Asocijacija za progresivne komunikacije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Države članice APC-a, 2015.

Asocijacija za progresivne komunikacije (engl. Association for Progressive Communications), poznata po svom akronimu APC (od engl. APC), je onlajn mreža koja je nastala 1990. godine. Članovi APC-a u saradnji sa partnerskim organizacijama iz Evrope, Azije, Južne Amerike i Afrike su prvi put doneli povelju 2001—2002. godine. U povelji se protive kontroli internet sadržaja, kritikama i cenzurama, i zalažu za javnu dostupnost naučnih i istraživačkih radova koji su finansirani javnim sredstvima. APC-ova povelja o internet pravima se sastoji iz 7 tema.[1][2]

Sadržaj APC-ove povelje o internet pravima[uredi | uredi izvor]

  1. Pristup internetu za sve
  2. Sloboda izražavanja i udruživanja
  3. Pristup znanju
  4. Deljenje znanja i kreacije - slobodan softver, softver otvorenog koda i razvoj tehnologije
  5. Privatnost, nadzor i enkripcija
  6. Upravljanje internetom
  7. Svest o pravima, njihova zaštita i ostvarivanje

Pristup internetu za sve[uredi | uredi izvor]

Prva celina povelje govori o ravnopravnosti korišćenja interneta.

  • Internet kao javni servis mora biti dostupan svima. Potrebno je da podigne nivo društvene jednakosti i da se rukovodi socijalnom pravdom. Internet mora da poseduje informacije iz svih delatnosti radi razvoja istih.
  • Internet kao javna globalna mreža mora biti dostupan bez obzira na predeo gde se ljudi nalaze, kako bi bili povezani sa svim dešavanjima. U tom smislu, neophodno je da bude široko rasprostranjen. Na taj način su informacije svima dostupne preko ove široko pojasne mreže.
  • Postoje mogućnosti uređivanja interneta shodno svojim potrebama za šta ljudi moraju da poseduju odgovarajuće veštine i sposobnosti. Znanje potrebno za korišćenje interneta može se steći iz različitih izvora, preko treninga, pisanih materijala i obuka.
  • Sav materijal, aplikacije i sadržaj na internetu moraju biti dostupni bez obzira na mogući invaliditet, bilo fizički ili kognitivni. Aplikacije treba da budu konsturisane tako da omoguće ravnopravan pristup svima.
  • Ne sme postojati polna razlika pri pristupu, izmeni i korišćenju interneta i svih njegovih servisa. Ova prepreka se može prevazići većom angažovanošću žena na svim poljima javne globalne mreže - internet.[3]
  • Politika cena korišćenja interneta mora biti izgrađena na osnovu prihoda građana, kako bi svi slojevi društva imali podjednaka prava pristupa.
  • Na svakom radnom mestu mora biti omogućen pristup internetu, kako za obrazovanje radnika, tako i za dostupnost informacija neophodinih za izvršavanje posla kao i zaštite radničkih prava.
  • Kako bi informacije na internetu bile dostupne svima potrebno je izgraditi centre javnog pristupa. U tim centrima će ljudi koji nemaju dovoljno sredstava za privatni pristup imati mogućnost javnog.
  • Kako je većina sadržaja na internetu na latiničnom pismu treba se zalagati za ravnopravno korišćenje svih pisama radi razmene informacija iz različitih kultura.

Sloboda izražavanja i udruživanja[uredi | uredi izvor]

  • Izražavanje mišljenja, stavava i ideja ne sme biti ograničeno od strane državnih ili nedržavnih organa. Mora postojati sloboda misli i izražavanje u skladu sa kulturom i verom kao i sloboda širenja informacija.
  • Svako mora posedovati pravo da se kritički slobodno izjašnjava. Ne sme postojati cenzura sadržaja bilo koje vrste.
  • Pri organizovanju onlajn protesta nikome ne sme biti uskraćeno organizovanje i učešće u istim, pod uslovom da je reč o mirnom okupljanju.

Pristup znanju[uredi | uredi izvor]

  • Sve informacije koje se objavljuju i dele na internetu moraju za cilj imati razvoj društvene zajednice.
  • Organizacije koje se finansiraju iz javnih resursa moraju učiniti svoje informacije javno dostupnim putem interneta. Takođe format tih informacija mora biti prilagođen za starije računare i sporiju konekciju.
  • Informacije naučnih i društvnenih istraživanja sprovedenih uz pomoć sredstava iz javnih fondova moraju biti dostupne svima.

Deljenje znanja i kreacije - slobodan softver, softver otvorenog koda i razvoj tehnologije[uredi | uredi izvor]

  • Internet mora da nudi mogućnost deljenja sadržaja i znanja. Kreatori sadržaja moraju da budu osigurani na osnovu otvorenog i slobodnog učešća.
  • Veoma važan faktor je i slobodan softver, kao i softver otvorenog koda (FOSS). On podstiče inovacije, kreativnost i unapređenje interneta.[4]
  • Moraju da se poštuju tehnološki standardi koji bi trebalo da budu otvoreni, kako bi mogli da se razvijaju. Standardi moraju da otklone ograničenja i prepreke poput korišćenja nelatiničnih pisama, starijih računara i sporije konekcije.
  • Internet sadržaj mora biti prilagođen formama multimedijalnog sadržaja, kako bi npr radio i televizija bili dostupni putem interneta.

Privatnost, nadzor i enkripcija[uredi | uredi izvor]

  • Organizacije imaju pravo da prikupljaju podatke od pojedinaca na ograničen period pri čemu moraju da ih obaveste o tome koja je svrha prikupljanja podataka. Mora se poštovati politika privatnosti i mora biti omogućena ispravka netačnih podataka. Kada se podaci iskoriste za svrhu za koju su prikupljeni moraju se izbrisati. U slučaju gubitka ili krađe podataka pojedinac mora biti uredno obavešten. [5]
  • Privatnost svakog pojedinca mora da se poštuje. Ne sme da bude praćenja, kontrolisanja i bilo koje vrste ometanja komunikacije.
  • Kako bi komunikacija bila osigurana i anonimna pojedinci imaju pravo da šifruju svoje poruke.

Upravljanje internetom[uredi | uredi izvor]

  • Upravljanje internetom mora biti demokratsko, sa jednakim učešćem vlada, privatnog sektora i građanskog društva pri čemu niko ne sme imati dominantnu poziciju.
  • Odluke vezane za upravljanje i unapređenje interneta moraju biti transparentne i dostupne na regionalnom, nacionalnom i globalnom nivou.
  • Da bi mreža bila efikasnija i stabilnija na duži rok ključni resursi moraju da budu decentralizovani.[6]
  • Kako je internet mreža svih mreža omogućen je javni pristup bilo kojoj pojedinačnoj pa je neophodno da otvorena arhitektura interneta bude zaštićena.
  • Protokoli na kojima se zasniva internet moraju biti otvoreni kako bi se omogućilo poboljšanje performansi i smanjile prepreke.
  • Internet, kao masovno sredstvo razmene podataka ostvaruje sve veću uspešnost sa porastom broja korisnika zbog veće razmene informacija. Zato je neophodno da internet bude neutralan. Takođe, treba sprečiti centralizovanu kontrolu.
  • Internet mora biti jedinstvena celina, kao globalno javno dobro, zaštićena od razuđivanja na manje intranete, nacionalne mreže, nadzora, kontrole i cenzure.

Svest o pravima, njihova zaštita i ostvarivanje[uredi | uredi izvor]

  • Korisnici interneta moraju biti zaštićeni po deklaracijama o ljudskim pravima[7]. Neophodno je da upravljačka tela poštuju slobodan pristup. Ljude treba upoznati i edukovati sa pravima koja poseduju kao korisnici interneta.[8]
  • Pravom žalbe ljudi mogu da spreče zloupotrebu interneta kao što su: praćenja, snimanja informacija, ograničavanja slobode izražavanja itd. Nadležni organi su dužni da reaguju na žalbe i omoguće im bezbedno korišćenje.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]