, ali je zbog problema sa opremom, nastup otkazan u poslednjem trenutku.

U drugoj polovini 2008. godine, Frušante je po drugi put je napustio Red hot čili pepers, ali široj javnosti ovo nije bilo poznato sve do 16. decembra 2009; kada je, pošto je vest procurela u javnost, on sam to potvrdio na svom blogu[traži se izvor]. Red hot čili pepers i red hot čili pepersi izdaju saopštenje da je novi gitarista benda perspektivni i veoma talentovani Džoš Klinghofer koji je Džonov veoma blizak drugar i saradnik. Poslednji, za sad, studijski snimak Džona sa bendom, su vokali i gitara na pesmi Džordža Klintona, Let The Good Times Roll, gde su se pojavili svi članovi benda sem Entonija Kidisa. Sam Džon je objasnio da smatra da umetnost ne treba stvarati silom, da bi ona trebalo da bude zabavna i da bi bilo protiv njegove prirode da i dalje bude član rok benda. Većina obožavalaca Red hot čili pepers doživela je ovo kao šok, iako su izjave drugih članova benda tokom 2008. godine bile dvosmislene.

Posle niza saradnji sa drugim muzičarima - uključujući bend Svahili Blond[1], pomenuti Spid Dajler Moms i dva projekta sa Omarom Rodrigezom-Lopezom; Frušante je u maju 2012. godine konačno najavio dva solo projekta.

U decembru 2019. godine ponovo postaje član Pepersa na oduševljenje fanova.

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Solo albumi[uredi | uredi izvor]

  1. Niandra LaDes And Usually Just A T-Shirt (1994)
  2. Smile From The Streets You Hold (1997)
  3. To Record Only Water For Ten Days (2001)
  4. From The Sounds Inside (2001) (objavljen samo na Internetu)
  5. Shadows Collide With People (2004)
  6. The Will To Death (2004)
  7. Inside Of Emptiness (2004)
  8. A Sphere In The Heart Of Silence (2004) (sa Džošom Klingoferom)
  9. Curtains (2005)
  10. The Empyrean (2009)
  11. PBX Funicular Intaglio Zone (2012)
  12. Enclosure (2014)

Solo singlovi[uredi | uredi izvor]

  1. Estrus EP (1997)
  2. Going Inside EP (2001)
  3. DC EP (2004)
  4. Letur-Lefr (2012)

Kao član Red hot čili pepers[uredi | uredi izvor]

  1. Mother's Milk (1989)
  2. BloodSugarSexMagik (1991)
  3. Californication (1999)
  4. By The Way (2002)
  5. Greatest Hits (2003)
  6. Live In Hyde Park (2004) (živi album), 2 CD-a
  7. Stadium Arcadium (2006), 2 CD-a

Kao član Ataksija[uredi | uredi izvor]

  1. Automatic Writing (2004)
  2. AWII (2007)

Kao gost[uredi | uredi izvor]

  1. Kristen Vigard, album Kristen Vigard, pesma Slave To My Emoticons (1990)
  2. Give Peace A Chance, singl The Peace Choir' (1991) (jedan od vokala)
  3. Anytime at All, album Banyan, pesme Grease The System, La Sirena (1999)
  4. Rev, album Perija Ferela, pesma Rev (1999)
  5. You Come and Go Like a Pop Song, album The Bicycle Thief, pesma Cereal Song (1999)
  6. Psychotic Friends Nuttwerx, album Fishbone, pesma Shakey Ground (2000)
  7. Blowback, Trikijev album, pesme #1 Da Woman (glavni vokal i gitara) i Girls (2001)
  8. The ID, album Mejsi Grej, pesma Sweet Baby (2001)
  9. American IV: The Man Comes Around, album Džonija Keša, pesme Personal Jesus We'll Meet Again (2002)
  10. MUZIKA ZA FILM: 24 Hour Party People, pesma New Dawn Fades sa New Order i Bilijem Korganom (2002)
  11. Dragonfly, album Zigija Marlija, pesme In The Name Of God i Rainbow In The Sky (2003)
  12. De-Loused in the Comatorium, album The Mars Volta, pesma Cicatriz ESP (gitara i sintisajzer) (2003)
  13. Unearthed, album Džonija Keša, pesma Heart Of Gold (2003)
  14. Muzika za film: Underworld, pesma Bring Me The Disco King [loner mix] Dejvida Bovija (2003)
  15. Kompilacija: We Are a Happy Family: A Tribute To Ramones, skrivena pesma Today Your Love, Tomorrow The World (glavni vokal i gitara) (2003)
  16. MUZIKA ZA FILM: The Brown Bunny, pesme Forever Away, Dying Song, Leave All The Days Behind, Prostitution Song i Falling (2003)
  17. A Manual Dexterity: Soundtrack Volume One, album Omara Rodrigeza-Lopeza, pesme Dyna Sark Arches (mini mog), Here The Tame Go By (mini mog), Dramatic Theme i The Palpitations Form A Limit (2004)
  18. Kompilacija: Tempo Technik Teamwork, pesma Grisaisse 1 Ekeharda Elersa (2004)
  19. Frances the Mute, album The Mars Volta, pesma L'Via, L'Viaquez (samo prva dva soloa) (2005)
  20. MUZIKA ZA FILM: Stealth, pesma Nights In The White Satin, Glena Hjuza, (prateći vokal i gitara) (2005)
  21. Kompilacija: The Special 12 Singles Series izd. kuće Gold Standard Labs, mesec novembar 2005, sa Omarom Rodrigezom-Lopezom (2005)
  22. Amputechture, album The Mars Volta (na svim pesmama sem Asilos Magdalena) (2006)
  23. Modern Folk And Blues: Wednesday, album Boba Foresta, gitara i prateći vokali na Dying Song (inače Bobovoj obradi Džonove pesme) (2006)
  24. Music For The Divine, album Glena Hjuza, pesma This Is How I Feel (2006)
  25. Se Dice Bisonte, No Bufalo, album Omara Rodrigeza-Lopeza, pesma If Gravity Lulls, I Can Hear the World Pant (2007)
  26. Ultra Payloaded, album Satellite Party, pesma Hard Life Easy (2007)
  27. 8 Diagrams, album Wu-Tang Clan, pesma Gently Weeps (2007)
  28. Hourglass, album Dejvida Gehena, pesma Saw Something (2007)
  29. Calibration (Is Pushing Luck and Key Too Far), album Omara Rodrigeza-Lopeza, pesma Glosa Picaresca Wou Mên (vokal i tekst pesme) (2008)
  30. The Bedlam In Golliath, album The Mars Volta (na svim pesmama, kroz levi kanal) (2008)
  31. 8 Chambers, album Vu-Teng klana, pesma Gently Weeps (2008)
  32. Digi Snacks, album RZA, pesma Up Again (gitara i koprodukcija) (2008)
  33. Exquisite Corpse, EP Warpaint, miksanje celog albuma i melotron na pesmi Billie Holiday (2009)
  34. The Spirit of Apollo, album N.A.S.A, pesma Way Down(2009)
  35. Octahedron, album The Mars Volta (na svim pesmama) (2009)
  • Ukoliko nije naznačeno drugačije, na svim pomenutim pesmama Džon je gostovao kao gitarista.
  • Mini mog i a100 su zastareli sintisajzeri.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Un (23. 2. 2009). „Svahili Blond”. Myspace.com. Pristupljeno 29. 12. 2011. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]