AKUD „Ivo Lola Ribar” Beograd

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zgrada bivšeg Doma Kola srpskih sestara u Beogradu. Kolo srpskih sestara je po komunističkoj okupaciji Beograda ukinuto, zbog velikosrpskog i buržoaskog karaktera, a njihova zgrada, Dom Kola srpskih sestara u Resavskoj ulici br. 11, je dodeljen novoosnovanom KUD-u Lola. [1]

AKUD „Lola“ osnovano je 1944. godine kao Omladinsko kulturno - umetničko društvo „Ivo Lola Ribar“, odmah nakon oslobođenja Beograda. Društvo je dobilo ime po Ivi Loli Ribaru, popularnom omladinskom i studentskom rukovodiocu u predratnom i ratnom periodu, koji je poginuo u 27-oj godini, 1943. godine na Glamoč Polju, u današnjoj Bosni i Hercegovini. Lola je bio briljantan učenik i student, vrstan govornik, pismen momak iz ugledne beogradske porodice, a otac mu je bio predsednik Narodne skupštine Kraljevine Jugoslavije.[2]

U novijem periodu, Društvo je od omladinskog u svom nazivu preraslo u akademsko, imajući u vidu da su većina članova budući ili sadašnji studenti. Društvo u javnosti koristi naziv „Lola“, jer taj pojam u našem narodu označava čoveka koji voli da zaigra, zapeva i zasvira.[2]

Kolo srpskih sestara je po komunističkoj okupaciji Beograda ukinuto, zbog velikosrpskog i buržoaskog karaktera, a njihova zgrada, Dom Kola srpskih sestara u Resavskoj ulici, je dodeljen novoosnovanom KUD-u Lola. [1]

Istaknuti članovi „Lole“[uredi | uredi izvor]

Veliki broj vrhunskih umetnika ponikao je i prošao kroz sekcije “Lole“.[3]

Hor
Program koncerta KUD-a Ivo Lola Ribar, koji se održao u Zadužbini Ilije M. Kolarca, 22. marta 1951. godine.

Hor AKUD-a "Ivo Lola Ribar" iz Beograda (1944) jedan je od najznačajnih horskih ansambala u Srbiji. Kroz sedamdesedvogodišnje postojanje izveo je više od 3200 koncerata širom Evrope (V. Britanija, Španija, Švajcarska, Francuska, Nemačka, Austrija, Italija, Rusija, Švedska, Grčka...) i sveta (SAD, Kanada, Kina, Mongolija). Blizu 9500 pevača bilo je do sada u članstvu hora, među kojima su neki od njih postali ugledni članovi Opere sa bogatim međunarodnim karijerama (Radmila Bakočević, Miroslav Čangalović, Biserka Cvejić, Zoran Mojsilović, Drago Starc ...). Horom AKUD-a "Ivo Lola Ribar" dirigovali su vrhunski umetnici, koji su to kasnije potvrđivali u radu sa profesionalnim ansamblima, a kroz istoriju to su bili: Borivoje Simić, Borislav Pašćan, Dušan Skovran, Milan Bajšanski, Miloje Nikolić, Dušan Maksimović- Dumaks, Jovan Šainović, Ivo Dražinić, Vesna Šouc, Milovan Pančić, Dragana Radaković, Zorica Mitev, Olivera Sekulić- Barac, Milica Tišma. Od 2010. godine horom ponovo diriguje Milovan Pančić, dirigent za čije je vreme hor imao najviše uspeha na domaćoj i međunarodnoj sceni. Hor je snimio nekoliko LP ploča i CD-ova u produkciji PGP RTS-a. Takođe, hor "Lola" je u svoju biografiju ubeležio i koncertna izvođenja kapitalnih dela kao što su: IX Betovenova Simfonija, Foreov Rekvijem, Ratni rekvijem - B. Britna, Karmina Burana - Karla Orfa, Mocartov Rekvijem, Betovenova Misa u Ce- duru, kao i operete Slepi Miš- Johana Štrausa. Danas hor na repertoaru ima sva značajnija dela srpskih, ruskih, bugarskih, kao i dela drugih evropskih i svetskih kompozitora. Takođe, prisutan je na svim značajnim kulturnim manifestacijama u Srbiji, počev od BEMUS-a, Mokranjčenjvih dana, Sv. Simeonovskih i Svetosavskih svečanih akademija, IHS-a u Nišu i drugim važnim državnim obeležavanjima, negujući autentični vokalni izraz i delikatni zvuk. Hor je osvojio više od 300 različitih priznanja, od kojih se posebno izdvajaju prve nagrade na međunarodnim festivalima u Pragu, Arecu, Kaselu, Kardici, Prevezi, Langolenu, Londonu, Moskvi, Parizu, Bratislavi, Kopenhagenu, Varni, Debrecinu, Negotinu, Nišu, Prijedoru, Bijeljini

Folklor
Orkestar
Teatar

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Milanović, Jasmina (2012). DELFA IVANIĆ, USPOMENE. Beograd: INSTITUT ZA SAVREMENU ISTORIJU. str. 19. ISBN 978-86-7403-172-8. 
  2. ^ a b KUD Lola, o nazivu „Lola“[mrtva veza]
  3. ^ a b „KUD Lola, znameniti „Lolinci. Arhivirano iz originala 22. 10. 2013. g. Pristupljeno 20. 11. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]